Dok u Srbiji Aleksandar Vučić izrasta u lidera visokog formata, naprosto zato što vuče logične političke poteze, njegov pendant na hrvatskoj desnici, Tomislav Karamarko, izgleda kao mrzovoljni petljanac koji ne zna ni što bi sa sobom, a kamoli s HDZ-om, i sutra s državom.
"H-Alter" završava feljton o posttuđmanovskoj Hrvatskoj, iz novog izdanja knjige Marinka Čulića "Tuđman: Anatomija neprosvijećenog apsolutizma": "Uoči petnaeste godišnjice smrti svog 'stvoritelja', hrvatska država ima toliko teških deformacija kao da će sutra propasti, ali ima i toliku unutrašnju, nešto manje i vanjsku podršku kao da će još tisuću godina opstati. Tko želi otkriti matematičku formulu životarenja, ne treba dalje tražiti."
Alojzija Stepinca, koji je neosporno bio tamna ličnost hrvatske povijesti, zapravo se i ne pokušava braniti, nego ga se i dodatno ocrnjuje kako bi poslužio kao maskota za današnje obračune za "komunistima" na vlasti. Sve, dakako, to uz gromki zagovor - "santo subito! Iako se prije, puno prije može reći - "santo stupido".
Josip Bozanić postao je barjaktar tvrdih nacionalističkih i antikomunističkih stavova, jedva išta zaostajući za granično ustaškom crkvenom koterijom koju čine biskupi Juraj Jezerinac, Mile Bogović i drugi, a odnedavno posebno Vlado Košić i Valentin Pozaić.
H-Alter feljtonizira nove dijelove knjige Marinka Čulića, "Tuđman: Anatomija neprosvijećenog apsolutizma", čije će se drugo izdanje uskoro naći u prodaji. "Tuđman je dobro uputio hrvatski puk kako se ruše stare države, ali mu nije ostavio uputstvo kako se prave nove...
Drukajući otvoreno za prozapadni ukrajinski blok, Bruxelles, a s njim i Zagreb, samo produbljuju postojeće podjele, što je iz hrvatskog kuta isto kao da se Hrvatsku devedesetih nagovaralo da ipak pristane na neku vrstu srpske državne neovisnosti unutar svojih granica.
Dok se s Kaptola spušta gusta magla čežnje za povratkom NDH, svećenik Svtozar Rittig ne postoji u memoriji današnje Katoličke crkve. To ne čudi, jer se ova "partizančina" odvaja, kao sveto ulje od usmrđene krštene vode, od onoga što danas gledamo u toj crkvi.
Iz redova stožeraša čuju se zahtjevi za kolektivni izgon Srba i za provođenje "druge Oluje". Halo, čuju li ovo u lijevo-liberalnoj koaliciji?! Ovim se otvoreno priznaje da je Oluja iz 1995. godine provedena s ciljem masovnog protjerivanja Srba iz Hrvatske, a tek onda s ciljem oslobađanja teritorija pod vlašću srpske paradržave.
Naši novinari, a Davor Butković je samo jedan od takvih, nikada ne otvaraju temu koliko su oni sami doprinijeli mrzilaštvu iz kojeg su se izrodili ratovi devedesetih. Ali, zato, da prikriju trag, orno ispisuju isukanim kurčićima čitave tomove aferetina s Titova dvora, prvenstveno seksualnih.
Bilo je više nego dobrih razloga da Josip Leko pusti Zorana Milanovića da dovrši svoj izvještaj o stanju nacije, pogotovo nakon vukovarskog jurišanja na ćirilicu, čemu se ovaj odvažno suprotstavio. Usto, taj je juriš otkrio i neke nove akcente u srbofobiji hrvatskih nacionalista.
