Nastanak pandemije je možda iznenadan, ali nije slučajan. Virus nas uči i što znači eksponencijalni rast, a upravo takav rast radi svjetska ekonomija globalnom ekosustavu preko krajnjih granica. Umjesto spašavanja banaka i velikih međunarodnih tvrtki, potpore sada moraju biti usmjerene upravo na najranjivije skupine, s ciljem smanjenja nejednakosti i stvaranja okolišne održivosti. Ono što se do jučer činilo kao utopija, već sutra može biti stvarnost.
Prije ovih katastrofalnih požara, u lipnju ove godine, 340 organizacija civilnog društva je zatražilo od EU da zaustavi donošenje trgovinskog ugovora sa zemljama Mercosura, zbog kršenja ljudskih prava i krčenja prašume u Brazilu. Kako sporazum mora biti ratificiran u parlamentima članica EU, najmanje što možemo učiniti jest da ga ne ratificiramo. Naš je zadatak i obaveza da damo podršku i pokažemo solidarnost sa aktivistima i domorodcima.
Zajednice poput ovih u kolumbijskom Cerrejonu plaćaju cijenu računa za struju nas u Europi, gdje se izvozi najveći dio ugljena. Dok gledam uništen krajolik ugljenokopa kako se prostire duž cijelog horizonta, ne mogu prestati razmišljati kako je lako pretvoriti produktivni i složeni ekosustav u mjesečevu površinu, a samo-održive lokalne zajednice u urbaniziranu sirotinju. Ugljen nije nimalo jeftin, njegova visoka cijena skrivena je u klimatskim promjenama, uništenju ekosustava, zemlje i vode.
Klimatska pravda je jedini način da se riješi klimatska kriza. Činjenica je da naš trenutni energetski sistem - način na koji proizvodimo, distribuiramo i trošimo energiju - neodrživ, nepravedan i šteti zajednicama, radnicima, okolišu i klimi. Emisije plinova pri proizvodnji energije glavni su pokretači klimatskih promjena.
Vlade sve tri zemlje ne povezuju uzroke poplava s klimatskim promjenama, ne poduzimaju mjere prilagodbe i gotovo ništa ne čine po pitanju smanjenja stakleničkih plinova. Upravo suprotno, sve planiraju gradnju novih termoelektrana na ugljen, novih velikih hidroelektrana i mnogobrojnih malih hidroelektrana čak i u zaštićenim područjima.
Iako sam ekološka aktivistkinja, mogla bih potpisati svaki od zahtjeva gospodarskih organizacija za poboljšanje investicijske klime. Zanimljivo je da one među svojim zahtjevima nisu navele da se mora donijeti posebni Zakon o strateškim investicijama.
Tri milijuna praznih kuća na obali, 800 novih golf terena koji troše vode koliko i 16 milijuna ljudi, ali i Španjolska banka koja je prodala većinu svojih zlatnih deviznih rezervi i državni dug od 106 posto BDP-a - posljedice su nekretninskog balona u zemlji koja ima 7 od 11 najvećih građevinskih firmi na svijetu.
Nije više bitno koja je krivlja, jer obje su Jadranke dokazale apsolutnu nekompetentnost za posao kojim se bave. Osim toga, obje su izgradile karijeru manipulirajući emocijama – jedna u ulozi žrtve koja je puno propatila, druga u ulozi sućutne majke tješiteljice.
