Znatiželja je svojstvena čovjeku, ali je novine potiču i čine nezasitnom. Taj zaključak, premda se može činiti banalnim, objašnjava današnju (sve)moć medija. Jedno je zadovoljavanje znatiželje kao "ljudske, suviše ljudske" karakteristike, a drugo je eksploatiranje te karakteristike i manipuliranje njome u svrhu stjecanja profita ili vladanja.
Tek će se s famozne "povijesne distance" moći donositi definitivni zaključci o aktualnom papi, ali to nije razlog da se već sada ne uvidi i ne prizna, primjerice, da je Bergoglio otvorio prostor za reafirmaciju progresivnih, emancipatorskih tendencija unutar Katoličke crkve, tj. osuđivane i proganjane "teologije oslobođenja", premda je to još uvijek u naznakama i još uvijek te znakove treba iščitavati iz standardno teološki šifriranih iskaza i odmjerenih gesta.
Kao što se na proteste protiv odurnih fenomena kapitalizma ide s najnovijim turbokapitalističkim Appleovim, Nokijinim ili Samsungovim proizvodom u džepu, tako bi i protiv (n)ovog zakona o lovstvu mogao prosvjedovati svatko tko ima imalo pameti i senzibiliteta, bez obzira na to je li prije prosvjednog akta pojeo mesni obrok ili konzumirao neki drugi produkt koji je izašao iz industrije patnje i smrti.
Današnja distopijska težnja za totalnom kontrolom mišljenja, djelovanja i stvaranja, suočena sa svjetskim borbama za slobodu, pokazuje da je upravo totalna kontrola utopija. Postoje, naime, brojni ljudi i brojne skupine ljudi koje se ne daju pokoriti, uništiti i iskorijeniti, a ključ njihova uspjeha nisu toliko precizni planovi, mudre strategije i lukave taktike, koliko temeljna odluka da se odbaci uvriježene okvire i okove života te da se živi slobodno, ili barem slobodnije.
Usprkos začudnoj direktnoj vezi između njega kao Čovjeka i njega kao Boga, usprkos pompoznosti tona u kojemu su nam prenesene njegove riječi, usprkos svemu onome što su njegovim riječima stoljećima dodavali – Isus je bio prvenstveno mali čovjek s velikim ciljevima, kao što su to bili svi revolucionari u ljudskoj povijesti.
Fenomen "Radimir Čačić": Za vrijeme Čačićeve političke karijere već smo prešli put od ideje o demokraciji kao vladavini naroda do stvarnosti oligarhije kao vladavine malobrojnih. U nedostatku osmišljenijeg i masovnijeg angažmana "običnih građana", preostaje nam samo da se pripremamo za sljedeći korak – od totalne autarkije jedne vladajuće oligarhije do vladavine jednog autarkičnog oligarhijskog totalitarizma.
Bastardna medijska forma koju se naziva infotainment do daske je prožela tiskane i elektroničke medije. Kontaminiranje zabavnih sadržaja politikom jedna je strana tog trenda, i to manje mračna, koliko god bila gadljiva. Totalni mrak nastupa s "uzvratnom posjetom" entertainmenta politici, dakle, kad se zbiva ne samo krajnje stupidna "politizacija zabave" nego i krajnje opasna "zabavizacija politike".
Sve sile stare Europe - od filozofije do policije, od genetičkih laboratorija do shopping mallova, od crkve do medijskih koncerna - zaista su se ujedinile u svetu hajku protiv radikalne promjene i prevrata koji bi doveo u pitanje tu staru Europu koju danas predstavlja Europska unija. No da li danas bauk komunizma kruži Europom?
Ako je već smrt u ovoj protuznanstvenoj i protuobrazovnoj paradigmi neizbježna, nije svejedno hoće li se ona dogoditi danas, sutra ili prekosutra. A dok se ponašamo kao da nas ništa ne boli ili kao da nas boli neka stvar za sve to, zapravo nemamo prava da se žalimo na posljedice bolesti.
Uvid da uhodani sistem može obavljati poslove bez "vođa" korak je prema zaključku da bi se takvo "bezvlašće" moglo preokrenuti i radikalizirati, tj. da bi se javni poslovi mogli voditi sasvim drugačije negoli se to danas čini, a to znači direktnodemokratski ili jednostavno demokratski, u smislu vladavine naroda.
