Bandićev populizam koji usmjerava prema ranjivim skupinama Kumek prokazuje prikazom silnog luksuza koji posjeduje. Film Darija Juričana nabraja i objašnjava nebrojeno puno afera i sumnjivih radnji gradonačelnika. Sve te priče su dio kolektivne svijesti građana grada Zagreba, a sastavljeni kolaž naličja Milana Bandića vrlo jasno ukazuje na neprijatelja građana.
Karlo Držaić: Prosvjetiteljstvo nije razumijevalo obrazovanje kao ideju najboljih, elitizma, izdvajanja izvrsnih i stvarajanja posebnih slojeva društva nego je težilo obrazovanju svih i unapređenju čitavog društva. Cilj obrazovanja bio je obrazovati radnike, seljake i sve druge ljude kako bi mogli uživati znanje kao takvo, ali i pomoću njega participirati u važnim društvenim odlukama i braniti svoj interes. Svrha obrazovanja nikada nije bila prilagođavanje ljudi ekonomiji.
Marko Kovačić, asistent s Instituta za društvena istraživanja: Država ne radi mnogo za mlade, osim što nudi APN-ove kredite koji su se iz nekoliko razloga pokazali lošima. Nacionalni program za mlade istekao je 2017. godine. To je krovna politika za tu populaciju, koja izostaje već tri godine. Kasno osamostaljivanje i bliski odnosi s roditeljima očituju se u manjku političkog angažmana i građanske pismenosti, jer mladi naprosto preslikavaju mišljenja svojih roditelja.
Sven Janovski, tajnik Mreže mladih Hrvatske: Svaka škola ima vijeće učenika preko kojih učenici mogu odlučivati o njima bitnim pitanjima i odličan su primjer demokracije u malom. Međutim, ona su uglavnom vrlo neaktivna, što je odraz manjka participacije mladih u političkom životu uopće. U školama gdje se vijeća njeguju učenici se stvarno trude postati njihov dio. Smatram da politička participacija najprije kreće u takvim okruženjima.
Proizvodnja i potrošnja potiču klimatsku krizu, smanjuju bioraznolikost i uništavaju resurse. Tehnološke inovacije same po sebi nisu u stanju pomoći jer ju kapitalistički odnosi pretvaraju u još moćniju alatku za proizvodnju i za uništenje okoliša. Budući da kapitalizam podrazumijeva tržišno natjecanje i dobit kao jedini uvjet za proizvodnju, što dovodi ili do ekonomskog rasta i ekološke devastacije ili do nezaposlenosti i općeg nezadovoljstva, potrebno ga je dovesti u pitanje.
Sandra Benčić, koordinatorica i saborska zastupnica platforme “Možemo!”: Koji su uvjeti rada za sobarice u hotelima i za građevinske radnike na bauštelama? Kada promatramo radnička prava, ne možemo isticati primjer iz samo jednog sektora i primijeniti ga na sve radnike u Hrvatskoj. IT sektor nije dobar primjer jer najveći broj radnika u Hrvatskoj radi na baušteli, sobarice su i ugostitelji. Moramo gledati kako je onima koji su u najgorem položaju, imaju najniže plaće i najgore uvjete rada te se pitati kako da njihove plaće dižemo na razinu radnika u IT sektoru koje ističemo kao primjer.
Unatoč presudi Europskog suda, nedavna istraživanja o odvojenim romskim razredima i školama u Hrvatskoj dokazuju da je ovakva praksa ne samo nastavljena, nego je stanje pogoršano u odnosu na vrijeme kada je presuda donesena. U školskoj godini 2009./2010. u Hrvatskoj su postojala 44 razredna odjela koja su pohađali samo učenici romskog etničkog podrijetla, a u školskoj godini 2018./2019., takvih je razreda bilo 65.
Gotovo milijunu osoba u Hrvatskoj prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, a među najugroženijim skupinama su osobe starije od 65 godina, a posebice žene i nezaposlene osobe. Ginijev koeficijent, mjera nejednakosti raspodjele dohotka, u 2019. iznosio je 29,2. Visoke stope nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti usko su povezane i negativno utječu na prava na rad i odgovarajuće radne uvjete, prava na dostojanstven život, stanovanje i obrazovanje te učešće u kulturnom životu.
Dejan Travica, predsjednik udruge Oaza iz Rijeke, o problemu beskućništva u Hrvatskoj: "Ima slučajeva da su ljudi ostali bez posla ili im poslodavci nisu isplaćivali plaće, nisu mogli plaćati stanarinu i završili su na cesti. Neki su čak bili imućni ljudi, ali im se dogodila neka trauma, pa su se prepustili alkoholu, drogi, utonuli u depresiju. Većina naših planova za rješavanje problema beskućništva su mrtva slova na papiru, a jasne politike priuštivog stanovanja nema."
Tri su znanstvene grane iznimno potrebne za društveni napredak. Psihijatrija, da pomoću lijekova eliminira patnju i omogući kvalitetniju terapiju. Psihoterapija, kako bismo pacijentu ponudili osjećaj smisla i naveli ga da prepozna toksične odnose koji ga okružuju. Socijalna psihijatrija, koja ukazuje na okvir u kojem je potrebno politički djelovati kako bismo strukturalno smanjili broj suicida i došli do pravednijeg društva.
