Prošli tjedan je održana tribina "Etnografska istraživanja iregularnih migracija u pandemijskom kontekstu", koju je organizirao Institut za etnologiju i folkloristiku. Tribinu je moderirao Bojan Mucko, a predavale su Marijana Hameršak s Instituta za etnologiju i folkloristiku, Uršula Lipovec Čebron, izvanredna profesorica na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i Marta Stojić Mitrović, znanstvena suradnica na Etnografskom institutu SANU u Beogradu.
Prošli tjedan održana je javna tribina "COVID 19 i ljudska prava osoba s invaliditetom: Neovisno življenje u vrijeme pandemije" koju je organizirala Udruga za samozastupanje. Tribinu je moderirao Damjan Janjušević, a predavale su Anka Slonjšak, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Kristina Urbanc, profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Nataša Kokić iz Europske mreže za neovisno življenje ENIL i Senada Halilčević, osoba s invaliditetom koja već osam godina živi samostalno.
Segregacija romskih naselja, izostanak zdravstvene pismenosti i siromaštvo glavni su razlozi zbog kojih Romi nemaju primjeren pristup zdravstvu. Na tu je temu prošle godine provedeno istraživanje "Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: zdravstvena zaštita i socijalna skrb", čiji su autori Goran Milas i Irena Martinović Klarić. S Goranom Milasom s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar razgovaramo o problemima na koje Romi nailaze u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu.
Vijest o humanitarnom slomu u kampu Lipa, u kojem se ljudi kupaju u potoku i snijegu, potrebno je promotriti u svjetlu migrantskih politika EU-a. Pogoršanje humanitarne situacije u Bosni posljedica je politike Unije koja se oslanja na utvrđivanje vanjskih granica. Za H-Alter govore Tea Vidović i Ana Ćuća iz Centra za mirovne studije, te Gorana Mlinarević, suautorica izvještaja "Balkanska ruta kroz BiH: ljudi zaglavljeni u procjepu EU" i "Transbalkanska solidarnost".
Novo istraživanje o obrazovanju Roma ističe segregaciju romskih naselja, diskriminaciju romske djece, materijalnu deprivaciju i još niz drugih problema kao razloge zašto romska nacionalna manjina ne uspijeva kvalitetno pristupiti obrazovanju. Kako bismo dobili bolji uvid u problematiku i način kako ju početi rješavati, razgovarali smo s Dunjom Potočnik, suatoricom ovog istraživanja i sociologinjom s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Alternativna stambena politika koju predlaže Pravo na grad zasnivala bi se na programima javnog stanovanja kakvi su prisutni u mnogim zapadnoeuropskim gradovima, gdje visoki postotak stanova u javnom vlasništvu daje mogućnost priuštivog stanovanja širokom sloju građana i istovremeno može regulirati cijene na tržištu najma. U Hrvatskoj od devedesetih godina ne postoji ministarstvo koje bi se bavilo razvojem stambenih politika kao dijela sveobuhvatne socijalne politike.
Ana Ćuća iz Centra za mirovne studije: "Nakon 140 sati hrvatskog jezika izbjeglička djeca ne uspijevaju savladati gradivo težih predmeta, pogotovo kada se u obzir uzme njihovo psihološko stanje. S nastavom na daljinu obrazovanje je za njih potpuno nestalo, a isto se dogodilo i romskoj djeci. Dok smo se dičili kako je Hrvatska brzo organizirala nastavu na daljinu, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ignoriralo je prigovore da postoje skupine koje više uopće nemaju pristup obrazovanju."
Romi u suštini imaju isti stambeni problem kao i većinsko stanovništvo, jer tržište garantira vlasništvo nad stambenim prostorom. "Romima bi pomoću javnih programa stanovanja trebalo ponuditi mogućnost da izađu iz getoiziranih naselja. Nužno je da ih se dodatno ne getoizira nego da im se omogući odlazak ako to žele. Onima koji žele ostati treba omogućiti da ostanu, ali im se kvaliteta stanovanja u naseljima mora unaprijediti", ističe arhitektica Iva Marčetić.
Danijela Lucić i Nikola Rašić, autori istraživanja "Uključivanje Roma u hrvatsko društvo": U nastojanju da se riješi "romski" problem proizveden je još veći: problem jezičnog i kulturnog otuđenja, pa oni ostaju bez pravih uporišta za održanje grupnoga identiteta. Ako ne žele živjeti u svojim naseljima treba im pružiti mogućnost za odlazak, a ne raditi na konzerviranju, ili na promjeni postojećeg stanja mimo volje onih o čijim sudbinama se odlučuje.
Nacionalna razvoja strategija kulturu smješta u poglavlje o gospodarstvu. Usko fokusiranje na videoigre, filmsku industriju i medije potpuno izostavlja druge oblike kulture poput kazališne, književne ili likovne umjetnosti te drugih kulturnih oblika koji uglavnom ne povećavaju BDP, ali su vrijedni iz razloga što potiču kritičko mišljenje, introspekciju, preispitivanje društva ili političku participaciju, što razvija demokratske vrijednosti i društvenu koheziju u koju se strategija kune.
