Zašto se svijet, usprkos svim lažima od prije, u 2016. našao u post-činjeničnom razdoblju? Post-činjenično društvo nije novi fenomen, niti ga kao takvog treba predstaviti svaki put kada establishment doživi poraz. Ono je direktna posljedica težnje velikog broja ljudi da se odmakne od sustava kojeg smatra nepravednim, odnosno potreba za emancipacijom od osjećaja intelektualne podčinjenosti.
Vlade Danske i Švicarske zaključile kako je najbolji način da se smiri horda izbjeglica i migranta u njihovom dvorištu oduzimanje njihove imovine. Stoga će svaka osoba koja želi ući u ove države morati paziti da nema slučajno sa sobom malo više novca zarađenog prodajom kuće u državi iz koje je pobjegla, ili će novac koji je možda rezultat višegodišnjeg šparanja morati spaliti ispred graničnog prijelaza kako im ne bi bio oduzet.
Oni koji su zagovarali žice tamo negdje istočnije, sada se zgražavaju nad žicom u Istri.
Svako je društvo u sebi već dovoljno pripremljeno za sukob jer "sadrži unutar sebe ljude koji su spremni živjeti s drugima u odnosima međusobnog poštovanja i uzajamnosti, ali i one koji traže lagodu dominacije". Činjenica da terorizam predstavlja glavni sigurnosni problem muslimanskog svijeta, a ne Zapada, jasno takav stav potvrđuje.
Hrvatskoj se polako i sigurno bliže još jedni parlamentarni izbori, sedmi po redu u mladoj povijesti ove države. Kao i uvijek do sada, usprkos svim mogućim problemima koji muče javnost, naglasak se u predizbornoj kampanji ponovo stavlja na koncept “domoljublja”, dajući pritom toj društvenoj idealiziranoj koncepciji ulogu kamena temeljca nekog novog puta.
Trend pisanja o izbjegličko-migrantskoj krizi u Hrvatskoj, ali i šire, ulazi već polako u onu fazu društvenog zasićenja kada se svaka tema, koliko god ona bila važna i zanimljiva, dovodi do neizbježne trivijalizacije. Međutim, kada aktualnost zakorači prema izlaznim vratima, tada stupaju na scenu one snage koje bi htjele još malo iskoristiti cijelu situaciju, pa makar za to trebalo malo, kako bi se ono reklo žargonski s…. - lagati.
Nakon ustanka protiv Bashara Al-Assada 2011. i gotovo pet godina građanskog rata, vrlo je teško opisati koliko se toga u Siriji dogodilo, koliko je oružanih paravojnih formacija stvoreno, koliko se saveza promijenilo te koliko je utjecaj velikih svjetskih igrača uobličio današnje stanje u razorenoj sirijskoj državi. Radi se o ratu svih protiv sviju, gdje paradigma dobra i zla više ne postoji.
