Slučaj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja se savršeno uklopio u bespuća društvenih zbiljnosti koja nas sve više upućuju na činjenicu da je ova zemlja uzgojena na privrednom kriminalu i poltronizmu. U tom kontekstu, Maja Jukić, kraljica ove maturalne zabave, igra jednu od klasičnih hrvatskih uloga.
"Crkva u Hrvata": Nakon autentičnih svjedoka vjere poput Tomislava Šagi-Bunića, Zvonimira Bono Šagija, Josipa Turčinovića, Željka Mardešića, Luke Vincetića, Branka Sbutege, primat su preuzeli intelektualni polutani, bornirani akademski vrsnici i decentni profiteri niskih politikantskih interesa.
Potrebno je odmaknuti se od crkvenog formalizma koji čitavu zemljinu kuglu doživljava kao ravnu ploču sagledanu iz samo jednog, hijerarhijski najvišeg kuta gledanja te se posvetiti kroz univerzalnost crkvenog poslanja lokalnim problemima.
Usuđujem se pomisliti kako je kardinalsko vijeće pod određenim pritiskom očekivanja adekvatnim ovim vremenima - potrebu da papa bude simbol poistovjećenosti s nemoćnima i siromašnima - mjesto izglednijih kandidata crnaca, radije izvelo trik.
Kada govorimo o Kristovoj partizanskoj kvaliteti, poglavito na našim balkanskim područjima, potrebno je prije svega libiti se svih onih šturih povijesnih tumačenja uz koje smo neumorno odrastali, jer u takvom kontekstu pridjev "partizanski" nipošto generalno ne može biti uzet kao vrlina.
Teologije Trećeg svijeta u užem smislu: Osiromašeni i obespravljeni ne moraju nužno biti marionete tuđih istina, već mogu postati i moćni sudionici vlastitih nastojanja. U tome leži sva ljepota Kristove izjave: "Tko ima uši, neka čuje".
Feministička teologija ističe nužnost propitivanja podložnosti žene muškarcu kroz prizmu mahom seksističkog tumačenja Biblije. Feministi/tkinje zahtijevaju posebno posvećivanje pažnje patrijarhalnim tekstovima, patrijarhalnom tumačenju tekstova od crkvene tradicije, povijesti prenošenja tekstova te prijevodima.
Crnačka teologija ističe duhovnost kao bitan element ukorijenjen u iskustvo zajednice, potvrđuje crnački ekumenizam kojim se planira sprovesti jednakost, potvrđuje i ideju crnačkog Mesije kao onog koji se solidarizira s borbama za slobodu crnaca te donosi politički program spreman u duhu vjere konstruktivno kritizirati i stvarati promjene.
Teologija oslobođenja svoj iskaz formira iz političke, etičke i evanđeoske opredijeljenosti za siromašne, koristi marksističku klasnu analizu, polazi od konkretnog društvenog i političkog stanja, a stavove koji imaju kršćansku pozadinu, ali su bez praktične primjene, smatra nedostatnim oblicima govora o Bogu.
Dobro znamo da u svijesti naših naroda nema goreg od krivovjernika, jer tko dira Boga, vrši napad i na otadžbinu. No kako to da unatoč činjenici što se heretici smatraju najomraženijom vrsti susjeda, ipak postoji još jedan kompletan svijet onkraj i tog zaziranja? Onaj za čije postojanje nipošto ne želimo čuti - onaj ateistički.
