"Glas seksualnih radnica se ne čuje, i nećete ga čuti dok se društvo nama bude bavilo kao senzacijom, materijalom za popunjavanje novinskih članaka. To nije film Zgodna žena. Neke od nas nisu zgodne, neke to rade kako bi preživjele, neke su studentice koje se uzdržavaju, a neke to rade kako bi popunile kućni budžet", istaknula je aktivistkinja i članica SWAN mreže za prava seksualnih radnica na panel diskusiji Politike prostitucije u Hrvatskoj, koja se u srijedu održala na Institutu Ivo Pilar.
Panel je održan kao dio sastanka COST Action IS1209 ProsPol mreže, čiji je cilj razmijeniti znanja o politikama prostitucije diljem Europe, te us U nekim novinama se i dalje mogu pronaći oglasi za seksualne usluge, iako ih je kažnjivo objavljivati, ali za te oglase nikad ne snose odgovornost i novine koje ih obljavljuju, već samo seksualne radnice, koje često bivaju kažnjene zbog oglašavanjaporediti ishode koje one proizvode. Kako je sam pojam seksualnog rada duboko stigmatiziran u društvu, u akademskom svijetu za njega najčešće nema mjesta. Takva situacija otežava proces implementacije zakona i politika koje se tiču seksualnog rada. Stoga je jedan od ciljeva COST mreže povezati istraživače kako bi razmijenili iskustva i došli do novih zaključaka.
U Hrvatskoj je prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira iz 1977. novčana kazna za odavanje prostituciji još uvijek propisana u njemačkim markama. Znanstvenica s Instituta Pilar Ivana Radačić istaknula je u srijedu da je riječ o diskriminatornom zakonu, kojim se dominantno kažnjavaju žene. Postojeći zakon propisuje da su u prekršaju samo prostitutke koje se mogu kazniti novčanom kaznom od 200 do 800 kuna ili kaznom zatvora do 30 dana.
Novi prijedlog, koji je bio u javnoj raspravi do početka lipnja, propisuje kazne od 2000 do 5000 kuna za osobu koja ponudi ili zatraži seksualne usluge za novac ili drugu korist te kazne od 3000 do 7000 kuna ili zatvor do 40 dana za one koji uslugu realiziraju - podjednako i za pružatelja i za korisnika. Prvi prijedlog MUP-a iz 2012. godine da se kriminaliziraju klijenti na koncu nije poslan u parlament, a spomenuti novi prijedlog, ponovljen ove godine, nije dobio povjerenje.
Hrvatska je trenutno jedina država Europske unije u kojoj se i dalje kažnjavaju isključivo prostitutke, odnosno pružatelji/ce seksualnih usluga. U Branka Žigante je objasnila kako u očima zakona seksualne radnice još uvijek nisu žrtve, iako se prostitucijom uglavnom bave nezaposlene i slabije obrazovane žene, s maksimalno srednjoškolskim obrazovanjem, često siromašne i zlostavljaneŠvedskoj je, primjerice, kažnjavanje klijenata na snazi od 1999. godine i prepolovilo je uličnu prostituciju. Francuska je pak ove godine usvojila zakon kojima klijente prostitutki kažnjava s 1500 eura, a ponavljače prekršaja s 3750 eura.
Problematično je još uvijek i pitanje oglašavanja seksualnog rada. U nekim novinama se i dalje mogu pronaći oglasi za seksualne usluge, iako ih je kažnjivo objavljivati, ali za te oglase nikad ne snose odgovornost i novine koje ih obljavljuju, već samo seksualne radnice, koje često bivaju kažnjene zbog oglašavanja.
"Žalosno je, ali istinito, da sudsko procesuiranje seksualnih radnica traje vrlo kratko, pitaju ih se osobni podaci, žele li iskoristiti pravo na branitelja te priznaju li krivnju. One su vrlo dobro upoznate s procedurom jer im u najvećem broju slučajeva to nije prvi put da su se našle pred sudom", istaknula je na panelu Branka Žigante, sutkinja Visokog prekršajnog suda.
Žigante je objasnila kako u očima zakona seksualne radnice još uvijek nisu žrtve, iako se prostitucijom uglavnom bave nezaposlene i slabije obrazovane žene, s maksimalno srednjoškolskim obrazovanjem, često siromašne i zlostavljane. Istraživanja o prostituciji pokazuju da djevojčice Djevojčice u prostituciju ulaze s prosječnih 13 godina, a tijekom života doživljavaju ekstremno ponižavanje, zlostavljanje, fizičke napade, mučenja i silovanjau prostituciju ulaze s prosječnih 13 godina, a tijekom života doživljavaju ekstremno ponižavanje, zlostavljanje, fizičke napade, mučenja i silovanja.
Pretpostavlja se da je seksualnih radnica u Zagrebu oko 300, a oko sedam tisuća u Hrvatskoj, dok se procjenjuje da je klijenata sto tisuća, iako ti podaci nisu pouzdani i ne postoje sustavni napori da se do njih dođe. Vlada nije nikad inicirala nikakvu studiju ili istraživanje o seksualnom radu, niti je bilo pokušaja da se u razgovore o vlastitim pravima uključe seksualne radnice i radnici.
Žigante je istaknula da je problematično i što su kod izrade zakona u većini radnih tijela bili profesori, dok do uključivanja sudaca koji poznaju situaciju na terenu nije došlo. Spomenula je i primjer jedne seksualne radnice koja ima 23 godine i koja je dosada bila procesuirana 243 puta, istaknuvši kako seksualne radnice policija ponekad dočekuje ispred kuća i zgrada u kojima borave i čim iziđu na ulicu privodi.
Irena Sever iz MUP-a rekla je da je od 2011. do prvih osam mjeseci 2016. godine zabilježeno 1059 prekršaja, a od toga njih 1010 za odavanje prostituciji, a 49 prekršaja protiv osoba u čijem se stanu obavljala prostitucija. Dob počinitelja je većinski od 18 do 22 godine, a klijenata od 39 do Pretpostavlja se da je seksualnih radnica u Zagrebu oko 300, a oko sedam tisuća u Hrvatskoj, dok se procjenjuje da je klijenata sto tisuća49 godina. Iznenađujuće je što su maloljetnici podvrgnuti identičnoj proceduri kao i punoljetnici, te ne postoji suradnja s Centrom za socijalnu skrb u slučajevima njihova privođenja.
"Konvencijom o zaštiti djece zaštićena su djeca do 18 ili 21 godinu, no i socijalna skrb se mora uključiti u njihovu zaštitu", objasnila je Žigante dodajući da trebaju umrežiti sva nadležna tijela kako bi se smanjila mogućnost iskorištavanja djece.
Prema podacima MUP-a većina seksualnih radnika su državljani Hrvatske, ali postoji i manji postotak stranih državljana – gdje se nužno povlači pitanje traffickinga i organiziranog međunarodnog kriminala. O žrtvama i sustavu traffickinga u Hrvatskoj se zna jako malo, a dodatno je problematično pitanje online seksualnih radnika i regulacija njihove djelatnosti.
O viktimizaciji s kojom se susreću seksualne radnice pričao je i Aleksandar Štulhofer s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Rezultati istraživanja koje je proveo Aleksandar Štulhofer pokazuju da je 41 posto seksualnih radnica bilo zlostavljano od strane klijenata u zadnjih godinu dana, 18 posto seksualno zlostavljano od strane klijenta, a 53 posto seksualno zlostavljano, ali ne od strane klijentapredstaviviši rezultate svojih istraživanja o rizicima zaraze spolno prenosivih bolesti među seksualnim radnicama u Splitu i Zagrebu. Rezultati istraživanja koje je proveo Štulhofer pokazuju da je 41 posto seksualnih radnica bilo zlostavljano od strane klijenata u zadnjih godinu dana, 18 posto seksualno zlostavljano od strane klijenta, a 53 posto seksualno zlostavljano, ali ne od strane klijenta. Štulfoher je upozorio kako je viktimizacija među seksualnim radnicama svepristuna, što često dovodi do depresije i manjka briga za sebe – a time se i povećava rizik od spolno prenosivih bolesti.
Zaključio je kako je društvena podrška od presudne važnosti za seksualne radnice, ali i istaknuo kako su potrebni sustavni napori i ulaganja u njihovu rehabilitaciju. Feminističke organizacije apeliraju da se po uzoru na sjevernoeuropski model kažnjavaju samo klijenti, a ne i prostitutke, podsjećajući da su neadekvatno i nedostupno školovanje te beskućništvo razlozi zbog kojeg se osobe, najčešće žene, nađu u prostituciji.
Aktivistkinje i aktivisti za prava seksualnih radnika ukazali su na još jedan veliki problem, a taj je da u Hrvatskoj još uvijek nije došlo do organiziranja seksualnih radnika. Paneli i diskusije u akademskom svijetu su poželjni jer istraživači trebaju biti svjesni onoga što se želi i treba postići u kreiranju novih politika, ali i seksualni radnici i radnice trebaju konačno biti prepoznati kao stručnjaci za vlastita prava i aktivno sudjelovati u raspravi na svim razinama.
