Još u rujnu 2015. godine H-Alter je objavio članak kolegice Ivane Perić koji se bavio pitanjem rodne ravnopravnosti u medijima. To pitanje je izrazito problematično budući da je Vijeće za elektroničke medije još 2008. godine donijelo podzakonski akt kojim utvrđuje popis događaja značajnih za javnost. Na tom popisu nalazi se petnaest stavki događaja važnih i obveznih za prijenos na javnoj televiziji. Od tih petnaest stavki, samo jedna ne uključuje sportske događaje.
U kategorijama koje se bave prijenosima nastupa hrvatskih timova i reprezentacija, spomenuti akt nalaže obavezni prijenos svih nastupa Paula Zore: "Budući da izboram riječi Ured pravobraniteljice stavljate u iznimno ponižavajuć te submisivan položaj, otvara nam se pitanje biste li isti rječnik upotrebljavali da se radi o nekom drugom uredu ili da se ne radi o gđi. Ljubičić, nego o nekom presjedajućem muškarcumuške seniorske reprezentacije u nogometu, finala Svjetskog i Europskog prvenstva u rukometu ukoliko nastupa muška seniorska reprezentacija Hrvatske, finala Svjetskog i Europskog prvenstva u košarci ukoliko nastupa muška seniorska reprezentacija Hrvatske, finala Svjetskog i Europskog prvenstva u vaterpolu ukoliko nastupa muška seniorska reprezentacija Hrvatske, te je za kraj, u činu beskrajnog optimizma, određeno obavezno prenošenje i finala Lige Prvaka ukoliko u njemu nastupa neki hrvatski klub.
Ne treba biti osobito perceptivan da bi se primjetilo da na popisu apsolutno dominira muški sport. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, u izjavi za isti članak napomenula je sljedeće: "Iz navedenog je razvidno da je zakonodavac sportu u muškoj konkurenciji u Popisu pridao javni i nacionalni značaj, a sportu u ženskoj konkurenciji nije. Kao događaji od javnog značaja nisu prepoznata finala Svjetskog ili Europskog prvenstva u nogometu, rukometu, košarci i vaterpolu u ženskoj konkurenciji, dok u muškoj jesu. Na taj je način muški sport pretpostavljen ženskom, tj. on se priznaje kao događaj od posebnog nacionalnog interesa, dok događaj iste natjecateljske razine za isti sport u ženskoj konkurenciji nema taj status, premda i muške ženske momčadi predstavljaju Republiku Hrvatsku na jednak način".
Tri mjeseca kasnije, kolegica Perić opet je kontaktirala gospođu Ljubičić koja je unutar ta tri mjeseca, povodom prigovora portala H-Alter na spomenuti popis, odlučila kontaktirati Agenciju za elektroničke medije te inicirati neke promjene. No, prema njenim riječima "agencija je u svom odgovoru na upozorenje Pravobraniteljice izrazila neslaganje s njenom argumentacijom te u očitovanju Rada Borić: "Začuđena sam izborom riječi u naslovu i smatram ga posve neprimjerenim"ukazuje na razliku u popularnosti sporta u muškoj i ženskoj konkurenciji i poziva se na činjenicu da natjecanja u muškoj konkurenciji, obzirom da su izuzetno gledana, trebaju biti omogućena najširoj gledateljskoj javnosti".
Članak unutar koje se našla ta izjava uredništvo H-Altera nazvalo je Agencija za elektroničke medije odjebala rodnu ravnopravnost. Taj naslov očito je zasmetao pravobraniteljicu Ljubičić te je portal H-Ater od nje dobio dopis u kojem je istaknuto da su izrazito nezadovoljni tim odabirom riječi: "Neugodno smo iznenađeni ovakvom obradom teksta na H-alter portalu i smatramo da ovakvom vulgarizmu nema mjesta u odgovornom novinarstvu, a pogotovo nam je neprihvatljivo da se tako oprema tekst u kojem je srž izjava Pravobraniteljice". Na dopis gospođe Pravobraniteljice zatim se osvrnuo urednik H-Altera, Toni Gabrić koji je napisao da "U našoj 'kulturi', desnoj, lijevoj, centrističko-liberalnoj, seoskoj, urbanoj, zagrebačkoj, dalmatinskoj, tajkunskoj, šljakerskoj, svekolikoj - najraznovrsnije gadarije imaju puno pravo građanstva, ali samo jedno strogo je zabranjeno: nazivanje istih gadarija njihovim pravim imenom".
S time na umu, upitali smo nekolicinu domaćih feministkinja za njihovo mišljenje o činjenici da Agencija za elektroničke medije uporno ne mari za ravnospravnost spolova, kao i za izjavu po pitanju sukoba između "vulgarnosti" i "nazivanja stvari pravim imenom".
Ana Brakus, urednica portala Libela po pitanju popisa nam je odgovorila: "Naravno da je žalosno da Agencija za elektroničke medije koja jedim dijelom svojih financija potiče na širenje ideje rodne ravnopravnosti kao temeljne vrednote našega društva ni sama u nekim segmentima Ana Brakus: "Žalosno je da AEM, koja jedim dijelom svojih financija potiče širenje ideje rodne ravnopravnosti kao temeljne vrednote našega društva, ni sama u nekim segmentima ne poštuje vlastitu odluku. Tekstovima o kojima je riječ otvorena je velika i važna tema"ne poštuje vlastitu odluku. Tekstovima o kojima je riječ otvorena je velika i važna tema".
Odgovorila nam je i Rada Borić, izvršna direktorica Centra za ženske studije i u svom odgovoru problematizirala ne samo izostanak ženskih sportova iz popisa nego i neoliberalizaciju i komercijalizaciju sporta: "Vijeće za elektronske medije svojim podzakonskim propisom utvrdio je, istina još 2008., a da popis nije mijenjao, događaje značajne za javnost, osiguravajući sportu položaj 'od posebnog nacionalnog i javnog interesa' i time diskriminirao važne društvene događaje koje bi javna televizija trebala prenositi. Dakako, valja se zapitati zašto je sport privilegiran i u odnosu na druge 'ljudske djelatnosti' kao što je to npr. kultura, jer je nesrazmjer između prijenosa kulturnih događanja i
onih sportskih 01:14.
Sport je , dakle, ovim podzakonskim propisom proglašen, 'važan i obavezan za prijenos na nacionalnoj televiziji', a sportskim rječnikom rečeno, postao je suverenim pobjednikom 'javnog interesa'.
Pri tome, 'Popis' ne samo da privilegira muški, k tome seniorski, sport već i određenim sportovima (nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo) 'unaprijed' daje privilegirani položaj ističući 'popularnost' sporta kao kriterij za odabir sportskih prijenosa, bez obzira na njihove moguće dosege na europskoim ili svjetskim natjecanjima.
Ukoliko je 'popularnost' indikator izbora sportova, zadaća javne televizije bila bi da informira i obrazuje, pa slijedom toga i da promiče i popularizira i druge sportove ne bi li i oni imali prigodu postati 'popularnima'.
To je dakle, druga vrsta diskriminacije: u odnosu na sportove same, tj. koji bi to sportovi i po kojim kriterijima trebali biti od interesa za JAVNU Rada Borić: "Nedopustivo je da je Popis izostavio takmičenja koja bi valjalo prenositi, a u kojima sudjeluju žene, kao da ta takmičenja nisu i ne mogu biti 'od nacionalnog i javnog interesa'"televiziju, kojoj bi cilj trebao biti i promicanje 'manjih', a uspješnih sportova, i tako ih učiniti 'popularnijima'?
Privilegiranje seniorskog u odnosu na juniorski ili veteranski sport, također je vrsta diskriminacije, ne samo vezana uz 'ageizam'. Javna televizija ima i svoju 'odgojnu funkciju': trebala bi ohrabrivati i mlade i osobe starije dobi da se aktivno bave sportom. Dakako, takvi prijenosi ne bi bili komercijalni, ne bi se utržilo od reklama za pivo, ali javnoj televiziji komercijalni pristup ne bi smio biti prioritet, jednako kao ni
'mjerljiva popularnost'. Seniorski sportovi su najčešće profesionalni te tako javna televizija podupire i 'nagrađuje' neoliberalnu komercijalizaciju sporta.
I dakako, višestruka se diskriminacija odnosi i na žene u sportu i sportskim disciplinama. Nedopustivo je da je ovaj Popis izostavio takmičenja koja bi valjalo prenositi, a u kojima sudjeluju žene, kao da ta takmičenja nisu i ne mogu biti 'od nacionalnog i javnog interesa' 'važna za prijenos na nacionalnoj televiziji' (a da se pritom zaboravlja i kriterij uspješnosti!), te možemo govoriti o 'nejednakom postupanju' i rodnoj nejednakosti.
Obrazloženje Vijeća za elektroničke medije je također neprimjereno, te podupire i rodne stereotipe i ne poštuje Zakon o ravnopravnosti spolova niti druge značajne EU i UN dokumente kojima je za cilj smanjiti rodnu nejednakost i u sportu."
Paula Zore iz Ženske sobe odgovara da "postupanje Agencije za elektorničke medije smatramo potpuno neprimjerenim te neusklađenim sa "Paula Zore: "Postupanje Agencije za elektorničke medije smatramo potpuno neprimjerenim te neusklađenim sa njezinom funkcijom i svrhom"njezinom funkcijom i svrhom. Čini se da se Agencija povodi komercijalnom potražnjom sadržaja pri donošenju odluka koje su joj dane na odgovornost iz upravo suprotnih razloga - kako bi se javnosti omogućilo praćenje događaja značajnih za javnost u skladu s vrijednostima koje prepoznaju Ustav i zakoni Republike Hrvatske. Ustav i zakoni ne nalažu beskompromisnu preferencija muškaraca, muškog sporta, a niti sporta uopće. Upravo suprotno, zakon nalažle da žene i muškarci trebaju biti jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života i imati jednak status te da on predstavlja povredu jamstva zabrane izravne diskriminacije, kao što je lijepo obrazložila i pravobraniteljica Ljubičić. Agencija za elektroničke medije stoga nanosi izravnu štetu rodnoj ravnopravnosti, a takvo ponašanje svakako osuđujemo."
Na pitanje o popisu Vijeća za elektroničke medije odgovorila je sociologinja i etnologinja Željka Jelavić. Ona smatra da je "Agencija za elektroničke medije privilegiranjem muškog sporta samo jedno u nizu državnih tijela koje krši zakon o ravnopravnosti spolova. Začuđujuće je, da ne kažem cinično, da Agencija odnosno njezino Vijeće istovremeno analizira rodnu diskriminaciju dok s druge strane Željka Jelavić: "Začuđujuće je, da ne kažem cinično, da Agencija odnosno njezino Vijeće analizira rodnu diskriminaciju dok istovremeno proizvodi akte i donosi odluke kojom tu diskriminaciju ovjerava"proizvodi akte i donosi odluke kojom tu diskriminaciju ovjerava. Argumentacija da muški sport izaziva interes javnosti te je zato značajno više zastupljen na javnoj televiziji ne zadovoljava me kao građanku.
Od Agencije za elektroničke medije, očekujem da provodi Zakon o elektroničkim medijima i u dijelu koji se tiče ravnopravnosti muškaraca i žena pa među ostalima i da poštuje Zakon o ravnopravnosti spolova. Javni interes, u čijem cilju radi nacionalna javna televizija, prije svega podrazumijeva provođenje ravnopravnosti po svim osnovama: rodnoj, rasnoj, nacionalnoj, u svim sferama života pa tako i sporta. Lako je uočljivo da podilaženje patrijarhalnim stereotipima nije u vezi s javnim interesomu već je u uskoj vezi s profitom koji se ostvaruje emitiranjem reklamnih poruka u vrijeme emitiranja prijenosa muških utakmica. Ovaj primjer Agencije za elektroničke medije samo je jedan u nizu koji kazuje kako je rodna ravnopravnost za našu državu zapravo nevažna tema, po potrebi prigodna, a mehanizmi za ostvarivanje rodne ravnopravnosti, zakoni i europske direktive puki su dekor kojih se sjeti s vremena na vrijeme."
"Odjebati" ili ne "odjebati"?
Po pitanju korištenja termina "odjebati", naše sugovornice nisu bile toliko ujedinjene. Ana Brakus piše da shvaća upotrebu riječi: "Nije li otužno koliko će maleni broj ljudi klinuti na članak koji govori o rodnoj ravnopravnosti, ukoliko u naslovu nema 'odjeb'. U potpunosti razumijem uredničku logiku privlačenja pozornosti na članak koji im je važan, a ne razumijem zašto se pravobraniteljica, umjesto na problem, usmjerava na neobičan izbor riječi u samom naslovu. Ne očekujem od nje da ga pred nekim drugim institucijama sama brani, ali da je to jedino na što se Paula Zore: "Seksizam je u našem društvu sveprisutan, za mene je to neosporno. Međutim, u ovom slučaju ga ne vidim"osvrće, u najmanju je ruku razočaravajuće. Seksizam je u našem društvu sveprisutan, za mene je to neosporno. Međutim, u ovom slučaju ga ne vidim."
Na njenoj liniji je i Željka Jelavić koja kaže: "Nepotrebnim držim inzistiranje na jezičnom čistunstvu. Za cijelu priču odabir glagola u naslovu je sasvim sporedan. Po mojem mišljenju naslov nije uvredljiv, već pogađa u sridu problema. Ono što je nama istinski potrebno, između ostalih stvari, da bi demokratsko društvo stvarno i funkcioniralo, jest odjebati patrijarhat!"
S druge strane Rada Borić se s izborom riječi ne slaže napominjući da je "začuđena i sama izborom (uredničkim, pretpostavljam) riječi u naslovu i smatram ga posve neprimjerenim". Paula Zore smatra da se radi o manjku poštovanja prema gospođi pravobraniteljici: "Vaš naslov teksta 'Agencija za elektroničke medije odjebala rodnu ravnopravnost' u danom kontekstu koji je i pravobraniteljica sama opisala vidimo krajnje neprimjerenim. Osim što je jasna aluzija na to da Agencija za elektroničke medije nije 'odjebala' Željka Jelavić: "Za cijelu priču odabir glagola u naslovu je sasvim sporedan. Po mojem mišljenju naslov nije uvredljiv, već pogađa u sridu problema" samo 'rodnu ravnopravnost' kao neku, eto, sintagmu, već da ta 'rodna ravnopravnost' u konetsktu teksta ima i fizičko te pravno ime, a to je Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kojim presjeda gđa. Višnja Ljubičić. Budući da izboram riječi Ured pravobraniteljice stavljate u iznimno ponižavajuć te submisivan položaj, otvara nam se pitanje biste li isti rječnik upotrebljavali da se ne radi o Uredu za ravnopravnost spolova već o nekom drugom uredu ili da se ne radi o gđi. Ljubičić, nego o nekom presjedajućem muškarcu. Smatramo kako prema određenim institucijama je zaista potrebna doza poštovanja te kako ovakvo odnošenje u komunikaciji s Uredom za ravnopravnost spolova doista nije bilo primjereno."
U međuvremenu, s odjebavanjima ili bez njih, teško da ćemo gledati neku od ženskih domaćih reprezentacija na televiziji. One, kao ni kultura općenito, nisu visoko, a možda ni uopće na listi prioriteta Vijeća za elektroničke medije. Ono bi radije čekalo da Dinamo dogura do finala Lige Prvaka.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
