Dom je najopasnije mjesto za žene, nedavno objavljenoj studiji Ureda za droge i kriminal Ujedinjenih naroda (UNODC) čiji su podaci pokazali da broj žena ubijenih od strane partnera ili rođaka raste na globalnoj razini. Sutra se diljem svijeta, a i u više gradova u Hrvatskoj, obilježava One Billion Rising, kampanja kojom se svake godine ukazuje na važnost kontinuiranog rada na sprječavanju nasilja and ženama.U razgovoru o sustavnim i društvenim problemima Šegvić podsjeća kako je društvo u kojem živimo izrazito patrijarhalno, stereotipno, neosviješteno, te podržava šutnju i blago kažnjavanje počinitelja, a time i samo nasilje nad ženama
Kako i poručuju organizatorice One Billion Risinga, izazovi s kojima se suočavamo postaju sve veći pa je izuzetno važno u fokus staviti kontinuiranu borbu, ne samo protiv seksualnog i fizičkog nasilja, već i sistemskog nasilja u ekonomskoj, ekološkoj, društveno-kulturnoj i ideološkoj sferi.
U Hrvatskoj je samo u posljednjih mjesec dana, od početka nove godine, zabilježeno više užasavajućih slučajeva nasilja i neadekvatne reakcije na isto. Muškarac koji je suprugu usred bijela dana istukao utezima po glavi, "dječje igre" žigosanja, višestruko evidentirani i prijavljivani nasilnici na slobodi, slabe i nikakve sudske odluke u izrazito dobro dokumentiranim slučajevima zlostavljanja - lista je podugačka.
Uoči sutrašnjeg One Billion Rising, ali i osmomartovskog Noćnog marša, koji će se i ove godine održati u gradovima diljem Hrvatske, razgovaramo s aktivistkinjama iz Rijeke, Zadra i Splita, koje su u svojim sredinama inicirale i iniciraju promjene na bolje i bore se protiv svih oblika nasilja.
Rijeka: Protiv društva koje nasilje vrednuje kao normu
O problemu nasilja nad ženama govore nam Marinella Matejčić i Iva Davorija iz udruge PaRiter, koja je krajem prošle godine u Rijeci organizirala prosvjedno okupljanje Sve po zakonu, a u veljači također sudjeluje u kampanji One Billion Rising.
"Prosvjedna okupljanja su ona izuzetno važna jer daju mogućnost široj javnosti da artikulira svoje nezadovoljstvo u realnom vremenu i prostoru oko određenih društvenih tema i fenomena. Kada se govori o problematici nasilja prema ženama i reakciji građana i građanki Rijeke, našim akcijama, i to ne samo prosvjedima nego i drugim vrstama javnih događanja, trudimo se raditi na razbijanju stigmatizacije i stvoriti prostor za razgovor o problematici na jedan drugačiji način - iskren, emotivan, osoban, prijemčljiv", ističu Matejčić i Davorija. Zgražam se na nasilje. Sve sam to prošla, ali jednostavno premlada da bi se branila i slobodno mogu reći - ovo mi je došlo da se ispušem, da ustanem napokon za ženu. Da mogu reći svome djetetu da sam se borila onda kada sam mogla. Da nisam sjedila u kući i očekivala da drugi rješavaju stvar", priča Jurjević-Adžić
Primjećuju kako na događanja ljudi dolaze u sve većem broju, i smatraju da je svakako nužno govoriti o nasilju, kako prema ženama tako i o nasilju u širem smislu, jer smo "nažalost društvo koje nasilje praktički vrednuje kao normu".
"Nadamo se da poruke koje građani čuju na događajima ipak ostave traga na njima te da će uskoro nasilje prestati biti 'privatna stvar' i postati nešto radi čega susjedi i susjede zovu nadležne službe i adekvatno reagiraju. Stalno slušamo o 'nultoj stopi tolerancije na nasilje', a zapravo smo itekako tolerantni po pitanju nasilja - od onog u partnerskim odnosima, do strukturalnog i institucionalnog nasilja. To treba mijenjati, ali najprije osvijestiti i prepoznati", zaključuju.
Kada su u pitanju sustavni i društveni problemi po pitanju nasilja prema ženama, smatraju da prvo mjesto zauzima naše pravosuđe "koje je tromo, korumpirano i ne poštuje međunarodne standarde prilikom donošenja odluka u slučajevima nasilja prema ženama i nasilja u obitelji te je nerijetko i nestručno u pristupanju slučajevima rodno uvjetovanog nasilja".Dom je najopasnije mjesto za žene, nedavno objavljenoj studiji Ureda za droge i kriminal Ujedinjenih naroda (UNODC) čiji su podaci pokazali da broj žena ubijenih od strane partnera ili rođaka raste na globalnoj razini
"Činjenica da u proteklih deset godina bilježimo pad prijavljenih osoba za počinjenje nasilja u obitelji ne leži u efikasnosti sustava već upravo suprotno, nasilje se ne prijavljuje jer žrtve nemaju vjeru u sustav koji ne samo da ih ne štiti već ih izlaže dodatnoj viktimizaciji i stigmatizaciji, a policija, državno odvjetništvo i sudovi su prvenstveno usmjereni na prava okrivljenika umjesto na prava žrtava. To je izuzetno poražavajuće, pogotovo što svjedočimo brutalizaciji nasilja u posljednjih nekoliko godina te uzevši u obzir kako od svih ubojstava u Hrvatskoj, 25-30 posto čini femicid", objašnjavaju Matejčić i Davorija.
Upozoravaju kako imamo medije koji senzacionalistički pristupaju temema nasilja, a koji itekako imaju odgovornost u formiranju javnog mnijenja oko problematike nasilja, a pogotovo nasilja prema ženama. I na kraju krajeva, tu je državni vrh iz kojeg je neoprostivo čuti kako se za slučaj nasilja u obitelji olako odmahuje rukom i normira kao ustaljenu dinamiku bračnih odnosa.
Prosvjed u Rijeci - Sve po zakonu (Foto: Martina Šalov i Marko Laća)
Split: Nedovoljna podrška lokalne i područne samouprave
O borbi u Splitu razgovaramo s Karmelom Šegvić iz udruge Domine, koja je posljednjih godina organizirala razna okupljanja i prosvjede, u borbi protiv obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama. Nasilje nije samo ono što smo vidjeli na snimci iz kafića u Zadru, nije ni samo ono što je Mihaela proživjela, nije samo pokušaj ubojstva... Nasilje je i kad odaberemo šutjeti i okrenuti glavu kad nasilju svjedočimo
"Vidljivost u medijima, izlazak javnim akcijama na ulice dovodi do osvještavanja i zagovaranja društvene promjene. Zato je takav angažman od velike važnosti, njime ukazujemo na problem povećanja nasilja nad ženama, povećanja broja femicida kao i pogrešnog reagiranja državnog sustava na nasilje nad ženama. Naše javne akcije često su ad hoc reakcije naših građanki i građana koje su iznimno važne i pružaju podršku kako nama u našem direktnom radu sa ženama žrtvama nasilja i žrtvama obiteljskog nasilja, tako i šalju poruku da su protiv svih oblika nasilja nad ženama i da je vrijeme da tome dođe kraj", govori nam Šegvić.
Ističe kako nemaju dovoljnu podršku u borbi protiv nasilja nad ženama od lokalne i područne samouprave, točnije grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije. Smatra da bi se trebali u javnosti više aktivirati na ovom polju, pa i podržavajući direktne akcije.
"Nisu podržali usvajanje Europske povelje o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnoj razini kojom bi se obvezali da će slijediti načela rodne ravnopravnosti te provoditi odredbe propisane Poveljom. Usvajanje te Povelje smatrale bi ogromnim korakom i napretkom u zajedničkoj borbi protiv nasilja nad ženama", dodaje.
U razgovoru o sustavnim i širedruštvenim problemima Šegvić podsjeća kako je društvo u kojem živimo izrazito patrijarhalno, stereotipno, Činjenica da u proteklih 10 godina bilježimo pad prijavljenih osoba za počinjenje nasilja u obitelji ne leži u efikasnosti sustava već upravo suprotno, nasilje se ne prijavljuje jer žrtve nemaju vjeru u sustav koji ne samo da ih ne štiti već ih izlaže dodatnoj viktimizaciji i stigmatizaciji, a policija, državno odvjetništvo i sudovi su prvenstveno usmjereni na prava okrivljenika umjesto na prava žrtavaneosviješteno, te podržava šutnju i blago kažnjavanje počinitelja, a time i samo nasilje nad ženama. Ipak, smatra da su zadnjih deset godina vidljive određene promjene koje su dovele do sve češćeg prepoznavanja nasilja nad ženama kao i prepoznavanja specifičnih kategorija nasilja.
"Tjelesno nasilje oblik je nasilja koji je najlakše prepoznatljiv, no oblici psihičkog, seksualnog i ekonomskog nasilja često su ne prepoznati. Institucije koje su prema međunarodnim propisima, zakonima, pravilnicima, protokolima i drugim pravnim aktima obvezne reagirati, prije svega moraju prepoznati sve vrste nasilja da bi mogle efikasno i konkretno pomoći ženi. Sustav koji kreće od policije, centara za socijalnu skrb, državnog odvjetništva, sudstva, odvjetništva, pa i liječnika koji su dužni prijaviti nasilje, nažalost se u praksi i dalje pokazuje kao nedovoljno funkcionalan. Ratificiranje Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji svakako je ogroman napredak u prepoznavanju problema nasilja nad ženama. Ali i dalje, usudila bih se reći, potpuno ignoriranje odredbi Konvencije u konkretnim sudskim postupcima velik je problem", zaključuje Šegvić.
Dodaje i kako je žalosno da se samo ono nasilje koje je najbrutalnije i koje bude pod povećalom javnosti i medijski izloženo, zapravo kažnjava, a i to predugo traje i reakcija sustava nije dovoljno brza ni kvalitetna.
Marš u Splitu (Foto: Split.com.hr)
Zadar: U gradu-slučaju, "želim reći svome djetetu da sam se borila onda kada sam mogla"
Zadar je po mnogočemu bio i ostao grad-slučaj. Grad kojem je nasilje toliko duboko u porama da je većini ljudi postalo svakodnevnica, prihvatljivo, sveprisutno i istovremeno nevidljivo. Razgovaramo s Mirjanom Jurjević-Adžić, aktivistkinjom koja je sudjelovala u organizaciji prosvjeda povodom presude Darku Kovačeviću "Daruvarcu", a članica je i inicijative Protiv pravosuđa koje štiti nasilnike.Tjelesno nasilje oblik je nasilja koji je najlakše prepoznatljiv, no oblici psihičkog, seksualnog i ekonomskog nasilja često su ne prepoznati. Institucije koje su prema međunarodnim propisima, zakonima, pravilnicima, protokolima i drugim pravnim aktima obvezne reagirati, prije svega moraju prepoznati sve vrste nasilja da bi mogle efikasno i konkretno pomoći ženi
"Aktivirala sam se i zadnji put što se tiče prosvjeda, iako nisam znala što sve treba za organizaciju. Svi su zakazali, nitko ništa nije htio organizirati pa sam morala sama, uz pomoć prijatelja Nenada Funčića. Zgražam se na nasilje. Sve sam to prošla, ali jednostavno premlada da bih se branila i slobodno mogu reći - ovo mi je došlo da se ispušem, da ustanem napokon za ženu. Da mogu reći svome djetetu da sam se borila onda kada sam mogla. Da nisam sjedila u kući i očekivala da drugi rješavaju stvar", priča Jurjević-Adžić.
Govori kako prosvjed nažalost nije bio mnogobrojan. "Možda su se ljudi zasitili te teme zvane Daruvarac. Možda im je lakše osuđivati nevinu djevojku što je bila s njim, a on na takvom glasu i toliko stariji od nje. Najviše me pogodilo to što je na prosvjedu bilo više muškaraca nego žena", kaže.
Ističe kako je naše pravosuđe u potpunosti zakazalo. "Svi znamo što se dogodilo sa Mihaelom iz Zagreba, nju je muž mlatio utegom po glavi, zanima me kako će se prema njemu postupati. Kakvu će on kaznu dobiti. Mi smo takvi da ako vidimo da dečko na ulici curi opali šamar samo ćemo proći, jer mislimo da to nije naš posao i da se ne trebamo miješati. Koliko žena trpi nasilje jer se boje prijaviti, jer ih nema tko zaštiti. Žene se boje prijaviti jer znaju da će nasilnik brzo izaći i da će proći puno gore", govori.
Zaključuje kako nasilje nije samo ono što smo vidjeli na snimci iz kafića u Zadru, nije ni samo ono što je Mihaela proživjela, nije samo pokušaj ubojstva... Nasilje je i kada odaberemo šutjeti i okrenuti glavu kad nasilju svjedočimo.
