George Monbiot u "Guardianu" opisuje kako korporacije po cijelom svijetu kao metodu zastrašivanja aktivista sve češće koriste strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti. "Ali možda ih još na Zemlji čeka pakao svoje vrste. Zove se efekt Streisand.“

Bez javnih prosvjeda demokracija je umrla. Svaki uspješan izazov pretjerane moći počinje izvan političkih odaja. Kada prosvjedi stanu, politika se smežura na razinu dogovora između dvije grupe unutar iste elite.

Ali prosvjed nema demokratsku vrijednost ako nije učinkovit. On mora uznemiravati i izazivati one kojima se obraća. Mora uzbuditi i motivirati one koji promatraju. Klimatski aktivisti koji su pokušavali spriječiti novi zamah plina kao energenta, pisali su zastupnicima, slali e-mailove tvrtki, marširali su i lobirali. Svi su ih ignorirali. Zato se prošle godine njih sedamnaest popelo na dimnjak termoelektrane na plin West Burton i okupiralo ga na tjedan dana. Skrenuli su pozornost javnosti na ono što bi ionako trebalo biti u središtu njihovog interesa. Na akciju ih je potaknuo altruizam i empatija te će jednoga dana biti zapamćeni kao što danas pamtimo sufražetkinje i aktiviste protiv ropstva.


Okupacija dimnjaka

no-dash-for-gas__391.jpg no-dash-for-gas__391.jpg

Prošloga je tjedna tvrtka vlasnik elektrane, EDF u većinskom vlasništvu francuske vlade, objavila da je podigla tužbu protiv ovih ljudi i još četvero u vrijednosti pet milijuna funti. Oni moraju znati da, ako pobijede, prosvjednici to neće moći platiti. Mora im biti poznato da će ti ljudi izgubiti sve što posjeduju, za sada i za ostatak njihovih života. Zbog ovih i drugih razloga, potez EDF-a djeluje kao Strateška Tužba Protiv Sudjelovanja Javnosti (Strategic Lawsuit Against Public Participation, akronim SLAPP) - pljuska (eng. slapp) po demokraciji.

SLAPP-ovi su pokušaji da se ljudi zastraše neumjerenim zahtjevima kako bi se politički pokorili. Svrha im je izazvati strah i komplikaciju. Čak i kada nemaju nikakvu šansu za uspjeh, ovakvi pokušaji osiguravaju da aktivisti, koji bi inače pokušavali zaštititi okoliš ili obraniti radnička prava, gube vrijeme po sudovima. Kakva god bila vrijednost slučaja, često ovakve akcije rezultiraju time da ljudi pristanu ostaviti korporaciju na miru ako odustane od tužbe.

Tako se zastrašuje one koji bi se možda pridružili toj kampanji. Ostale koji bi se možda pridružili nekim drugim kampanjama se odvraća od bilo kakvog uključivanja u politiku zbog straha od posljedica. Njihova odsutnost osiromašuje demokraciju.

SLAPP-ovi se koriste po cijelom svijetu. Trenutno je u tijeku tužba protiv troje ljudi, svaka u vrijednosti preko milijun dolara, zbog prosvjeda protiv zabavnog parka Marineland u području kanadskih slapova Niagara. Dvoje tuženih su bivši treneri parka, koji tvrde da su životinje zanemarene i da se s njima loše postupa. Izjavili su kako su tuljani oslijepili, a koža dupinima otpadala u komadima zbog prljave vode. Tvrtka kaže da optužbe nisu istina.

Nakon što su sudjelovali u mirnom prosvjedu, Marineland im je natovario gomilu egzotičnih optužbi. Phil  Demers, jedan od bivših trenera, optužen je za urotu s pokušajem krađe morža. Demers kaže kako "sumnja da bi morž stao u njegov stan na drugom katu i kako ima dovoljno posla sa svojim mačkama." Koliko god se tužba činila sumanuta, uspjeli su aktiviste uvući u pravnu zavrzlamu.

Akademski izdavač Edwin Mellen Press tužio je pak bivšeg knjižničara na državnom sveučilištu u Kansasu Dalea Askeyja, kao i njegove poslodavce, za 4,5 milijuna dolara. Njegov je grijeh u tome što je doveo u pitanje kvalitetu i cijenu knjiga koje je izdavao taj izdavač: nešto što knjižničari vide kao dio svoga posla.

streisand.jpg streisand.jpg

U 21. krugu Pakla, Dante promatra kako demoni s kukama kontinuirano potapaju odvjetnike koji su imali naviku podizanja ispraznih i opresivnih tužbi u jezero kipućeg katrana. Drugim riječima, dobro su prošli. Ali možda ih na zemlji čeka pakao druge vrste. Zove se efekt Streisand. 2003. godine odvjetnici Barbre Streisand zatražili su da se fotografija njene kuće u Malibuu slikana iz zraka makne iz kolekcije s dvanaest tisuća takvih fotografija koje su dokumentirale eroziju obale. Tražili su odštetu od pedeset milijuna dolara. Prije uključivanja odvjetnika fotografija je downloadirana svega četiri puta. U mjesecu u kojem su podignuli ovu bedastu tužbu, downloadirana je 420 tisuća puta. Drugim riječima, efekt Streisand je povratni udarac: razorne nenamjeravane posljedice pokušaja cenzure.

Najpoznatiji primjer je britanski slučaj McLibel, kada je McDonald's pokušao tužiti dva aktivista bez prebijene pare. Do 1997. godine, kada je zaključena najduža građanska parnica u povijesti Britanije, McDonald's je doživio veliki poraz na sudu javnog mnijenja.

Gunns, tvrtka koja drevne prašume Tanzanije pretvara u celulozu, tužila je 2004. godine dvadeset ljudi koji su prosvjedovali protiv njihovih planova da posijeku šumu koju su činila neka od najviših stabala na planetu. Tvrka je zahtijevala 6,4 milijuna dolara za pokušaje ometanja njihovih operacija. To je rezultiralo globalnom kampanjom protiv kompanije. Potrošači su ih napustili, vrijednost dionica im je pala, a odgovorni direktor prisiljen dati ostavku. Gunns je na kraju bio prisiljen nagoditi se i platiti visoku odštetu ljudima koje je tužio.

EDF-u prijeti da u percepciji javnosti zauvijek ostane povezan s opresivnom moći, gušenjem drugačijeg mišljenja i kolapsom klime.

EDF bi se mogao naći u sličnim problemima. Brzo se stvara reakcija na ovu produženu ruku francuske države, koja pokušava promijeniti smjer britanske politike uništavanjem onih koji se usuđuju participirati. Peticiju kojom se od tvrtke traži da odustane od tužbe potpisalo je od petka dvanaest tisuća ljudi. EDF-u prijeti da u percepciji javnosti zauvijek ostane povezan s opresivnom moći, gušenjem drugačijeg mišljenja i kolapsom klime.

Dok vječno uranjanje u jezero kipućeg katrana doziva određenu simetriju s korporacijom koja se bavi fosilnim gorivima, ova samonametnuta katastrofa u odnosima s javnošću mogla bi se pokazati gotovo jednako bolnom.

<
Vezane vijesti