Uvođenjem prakse da Ministarstvo bira izrađivača studije utjecaja na okoliš te oduzimanjem licenci izrađivačima loših studija, predloženi Zakon o zaštiti okoliša pokušava riješiti ovu bolnu točku u sustavu.

Međutim, zakon otvara mogućnost investitorima da "zbog zlonamjernosti" tuže građane i udruge koje traže reviziju projekta, studije i dalje nemaju rok trajanja, a povjerenstva koja ih procjenjuju nisu pod kontrolom javnosti.

HEP podiže kredit od 150 milijuna eura i istodobno podiže cijenu struje. Gradit će skupu hidroelektranu za malo struje na rijeci Ombli i nitko ih ne može zaustaviti, iako je moguća ekološka katastrofa. Studija utjecaja na okoliš za tu hidroelektranu već jest katastrofa sama po sebi i to ona koja datira iz prošlog tisućljeća. Slično su HEP-ovci već napravili sagradivši hidroelektranu Lešće na temelju studije iz 1986. godine. U manje od godine dana rada te hidroelektrane bojazni koju su iskazivale zelene udruge pokazale su se točnima, a studija iz prošle države posve netočnom. Studija utjecaja na okoliš golf terena na Baštijunskom brigu uz sam rub posebnog ptičjeg rezervata na Vranskom jezeru pokazala je da ptice jedva čekaju golf travu da se na njoj odmaraju, a otkad živimo u ovoj državi još nije viđena studija koja bi pokazala da se hrvatskom okolišu ne bi svidjela neka lijepa tvornica, nekoliko stotina apartamana, zelena pesticidima nakljukana trava ili nešto slično.

Zakon olakšava posao investitorima da se riješe dosadne javnosti koja poželi ostvariti svoja prava garantirana Aarhuškom konvencijom

Nazvali biste ovo vjerojatno prijevarama ili zamislima poremećenih umova, ali to se kod nas zove još i sustav procjene utjecaja na okoliš i sadašnji je očito truo. Ministrici građevinarki nije bilo u interesu da se ovaj truli sustav izliječi, ali smo dočekali razdvajanje ministarstava građevine od prirode i ministricu Mirelu Holy koja je obećala sustav odtruliti. To pokušava učiniti nacrtom prijedloga Zakona o zaštiti okoliša (ZOZO) koji je prošloga tjedna predstavljen i upućen na javnu raspravu, a donosi novosti i u vezi s procjenom utjecaja na okoliš.

Iako bi bilo logično da zakon koji je rađen s namjerom poboljšanja sustava olakša život udrugama koje su zadnjih dvadesetak godina imale previše posla obavljajući u mnogo slučajeva posao koji bi trebale obavljati institucije, nisu svi s njim najsretniji. Zakon, naime, investitorima olakšava posao da se riješe dosadne javnosti koja poželi ostvariti svoja prava garantirana Aarhuškom konvencijom.

"U nacrtu Zakona o zaštiti okoliša koji je trenutno na javnoj raspravi ostavljene su odredbe koje omogućuju investitorima tužbu protiv osobe ili udruge koja traži reviziju studije 'zbog zlonamjernosti'. Smatram da je bit ove odredbe obeshrabriti građane da uopće koriste pravne mogućnosti ako se protive nekom projektu. Druge zemlje rade obrnuto, uvode odredbe koje štite sudjelovanje građana u procesu procjene utjecaja na okoliš, a ne uvode još dodatne zamke koje omogućuju pritisak na građane i udruge", komentirala je nacrt Željka Leljak Gracin, pravnica Zelene akcije, koja je kao predstavnica mreže udruga za zaštitu okoliša Zeleni forum, uz predstavnicu splitske udruge Sunce, sudjelovala u radnoj skupini za izradu zakona.

Od niza primjedbi članica Zelenog foruma jedina bitna koja je ušla u nacrt je ona o objavi cijele studije utjecaja na okoliš u postupku javne rasprave, a konačni nacrt zakona sadrži i odredbe koje ili nisu ustavne ili su se u praksi udruga pokazale lošima.

Željka Ljeljak Gracin: "Smatram da je bit odredbe o tužbi zbog "zlonamjernosti" obeshrabriti građane da uopće koriste pravne mogućnosti ako se protive nekom projektu"

Što se tiče situacija navedenih na početku sa studijama iz prošlog stoljeća pa čak i prošle države, ZOZO i dalje utvrđuje samo rok važenja rješenja ministarstva za ishodovanje lokacijske dozvole od dvije godine, ali ne postoji rok valjanosti same studije. Udruge su predlagale da se i za valjanost studija utvrdi rok od dvije godine prije datuma podnošenja zahtjeva za pokretanje postupka Procjene utjecaja na okoliš da bi se onemogućila takva praksa, međutim, prijedlog nije uvršten u nacrt.

Osim nepostojanja roka trajanja, prema sada važećem Zakonu o zaštiti okoliša, izrađivača studije bira i plaća investitor. Nije za čuditi se da je većina tvrtki koje imaju licence za izradu studija spremna napisati studiju kakvu god investitor želi. Prepoznaje to i sadašnja garnitura u ministarstvu, pa je glavna novost njihove verzije ZOZO-a da izrađivača studije utjecaja na okoliš bira ministarstvo dok bi studiju, kao i do sada, financirao investitor projekta. Predloženo je i da tvrtka izrađivač studije, kao i ovlaštenik (osoba koja potpisuje studiju), trajno izgube licencu za obavljanje tog posla, ako se pokaže da su napravili neobjektivnu studiju.

Leljak Gracin kaže da "želi vjerovati da se tu vidi dobra namjera da se sustav promijeni, međutim, moramo vidjeti kako će sve funkcionirati u praksi."

Iz Zelene Istre smatraju pak da to "nije dobro smišljeni mehanizam kontrole i kvalitete". "Zašto bi za kanalizacijski sustav Grada Pule ministarstvo biralo izrađivača? Kako bi odabir ministarstva utjecao na kvalitetu studije? Ovlaštenih izrađivača ima oko 50. Kome bi ministarstvo davalo prioritet, kako bi kontrolirali da nema pogodovanja pojedinim izrađivačima? Na koji bi se način osiguravala transparentnost postupka odabira ovlaštenika?", pita se Dušica Radojčić, predsjednica te pulske udruge.

Osim samih studija, problematičnom su se do sada pokazala i povjerenstva za procjenu studija koje sastavlja ministarstvo. Međutim, ni novi zakonski prijedlog ne predviđa mogućnost kontrole rada povjerenstava te ostavlja neriješenim pitanje na koji će se način osigurati da povjerenstva budu uistinu sastavljena od stručnih ljudi, a ne hotelijera i građevinara, kao što je bila praksa bivše ministrice Dropulić.

Koliko igre s povjerenstvima mogu biti kreativne, govori primjer studije za golf terene i apartmane u zaštićenom krajoliku ispod Motovuna. To je zapravo bila jedna od rijetkih studija koja je pala na Povjerenstvu za procjenu studije međutim, kreativnim rješenjem iz kuhinje Marine Matulović Dropulić, tadašnje ministarstvo je smijenilo predsjednika komisije, postavilo novog, i studija je odobrena.

Dušica Radojčić: "Zašto bi za kanalizacijski sustav Grada Pule ministarstvo biralo izrađivača?"

Udruga koja je pisala žalbe na studiju o motovunskom golfu, Zelena Istra, upravo u povjerenstvima vidi najslabiju kariku. "Financijska veza izrađivača studije utjecaja na okoliš s investitorom ne bi bila pogubna za kvalitetu same studije kada bi postupak ocjene studije bio stručan i nepristran. Kako je danas postojećim propisom regulirano, savjetodavna stručna povjerenstva nisu tijela koja imaju dovoljno znanja za kvalitetnu ocjenu studija i nemaju potrebnu neovisnost u odlučivanju", ističe Radojčić. Štetnim smatra uključivanje u ocjenu studija nestručnih predstavnika lokalne uprave "koji često uvode politiku u postupak koji bi je u potpunosti trebao biti lišen".

"Tražili smo zato da sjednice povjerenstava budu najavljivane tako da zainteresirani mogu prisustvovati, ali iz ministarstva kažu da će se rad povjerenstava rješavati kasnijim uredbama", ističe Leljak Gracin.

U Zakonu postoji još odredbi za koje udruge smatraju da moraju biti kvalitetnije regulirane. Tako je pružanje informacija u ZOZO-u u suprotnosti sa Zakonom o pristupu informacijama. U ovom je nacrtu ZOZO-a rok za pružanje informacija 30 plus 30 dana, a u ZPPI je rok 15 plus 15 dana.

I Radojčić i Leljak Gracin slažu se i da je nužno definirati obavezu opisa projektnih alternativa u studiji, uključujući i mogućnost predlaganja alternativnih lokacija koje nisu predviđene prostornim planovima. "Ukoliko se kao povoljnija pokaže alternativa koja nije predviđena prostornim planom, prostorni plan se može uskladiti. Ono što se događa u praksi je da se prostornim planovima bez ikakve procjene utvrđuju neke lokacije za izvjesne namjene i time onemogućava rasprava o alternativama u pogledu lokacija", ističu. Ni ovaj prijedlog nije ušao u nacrt zakona.

Ostaje za vidjeti hoće li javna rasprava unaprijediti nacrt Zakona o zaštiti okoliša u dijelu koji se tiče procjene utjecaja na okoliš, međutim, nema sumnje da je nacrt mogao biti razrađeniji. I dalje je naime, ostavljeno previše prostora za dvojbe hoće li ovaj zakonski okvir uspješno obraniti hrvatski okoliš od galopirajućeg napada na prostor, od skupih energetskih projekata za malo struje do apartmanizacijskih termita koji glođu obalu sa svih strana.


Zainteresirani mogu pronaći cijeli nacrt ZOZO-a na stranicama Ministarstva zaštite okoliša, a prijedloge i primjedbe možete slati do 27. svibnja.


 

hbs_mala.jpg

 Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.

<
Vezane vijesti