Kada smo svojedobno radili foto galeriju stalaka i parkirališta za bicikle u Zagrebu, pronašli smo jedan ispred Name na Kvatriću postavljen posred taktilne staze koja služi slijepim građanima za snalaženje u prostoru. Godinu dana kasnije, taj je stalak još uvijek na traci za slijepe. Ovo je samo jedan od primjera na koji način se osobama s invaliditetom oduzima sloboda kretanja. Bilo da je razlog nemar ili pak needuciranost osobama s invaliditetom svakodnevno otežava život širok spektar prepreka, od onih institucionalnih pa sve do onih koje postavljaju drugi građani, koji sebično parkiraju automobile ili ne paze kako ostavljaju kante za smeće.
Ovaj stanovnik Gornjeg grada već se trideset godina kreće pomoću invalidskih kolica. "Primjećujem neopisiv napredak u Zagrebu svih ovih godina i ne može se reći da je ovo nepristupačan grad, jer ima puno gorih primjera. Međutim, ne smije se stati i treba se ugledati na bolje primjere. Ljudi koji žive danas i ovdje žele i imaju pravo na jedanakopravnost u svakom pogledu", ističe.
Najlošijim su se pokazali učenički domovi, od 14 u Zagrebu samo je jedan pristupačan osobama s invaliditetom
Prema podacima koje je na jučerašnjem predstavljanju "Vodiča kroz grad Zagreb za osobe s invaliditetom" u Tehničkom muzeju iznijela Marinka Bakula - Anđelić iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, pristupačnih je javnih objekata u gradu oko polovina. Za Vodič je provjerena situacija u 3000 objekata, od gradskih ureda i ministarstva, pa do privatnih ljekarni i kafića. Osobama s invaliditetom fizički je nepristupačna čak trećina objekata, a ostatak ih je ocijenjen kao djelomično pristupačni.
Najlošijim su se pokazali učenički domovi, od 14 u Zagrebu samo je jedan pristupačan osobama s invaliditetom. Nepristupačno je i više od polovice sudskih zgrada, kao i polovica stomatoloških ambulanti. Fakulteti također loše stoje s 36 posto nepristupačnih zgrada. Od 15 pak ureda gradske uprave nepristupačna su samo još dva i, kako je istaknula Bakula - Anđelić, i oni bi uskoro trebali biti prilagođeni.
Od objekata u kulturi u Zagrebu je pristupačna polovica. U zaštićenim gradskim jezgrama ili pojedinačnim zaštićenim zgradama čest je slučaj da zaštita ne dozvoljava preinake zgrade kako bi bile pristupačnije. I tu se međutim nađe svijetlih primjera, kao što je Muzej Mimara. "Još je razumljivo što se moramo pitati zašto staro nije prilagođeno, ali kako je moguće da se grade nove zgrade koje su sasvim nepristupačne osobama s invaliditetom što je protivno i Zakonu o gradnju", pita Zorislav Bobuš iz Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske - SOIH. Primjer koji je istaknuo nije međutim iz Zagreba, već je riječ o Muzeju neandertalaca u Krapini.
Nepristupačno je i više od polovice sudskih zgrada, kao i polovica stomatoloških ambulanti
"Ne možete ni u jednu zgradu doći kao čovjek. Možete doći u dubrovačku jezgru, ali ne možete ući ni u jedan spomenik kulture. U Klovićeve dvore, primjerice, možete ući jer je ulaz prilagođen kolicima, ali nemaju zahode. To je dosta česta situacija i dosta nezgodna", opisuje pak svoje iskustvo s objektima u kulturi Ehrlich Zdvořák.
Za razliku od zgrada kulture, puno bolju ocjenu od osoba s invaliditetom dobivaju, iznenađujuće, trgovački centri. "Istodobno, u rijetko koju banku ili trgovinu u središtu grada možete ući. Ne razumijem, nismo li i mi također kupci ili klijenti", pita se Ehrlich Zdvořák.
Pristupačnima su se pokazali i sportski objekti. Od 26 objekata u Vodiču kao nepristupačna su ocijenjena samo dva. Kod projektiranja Arene u Zagrebu kontaktirana je primjerice i udruga Spinalne ozljede Zagreb, članovi udruge su dali primjedbe koje su pri gradnji uvažene.
Fakulteti također loše stoje s 36 posto nepristupačnih zgrada. Od 15 ureda gradske uprave nepristupačna su samo još dva
Međutim, unatoč svijetlim primjerima pojedinačnih zgrada, kako je istaknula Marica Mirić iz SOIH-a, problem ostaje taj što nije ostvaren lanac mobilnosti, nije oslobođena putanja koja bi osobama s invaliditetom omogućila slobodno kretanje među tim zgradama. U tom lancu postoji čitav niz karika, od rampa i dizala, preko spuštenih rubnjaka, taktilnih staza do niskopodnih autobusa. "Možda imamo jednu ili drugu pristupačnu zgradu, ali nemamo logistički lanac. Ovo što imamo je premalo da bismo bili zadovoljni. Lanac mobilnosti kreće naime već od kuće. Imali smo nedavno primjer slučaj mladića koji se unutar vlastitog stana mogao kretati jedino puzanjem jer stan nije bio prilagođen njegovim potrebama. Još uvijek imamo slučajeve da ljudi ne mogu uvijek ni vidjeti i isprobati ni vlastita invalidska kolica prije kupnje. Također, treba uključiti osobe s invaliditetom u povjerenstva za nabavu da se ne događa da se kupi nešto što ne odgovara", kaže Mirić.
Krajem godine se u Europskoj uniji očekuje usvajanje Europskog zakona o pristupačnosti kojem je cilj upravo poboljšati pristupačnost osobama s invaliditetom, ali i starijim građanima. Na razini Europe u pripremi je i Europska kartica mobilnosti koja će omogućiti parkiranje i korištenje svih drugih usluga za osobe s invaliditetom na području Unije samo uz pokazivanje te kartice, najavljeno je na predstavljanju četvrtog izdanja Vodiča kroz grad Zagreb za osobe s invaliditetom koje je održano povodom obilježavanja Europskog tjedna mobilnosti.