Prije petnaestak dana razveselili smo Zagrepčanke, Zagrepčane i ostale zagrebačke porezne obveznike podatkom da će za izradu spomenika Franji Tuđmanu, za koji je odlučeno da bude postavljen uz "Bandićeve fontane" morati iskeširati 675 tisuća kuna.
Posebno nam je zadovoljstvo u ove tople predbožićne dane lansirati navještenje da će konačna cijena cijelog umjetničko-domovinskog projekta iznositi deset puta više!
Evo, ovako:
Posebno nam je zadovoljstvo u ove tople predbožićne dane lansirati navještenje da će konačna cijena cijelog umjetničko-domovinskog projekta iznositi deset puta više!Među reakcijama na prethodni članak primili smo pismo jedne povjesničarke umjetnosti koja dosta osnovano tvrdi da zna nešto o izradi kipova, statua i slične bižuterije. Ukorila nas je, skrušeno priznajemo: opravdano, zbog lošeg poznavanja materije. Prema njezinim riječima, "zaboravio" sam spomenuti iznos (za koji se vjerojatno još ne zna točno koliki će biti) za samu izvedbu kipa. Naime, spomenutih 675 tisuća koje sjedaju na račun kipara Kuzme Kovačića odnosi se samo na izradu modela u glini, dakle na idejno rješenje. Nakon njegova dovršetka na red dolazi lijevanje spomenika u bronci. Lijevanje može koštati i više od izrade modela ovisno o predviđenoj veličini kipa, kaže ova stručnjakinja koja je željela ostati anonimna, dodajući kako je "normalna procedura" da eminentni kipar izradi model, a netko drugi izvodi samu skulpturu.
Ona pretpostavlja da će se lijevanje u bronci izvoditi u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti čiji je Grad Zagreb česta mušterija. Ljevaonicu vodi stanoviti Željko Mačešić zvani Mačak, kojega se prije par godina spominjalo kao osobu nad kojom obavještajne službe provode obradu zbog njegovih veza s Ivom Sanaderom. Naime, spomenutih 675 tisuća koje sjedaju na račun kipara Kuzme Kovačića odnosi se samo na izradu modela u glini, dakle na idejno rješenje
S obzirom na monumentalnost Tuđmanova spomenika možemo zaključiti da će cijena lijevanja biti barem kolika onolika koliko je koštalo idejno rješenje, ali to još nije ništa.
Nacrt gradskog budžeta za 2018. godinu, u svojoj verziji iz listopada u kojoj se nalazi na službenim stranicama Grada, ne sadrži podatke o ukupnoj cijeni Tuđmanova spomenika. Međutim, gradski vijećnici na današnjoj sjednici Skupštine raspravljaju i o Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području Grada Zagreba u 2018. godini, koji ustvari dopunjava odredbe gradskog budžeta. U njemu je navedeno:
"Nove obveze 2.1 Spomenik domovini TD,G 3.000.000,00 3.1 Spomenik dr. Franji Tuđmanu 1.000.000,00 4.1 Uređenje okoliša spomenika dr. Franji Tuđmanu TD,G 1.300.000,00
Dakle, kada se zbroje svi troškovi, uključujući i Spomenik domovini s kojim će kip Franje Tuđmana sačinjavati idejnu cjelinu (kao što je i živući Tuđman po vlastitom samorazumijevanju sačinjavao idejnu cjelinu s Domovinom), cijena toga umjetničko-domovinskoga projekta porast će na 6,87 milijuna kunaavionom na Zračnu luku Franjo Tuđman, pa se zatim dovozi u središte grada prolazeći pored spomenika Franji Tuđmanu i njegovoj autorskoj kreaciji - Domovini, pa zatim zaluta do Trga Franje Tuđmana na mjestu nekadašnjih Rudolfovih vojarni. Nastavak šetnje, dopisujemo sada, može ga dovesti još kilometar dalje, do Hrvatskog vojnog učilišta Franjo Tuđman. Zagreb je, rekosmo, jedan od rijetkih glavnih gradova na svijetu koji je do te mjere okićen likom iz nacionalne povijesti kojeg međunarodni sud za ratne zločine pravomoćnom presudom dovodi u direktnu vezu s organiziranim masovnim zločinom nad civilima susjedne zemlje.
Ako našem slučajnom namjerniku krene na zlo od svih tih tuđmana mogao bi završiti u Kliničkom bolničkom centru na Dubravi, u kojem je Prvi Hrvatski Predsjednik i kolovođa udruženog zločinačkog pothvata provodio svoje posljednje dane. U tom slučaju, stanje bi mu se moglo dodatno pogoršati kad ga kola hitne pomoći provezu prema KBC-u avenijom koju je Grad nazvao imenom još jednog suspektnog nacionalnog visokodostojnika, pravomoćno dokazanog pripadnika istog zločinačkog pothvata, bivšeg ministra obrane Gojka Šuška.
Podsjetimo na još jedan detalj: Franjo Tuđman, lik iz novije hrvatske povijesti od kojega ne možete pobjeći šećući Zagrebom, vlastodržac je koji se prije nešto više od dvadeset godina direktno suprotstavio demokratski izraženoj volji Zagrepčanki i Zagrepčana, da gradom više ne harači njegov HDZ, nego da se njime upravlja na nešto civiliziraniji način, za što su vjerovali da bi mogao raditi savez opozicijskih stranaka predvođen tada moćnim HSLS-om i SDP-om. U razdoblju od siječnja do početka travnja 1996. Tuđman je, ne želeći prihvatiti "oporbenu situaciju" u glavnom gradu i zloupotrebljavajući svoje zakonske ovlasti, odbio potvrditi, jednog po jednog, četvoricu zagrebačkih gradonačelnika, članova HSLS-a koje je imenovala tadašnja Gradska skupština, i to redom: Gorana Granića, Jozu Radoša, Ivu Škrabala i Dražena Budišu. Umjesto njih nametao je građanima za gradonačelnicu Marinu Matulović-Dropulić, a kada ju Skupština nije prihvatila raspustio ju je (tj. Skupštinu) i za prinudnog povjerenika imenovao Stjepana Brolicha.Dovoljno da Zagrepčani na dvadesetu godišnjicu slamanja "oporbene situacije" tvorcu ove sintagme podignu spomenik te imenuju po njemu nekolicinu trgova i institucija
"Zagrebačka kriza" trajala je od 1995. do 1997. godine, a neke od značajki bile su joj prelazak skoro čitave zagrebačke podružnice HSLS-a, na čelu s tadašnjim saborskim zastupnikom Damirom Zorićem i današnjim tajnikom Matice hrvatske Zoranom Lukićem u HDZ (pri čemu su budući zastupnici Tonči Tadić i Miroslav Rožić pretrčali iz HSLS-a u HDZ-ovu satelitsku organizaciju, Đapićev HSP). Lom se zbio i u HSS-u čiji su vijećnici Damir Buković i Antun Šporer na kraju balade za pristojnu "otkupninu" potpisali za HDZ i tako mu donijeli prevlast u Skupštini.
Dovoljno da Zagrepčani na dvadesetu godišnjicu slamanja "oporbene situacije" tvorcu ove sintagme podignu spomenik te da imenuju po njemu nekolicinu trgova i institucija.
