Mediteransko more, poluzatvoreno i iznimno bogato morskim životom, nalazi se pod pritiskom ljudskih aktivnosti i zato smo ovdje počeli našu kampanju za povratak tišine u mora i oceane.
U svom dvorištu ne možete otvoriti disko. Postoje ograničenja koliko buke smijete stvarati svojim ljudskim susjedima. Međutim, isti obzir ne pokazujemo prema, primjerice, našim susjedima u moru, morskim sisavcima i drugim oblicima morskog života, unatoč tome što su oni osjetljiviji na buku od čovjekolikih susjeda. Kako većina morskih životinja živi u dubinama na kojima nema svjetla, sluh je za njih izuzetno važno osjetilo. Oni koriste zvuk za orijentaciju, potragu za hranom, izbjegavanje predatora, komunikaciju i parenje. Razina buke koju stvara čovjek u dijelovima mora i oceana u posljednjih šezdeset godina udvostručuje se svakoga desetljeća.
Postoje različiti izvori buke u oceanima, i buka se u nekim područjima udvostručuje svakih deset godina posljednjih šest desetljeća
Tako je hrvatska Vlada u Jadran upravo brzinski i bez javne rasprave dovela najsnažniji mogući izvor buke nakon nuklearnih istraživanja, odobrivši norveškoj tvrtki "Spectrum" da traga za naftom i plinom upotrebom seizmičkih zračnih topova, tehnologije koja stvara veliko zagađenje podvodnom bukom. Naime, zvučni topovi proizvode zvuk ubrizgavanjem zraka u vodu pod velikim pritiskom, obično usmjerenom prema morskom dnu. Uobičajeno je istovremeno koristiti i dvadeset topova dok istraživači slušaju odjek. Pulsiranje zvučnih topova može prodrijeti tisuće kilometara pod zemljinu površinu, a svaki top uključuje se svakih desetak sekundi, često i tijekom svih 24 sata. Seizmički zračni topovi generiraju i veliku količine otpadne buke koja ne koristi industriji, ali šteti morskom životu. Proizvode i snažan puls koji također šteti morskom životu.
Međunarodna organizacija koja se bavi zaštitom oceana i morskog života "OceanCare" pokrenula je zato akciju slanja prosvjednih pisama našoj Vladi protiv upotrebe ove tehnologije u malom, zatvorenom i osjetljivom moru poput Jadrana, barem dok se ne provedu procjene utjecaja na okoliš i odrede mjere ublažavanja štete.
O podvodnom zagađenju bukom i kampanji za tišinu u morima i oceanima za H-Alter govori Dr. Sylvia Frey, direktorica odjela znanosti i edukacije u organizaciji "OceanCare".
Zašto je upravo Jadran fokus kampanje OceanCarea u vezi seizmičkih istraživanja, kada se takva istraživanja provode u većini svjetskih mora i oceana?
Štetne ribarske prakse poput povlačenja mreža po dnu nisu dozvoljene u zaštićenim područjima
Kampanju za "tihe oceane" pokrenuli smo u lipnju. Cilj je kampanje, naravno, obnoviti tišinu oceana i mora. U kampanji se namjeravamo baviti različitim zagađivačima buke. Prvi geografski fokus je Mediteransko more zato što je riječ o poluzatvorenom moru s nevjerojatnom raznovršnošću vrsta kitova, koje je pod teškim pritiskom ljudskih aktivnosti i seizmičkih istraživanja koja bujaju u regiji.
Kakve posljedice buke možemo očekivati na morski život Jadrana? Koje vrste će biti najviše pogođene ovom vrstom buke?
Buka na mnoge načine utječe na morski život. Više o tome može se saznati u našoj brošuri Drowning in Sound. U Jadranu su uobičajeni dobri dupini, postoje neke populacije kojima je Jadran dom. Također, uočen je porast susreta sa sredozemnom medvjedicom koja je vrlo ugrožena vrsta morskog sisavca. I te vrste također mogu biti pogođene podvodnom bukom. Uz sve to moguć je utjecaj buke i na ekološki važno područje između Cresa i Lošinja koje je privremeno bilo proglašeno zaštićenim morskim područjem, a mi se nadamo da će biti proglašeno i trajno zaštićenim.
"Ovaj pristup još više uznemirava kada se uzme u obzir da je hrvatska vlada i sama na raznim međunarodnim forumima glasala za usvajanje mjera za zaštitu morskog života od intenzivne podvodne buke. Sada kada je riječ o vlastitim interesima, čini se da se nitko ne sjeća tih mjera", rekli ste. Koje međunarodne dogovore smatrate da Hrvatska krši? Postoje li neke sankcije prema tim ugovorima?
Izvori antropogene buke uključuju upotrebu eksploziva, geofizička istraživanja, gradnju pod morem, brodski promet, aktivaciju vojnih sonara, oceanografske eksperimente, upotrebu zračnih topova, kao i vađenje i prijevoz nafte
Predstavnici hrvatske Vlade podržali su mjere ublažavanja s obzirom na podvodnu buku kao ugovorna strana ACCOBAMS-a (Dogovor o zaštiti kitova Crnog mora, Mediterana i graničnog atlantskog područja) kao i CMS-a (Konvencije o migratornim vrstama. Rezolucija ACCOBAMS-a 4.17 vrlo jasno upućuje potpisnike dogovora da provedu studije utjecaja na okoliš prije provođenja aktivnosti koje proizvode buku. Koliko je nama poznato, prije početka seizmičkih istraživanja u Jadranu nije provedeno adekvatno savjetovanje s javnošću kao ni procjena utjecaja na okoliš prije ovih opasnih i iznimno požurenih aktivnosti. Kao članica ACCOBAMS-a Hrvatska bi se trebala držati odredbi dogovora, pogotovo s obzirom da se odluke unutar ACCOBAMS-a donose konsenzusom svih strana. Na žalost, neće biti nikakvih posljedica po Hrvatsku, zato što ne postoje načini pritiska ni sankcije za kršenje dogovora.
Seizmički zračni topovi nisu jedini izvor buke pod vodom. Slušala sam podvodne zvukove u Norveškoj nedavno i činilo se da su kitovi prisiljeni živjeti u buci usporedivoj s onom na sredini autoceste u nekom velegradu. Kako kitovi čuju na velike udaljenosti, što se uopće može napraviti kako bi se kvaliteta njihova života popravila?
U pravu ste. Postoje različiti izvori buke u oceanima, i buka se u nekim područjima udvostručuje svakih deset godina posljednjih šest desetljeća. Izvori antropogene buke uključuju upotrebu eksploziva, geofizička istraživanja, gradnju pod morem, brodski promet, aktivaciju vojnih sonara, oceanografske eksperimente, upotrebu zračnih topova, kao i vađenje i prijevoz nafte. Upravo zato je OceanCare pokrenuo kampanju za tihe oceane. Želimo obnoviti tišinu kako bismo poboljšali kvalitetu života kitovima i drugim morskim vrstama. Razvili smo priručnik od deset koraka koji bi trebalo slijediti kako bi se razina buke smanjila. To uključuje priznavanje podvodne buke kao ozbiljnog problema od strane UN-a i svih drugih nadležnih institucija, zabranu seizmičkih istražavanja u osjetljivim područjima, obavezu brodske industrije da razvija tiše motore, dozvoljavanje vojnih vježbi samo u područjima takozvanih morskih pustinja, daleko od bioraznolikošću bogatih područja, i slično.
Kao jedan od ciljeva vaše organizacije navodi se proširenje zaštićenih morskih područja zbog zaštite morskih sisavaca i bioraznolikosti. Naime, tek nešto manje od dva posto površine svjetskih mora i oceana pod nekom su vrstom zaštite. Jesu li zaštićena područja potrebna Jadranu i kako bi se to odrazilo na svakodnevne aktivnosti?
Prema ACCOBAMS-u, predloženo je nekoliko područja u Mediteranu kao morska zaštićena područja i te su prijedloge države potpisnice prihvatile. Na karti se može vidjeti da je područje Cresa i Lošinja predloženo kao zaštićeno morsko područje. Nedavno je ono i uživalo privremenu zaštitu, ali na žalost nije trajno zaštićeno.
Plan upravljanja određuje koje će se aktivnosti dopustiti u zaštićenom području, a uobičajeno je da takve planove razvijaju stručnjaci koji poznavaju područje i vrste koje tamo žive. Uopćeno govoreći, štetne ribarske prakse poput povlačenja mreža po dnu nisu dozvoljene u zaštićenim područjima. Uz to, u zaštićenim su područjima često definirani sezonski ribarski lovostaji kako bi se ribi omogućilo da naraste. Također, u zaštićenim bi se područjima trebalo regulirati brodski promet.
Zaštićena morska područja nisu rješenje za svako područje. Za Jadran, kao i za druga područja, tražimo da se provode obavezne procjene utjecaja na okoliš prije uvođenja aktivnosti koje stvaraju buku poput seizmičkih istraživanja ili testiranja vojnih sonara. Tražimo i da se za potragu za naftom i plinom koristi metoda tzv. marinske vibroseise koja je alternativa seizmičkim zračnim topovima. Prednost ove metode se sastoji u tome što generira deset puta manje buke u usporedbi sa zračnim topovima.
U Europi se dosta govori o obnovljivim izvorima energije, kao dobar primjer često se ističu danske vjetroelektrane u moru. Stvaraju li i takvi objekti buku?
Razvili smo priručnik od deset koraka koji bi trebalo slijediti kako bi se razina buke smanjila. To uključuje priznavanje podvodne buke kao ozbiljnog problema od strane UN-a i svih drugih nadležnih institucija
Da. Uglavnom je riječ o fazi izgradnje vjetroelektrana koja je izvor značajne podvodne buke, osobito aktivnosti oko prijevoza stupova. Zato bi prije izgradnje takvih vjetroelektrana trebalo provesti procjenu utjecaja na okoliš koja bi uključivala i procjenu buke.
Možete li navesti neke pozitivne primjere država koje se bave problemom podvodne buke. Je li OceanCare negdje uspio u svojem nastojanju za osiguravanje tišine u oceanima?
Upravo smo ostvarili uspjeh u SAD-u, sudskom nagodbom s predstavnicima naftne industrije koji su planirali seizmičke aktivnosti u Meksičkom zaljevu. Nagodba uključuje regionalne i sezonske zone isključenja, kao i pritisak na industriju da se obveže na razvoj i upotrebu tehnologije koja proizvodi manje intenzivne emisije. Pozitivan je primjer Brazil, gdje je uvedena sezonska zabrana seizmičkih istraživanja na području uzgoja grbavih kitova.
Osim buke koju je Vlada upravo dopustila u Jadranu, ovoga mjeseca dolazi i vojska SAD-a s dupinima koji su trenirani za potragu za minima i druge vojne aktivnosti. Kakav je stav OceanCare-a prema iskorištavanju dupina za vojne aktivnosti?
OceanCare ni u kojem slučaju ne podupire držanje dupina u zatočeništvu pa se takožer protivimo iskorištavanju tih životinja u vojne svrhe. Dodatan razlog za zabrinutost što se dupini iz SAD-a dovode u Jadran u potragu za minama je taj što su njima dugotrajan transport i promjena okoliša razlozi za dodatan stres. Stručnjaci, osim od unosa stranih patogena, strahuju i da dolazak primjerka iz drugih područja s drugačijom genetikom u Jadran donosi i rizik da životinja pobjegne i pomiješa se s dobrim dupinima, endemskim za Mediteran, te tako oslabi endemski genetski otisak.
Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.
