Zatiranje egipatskog Muslimanskog bratstva
Egipatski generali predvođeni Abdel-Fatahom El-Sisijem prošloga su srpnja srušili i uhapsili demokratski izabranog islamističkoga predsjednika Mursija. Njegovo su Muslimansko bratstvo proglasili "terorističkom organizacijom", koja je prema njima usko povezana s "teroristima" palestinskog Hamasa. Prvo je vlada o tomu donijela političku odluku, a kasnije ju je "legalzirao" jedan sud bez da su objavljeni bilo kakvi dokazi. Zabranjene su sve "aktivnosti" MB-a, njegove Stranke slobode i pravde i njihovih brojnih filijala. Pohapšeni su svi funkcionari obje organizacije. Zamrznuti su im zajednički i osobni bankarski računi. Iz državne je službe otpušteno više tisuća imama bliskih MB-eu.
U Gazi su prema ovdašnjim novinarima utočište našli neki od odbjeglih vođa egipatskog MB-ea. Prema nekim drugima, džihadistička grupa Ansar Beit Al-Makdis (Branilaca Svete kuće ili Jeruzalema), odgovorna za većinu terorističkih napada po Egiptu, navodno koristi teritorij Gaze kao svoju pozadinsku bazu. Islamističkom Hamasu koji upravlja Gazom je u jednom egipatskom listu pripisana namjera ubojstva Al-Sisija.
Obje su odluke suca u Miniji izazvale zgražanja i osude kako u zemlji tako i u inozemstvu. Braneći se od kritika, sudac je kasnije tvrdio kako su okrivljenici "došli iz dubine pakla (...) kako bi pljačkali bogatstva Egipta, ugnjetavali narod i k tomu su još ubili zamjenika šefa policije
Sve su arapske monrahije pozdravile rušenje Mursija, a Saudijci, Emiraćani i Kuvajćani su novosekulariziranom Egiptu odmah pritekli u pomoć s 12 milijardi dolara. Tomu treba dodati još šest milijardi dolara vrijedne isporuke nafte iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta. Kasnije su Saudijci, Emiraćani i Bahreinci proglasili MB "terorističkom organizacijom" i opozvali svoje ambasadore iz Katara. Zahtijevali su prestanak "subverzivnih" emisija Al-Jazeere. Najviše ih iritira šeik Jusef Al-Karadavi, Egipćanin blizak MB-eu koji je stekao katarsko državljanstvo, koji je svakoga petka držao propovijedi na arapskom kanalu TV Al-Jazeere, hvaleći Arapsko proljeće i često osuđivao postupke arapskih monarha (od onda je prekinuo sa tim propovijedima). Saudijci su k tomu uvrstili palestinski Hamas, te libanonski Hizbulah i jemenski Huti pokret (također šijtski) na svoju listu "terorističkih organizacija". Zanimljivo, i oni i Amerikanci su proglasili Beit Al-Makdis "terorističkom organizacijom" prije Egipćana, vjerojatno jer su ovi zastupali tezu da je ta džihadistička grupa filijala MB-a. A šeik Karadavi je iz Katara optužio maršala Sisija za nevolje što su snašle Egipćane i pozvao ih bojkotirati predsjedničke izbore.
Takve kolektivne kazne kakve su izrečene u Miniji nisu ni u Egiptu ni u ovom dijelu svijeta izricane do sada
Prema jednoj egipatskoj nevladinoj organizaciji - od početka srpnja prošle godine kada su generali smijenili Mursija do danas - kroz ovdašnje je zatvore prošlo 41 163 civila, većinom islamista i njihovih simpatizera. U pritvoru ih je još nekih 16 000. Neki tvrde čak 20 000. Prema Amnesty Internationalu u istom periodu je ubijeno najmanje nekih 1400 prosvjednika. Ovih su dana najavili kolektivni štrajk glađu. Onima što su osuđeni zbog sudjelovanja u "ilegalnim protestnim mitinzima", "ugrožavanja života i vlasništva građana", "remećenja javnog reda", "napada na organe sigurnosti ili paljenja policijskih vozila" uglavnom su izricane kazne od tri do pet godina. U kasnijem suđenju jedan je kairski sud izrekao kazne od po deset godina zatvora grupi 102 pristalica MB-ea, a jedan sud u Kalubiji osudio na doživotnu robiju sedmoricu islamista optuženih za ilegalno protestiranje i blokiranje javnog prometa. No ima još drastičnijih primjera, kao što su smrtne kazne što ih je izrekao provincijski Krivični sud u Miniji koji je u ožujku u prvom stupnju osudio na smrt 466 osumnjičenika za napad na lokalnu policijsku stanicu u kojem je poginuo jedan policajac. Presuda je izrečena kolektivno, bez da je dokazana krivica bilo kojem od osumnjičenika pojedinačno niti su oni ispitivani u sudnici. Njihovim advokatima nije bilo omogućeno išta kazati u njihovu obranu. Sudac je poslije toga tražio mišljenje vrhovnog državnog muftije s čijim je odgovorom upoznat isključivo on (mišljenje muftije je samo savjetodavno). Sudac je u konačnici donekle izmijenio svoju raniju odluku pa kaznu smrti potvrdio za 37 okrivljenika, dok je njih 429 osudio na po 25 godina zatvora i novčane kazne od po 50 000 egipatskih funti. 17 ih je oslobodio. Istoga je dana isti revni sudac, vodeći proces drugoj grupi od 682 islamističkih osumnjičenika za napad na policijsku stanicu u drugom gradu iste provincije u kojem su poginula dvojica policajca, sve osudio na kapitalnu kaznu. Među njima se je našao i vrhovni vođa Muslimanskoga bratstva Dr. Mohamed Badie, koji je navodno "podstrekivao na nasilje" i protiv kojega se odvojeno vodi više procesa. U jednom od njih je nekoliko dana kasnije osuđen na godinu dana zatvora zbog "vrijeđanja sudstva". Scenarij isti kao kod prve grupe. Prema advokatima, postupak je trajao svega osam minuta. Prisutno u sudnici je bilo svega 148 optuženika i nije objašnjeno što je s ostalima. I Badie je bio odsutan. Prema jednoj ženi koja je razgovarala s novinarima ispred sudnice (novinarima, rođacima optuženih i publici nije bio dozvoljen ulaz), na kaznu smrti su osuđena njezina tri sina od kojih je jedan umro prije tri godine. Prema Organizaciji za zaštitu prava zatvorenika dvojica osuđenih su u vrijeme inkriminiranoga napada na policijsku stanicu boravili u Libiji. Sudac je i ovoga puta zatražio mišljenje glavnog muftije. Drugostupanjsko suđenje je zakazano za 21 lipnja, dakle nešto više od mjesec dana poslije predsjedničkih izbora na kojima će maršal Abdel-Fatah El-Sisi izvjesno pobijediti jedinog protukandidata - naserista Hamdina Sabahija - tako je naime sve unaprijed izrežirano. Predsjednički su izbori održani 26. i 27 svibnja i Sisiji je s više od 90 posto glasova deklasirao Sabahija.
Obje su odluke suca u Miniji izazvale zgražanja i osude kako u zemlji tako i u inozemstvu. Braneći se od kritika, sudac je kasnije tvrdio kako su okrivljenici "došli iz dubine pakla (...) kako bi pljačkali bogatstva Egipta, ugnjetavali narod i k tomu su još ubili zamjenika šefa policije (...) oni su neprijatelji nacije (...) koristili su se džamijama propovijedajući svoju svetu knjigu - Talmud" (svetu knjigu judaizma! - prim. I.I.). U najmanju ruku bizarno i iščašeno.
U zlo se doba video-snimkom javio duhovni vođa Al-Kaede šeik Zavahiri, izražavajući solidarnost sa proganjanim egipatskim Muslimanskim bratstvom. Podržao je sve napade na "nevjernički režim"
Takve kolektivne kazne kakve su izrečene u Miniji nisu ni u Egiptu ni u ovom dijelu svijeta izricane do sada. Bilo je doduše policijskih obračuna s opozicijom s puno više mrtvih, ali ta ubojstva nisu legalizirana sudskim odlukama. U Kairu je prošlog kolovoza u jednom danu na dva mjesta u gradu smrtno stradalo prema Ministarstvu zdravlja 638 osoba, od kojih 595 civila koji su protestirali protiv vojnog udara kojim je smijenjen Mursi, i 43 policajca. Prema istom izvoru bilo je također 3.994 povrijeđenih.
No puno više Egipćana strada u prometnim nesrećama. Prema zvaničnoj statistici - u proteklih deset godina u prosjeku je godišnje ginulo oko 12 000 ljudi.
E sad, u zlo se doba video-snimkom javio duhovni vođa Al-Kaede šeik Zavahiri, izražavajući solidarnost s proganjanim egipatskim MB-eom. Istovremeno je podržao sve napade na "nevjernički režim". Uz to je sugerirao islamistima otimanja zapadnjaka kako bi ove razmjenjivali za vlastite aktiviste u režimskim zatvorima. Umjesto pomoći MB-u, koji stalno ponavlja kako pruža isključivo nenasilan otpor, on mu je odmogao. Ministar unutrašnjih Ibrahim je Zavahirijevu huškačku tiradu uzeo za dokaz da je MB povezan s terorističkom Al-Kaedom.
Savez za obranu legitimiteta, koji osuđuje vojni udar kojim je smijenjen Mursi i traži njegovo oslobađanje - nastavlja s miroljubivim demonstracijama uglavnom studenata na državnim sveučilištima. I tu ih na zahtjev rektora proganja policija. Savez također poziva na javne proteste po ulicama svakoga petka, ali su ti sve manjeg obima. Policija i snage unutrašnje sigurnosti ih uredno rastjeruju šmrkovima, suzavcem i pucanjem iz sačmarica.
Teroristički napadi su međutim intenzivirani kako su se približavali predsjednički izbori. Odgovornost za njih redovito preuzima Ansar Beit El-Makdis koji operira na Sinaju, a povremeno šalje svoje militantne u akcije po Kairu. Prije nekoliko dana ubijena su tri policajca, a ranjeno ih je sedam. Nedavno je objavljeno kako je pokrenut istražni postupak protiv 200 uhapšenih članova ove terorističke grupe koja je navodno koordinirala svoje akcije u Egiptu sa palestinskim Hamasom. S takvim optužbama egipatske tranzicijske vlasti opravdavaju svoju blokadu Gaze i suradnju svoje obavještajne službe sa Izraelcima.
Kairski sud je proglasio ilegalnim pokret "6 aprila", koji je odigrao ključnu ulogu uz još par liberalno-sekularnih organizacija u pokretanju protesta u siječnju 2011. što su doveli do Mubarakova pada
I jedna čudna vijest - u Kairu je uhapšen navodni član Sirijske slobodne vojske, kod kojega je nađena neobjavljena količina eksploziva i 30 000 dolara. Tvrdi se da je pripremao terorističke atentate u danima predsjedničkih izbora. Mislim kako su ovdašnji nešto pobrkali - Sirijska se slobodna vojska ne upušta u terorističke akcije čak ni u Siriji, gdje djeluje u partnerstvu s Al-Kaedinom sirijskom filijalom Nusrom. Sumnjam da bi se ta zaletjela, uz sve probleme koje tamo ima s režimom i ISIL-om, prema Egiptu.
Jedan je kairski sud istih dana kada i onaj u Miniji proglasio ilegalnim pokret 6 aprila, koji je odigrao ključnu ulogu uz još par liberalno-sekularnih organizacija u pokretanju protesta u siječnju 2011. što su doveli do Mubarakova pada. Osnovan još 2008 kao pokret solidarnosti s generalnim štrajkom radnika u industrijskom gradu Mahala El-Kubra bio je opozicija Mubarakovu režimu. Generali koji su preuzeli vlast 2011 su ga proganjali. Bio je u opoziciji i prema islamističkoj vladi predsjednika Mursija koja nije ništa učinila za poboljšanje položaja radnika Mahale. A Pokret smeta i današnjim vlastodršcima. Trojica njegovih istaknutih vođa, koji su se proslavili na kairskom trgu Tahrir u događajima koji su doveli do Mubarakova pada, već su osuđeni na po tri godine zatvora zbog organiziranja "ilegalnog okupljanja" na treću godišnjicu egipatskih protesta na istom trgu gdje su i počeli. Poslije ovih kazni, Pokret je pozvao na bojkot predsjedničkih izbora.
Osamnaest egipatskih organizacija za zaštitu ljudskih prava je zajedničkim priopćenjem osudilo "korištenje sudskih vlasti za obračune sa političkom opozicijom". Dvije su liberalne stranke i selafijska Al-Nur stranka također odbacile ove presude. Naravno i Muslimansko bratstvo sa izjavom objavljenom u Londonu u kojoj se kaže da vlada što je uspostavljena s državnim udarom sada "koristi korumpirano sudstvo u pokušaju teroriziranja građana". Svoje neodobravanje su izrazili generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon, baronesa Ashton u ime EU-a, američki State Department, turski premijer Erdogan, iranski ministar vanjskih poslova i mnogi drugi.
Osamnaest egipatskih organizacija za zaštitu ljudskih prava je zajedničkim priopćenjem osudilo "korištenje sudskih vlasti za obračune sa političkom opozicijom"
Više se krivičnih postupaka vodi protiv bivšeg predsjednika Mursija i drugih prvaka MB-ea. Od mnogih optužbi protiv Mursija najblesavija je da je "špijunirao" za račun palestinskog Hamasa i time "ugrozio sigurnost zemlje". Ta se suđenja vode u Policijskoj akademiji u Kairu. Okrivljeni se dovode u sudnicu iz više zatvora skoro svakoga tjedna da bi sudac poslije pola sata ili sat odložio postupak za neki drugi datum. Novinarima i publici nije dozvoljen pristup, dok se odvjetnici optuženih žale da im nije omogućeno prethodno razgovarati s klijentima. Krivični se postupci vode i protiv 86-godišnjeg Mubaraka. Njega dovode iz vojne bolnice na nosilima. I ti se postupci neprekidno odlažu. No u jednom od tih postupaka osuđen je zajedno sa svoja dva sina - Gamalom i Alom - na tri godine zatvora zbog "zloupotrebe predsjedničke funkcije". Neovlašteno su trošili državne pare za izgradnju i uljepšavanje njihovih privatnih rezidencija i stanova. Višemilijunske radove je izvodila državna građevinska firma Arab Constructor, kojoj je tada na čelu bio Ibrahim Mehleb, sadašnji premijer tranzicijske vlade.
Državni i privatni tiskani i elektronski mediji na arapskom unisono navijaju za Sisijev "putokaz tranzicije" kojim namjerava postati predsjednikom države. Jednoglasno ponavljaju zvaničnu tezu da je MB "teroristička organizacija". Nešto su slobodniji u svom pisanju i izvještavanju mediji što izlaze na engleskom. Sve pisani i elektronski mediji MB-ea su zabranjeni i prestali s radom. Ovoga 3. svibnja, na Svjetski dan slobodnih medija, pred kairskim Krivičnim sudom održana je nova sesija postupka protiv "terorističke medijske ćelije", zapravo protiv dvadesetorice novinara lokalne redakcije katarske TV Al-Jazeere (prema matičnoj kući - svega ih je devet radilo za tu redakciju). Većina ih je uhapšena prošloga studenog u iznajmljenom apartmanu u kairskom hotelu Merriott, kojega su pretvorili u svoj ovdašnji studio. Šesnaestorica su Egipćani, a četvorica stranci. Među ovima i poznati australski reporter Peter Greste. Optuženi su za veze s "terorističkim MB-eom", za "ugrožavanje nacionalnog jedinstva i društvenog mira, i za širenje lažnih vijesti o Egiptu". Oni i njihova katarska matična kuća to naravno demantiraju. Ostali, kojima se sudi s istom grupom, a nemaju nikakve veze s Al-Jazeerom, tvrde da su ih uhapsili i optužili na pamet. Suđenje im je svima zajedno ponovo odloženo.
Udruženje za slobodu misli i izražavanja objavilo je izvještaj za prošlu godinu, prema kojem je 7 novinara ubijeno pri vršenju profesionalnih zadataka; 134 su bili žrtve agresije, direktno fizički napadnuti, ili ranjeni gumenim ili pravim mecima, sačmom ili suzavcem. Posljednja u nizu ubojstava bila je 23-godišnja pripravnica koja je izvještavala o sukobima policije sa studentima
Istoga Dana slobodnih medija, ovdašnje je Udruženje za slobodu misli i izražavanja objavilo svoj izvještaj za prošlu godinu, prema kojem je sedam novinara ubijeno pri vršenju profesionalnih zadataka; 134 su bili žrtvama agresije, direktno fizički napadnuti, ili ranjeni gumenim ili pravim metcima, sačmom ili suzavcem. Posljednja u nizu ubojstava, ali u ožujku ove godine, bila je 23-godišnja novinarska pripravnica, koja je izvještavala o sukobima policije sa studentima što su demonstrirali na Kairskom sveučilištu. Prema međunarodnoj organizaciji "Novinari bez granica" - od 180 zemalja Egipat zauzima neslavno 159 mjesto po slobodi medija. Poslije Iraka i Sirije, najopasnija je arapska zemlja za novinare.
Tih se je dana u SAD našao egipatski ministar vanjskih poslova Fahmi, koji je za vrijeme Mubarakove vladavine devet godina bio njegov ambasador u Washingtonu. Sada je došao pošto su Amerikanci odmrznuli dio vojne pomoći suspendirane poslije rušenja Mursija. sa deklariranom namjerom da od njih traži "priznavanje novog Egipta". Washington je par dana ranije krenuo s isporukom deset Apache helikoptera, naglasiviši kako su oni potrebni egipatskoj vojsci za borbu protiv terorista na Sinaju. Dodatno je odmrznuo 500 milijuna dolara pomoći. Umjesto da taj gest američke dobre volje posluži normalizaciji bilateralnih odnosa, Fahmi je u razgovorima s državnim sekretarom Kerrijem, šefom Pentagona Hagelom, s nekim senatorima i s novinarima morao odgovarati na neugodna pitanja. Branio je "neovisnost" egipatskog sudstva na koje izvršna vlast po njemu "ne može utjecati" i kojega "treba ostaviti da radi svoj posao". Istupajući pred novinarima, Kerry je izjavio da Egipat mora "djelima a ne riječima pokazati da se je uputio u pravcu demokracije". Istovremeno je u Kairu glavni državni tužilac pokrenuo pred Kasacionim sudom postupak revizije pravne utemeljenosti odluka suda iz Minije. U američkom Senatu je pododbor koji nadgleda slanje američke pomoći inozemstvu zaustavio onih 500 milijuna dolara namijenjenih Egiptu.
Osim Muslimanskoga bratstva i Ansar Beit Al-Makdisa koje vlasti proganjaju, u Egiptu djeluje i selafijska Al-Nur stranka (Stranka Svjetlosti). Ta je nekada bila u savezu s MB-om, ali je podržala rušenje Mursija. Lojalna je tranzicijskoj vladi i podržava predsjedničku kandidaturu maršala Sisija. Bliska je Saudijskoj Arabiji. Nada se da će na sljedećim parlamentarnim izborima zauzeti prostor koji je ranije pripadao Bratstvu.
Egipat-Libija-Afrika
Iako je čitav arapski svijet u previranju - dva glavna žarišta krize koja razdire Bliski Istok i Sjevernu Afriku su u Siriji i oko nje, te u Libiji i oko nje
Kairski su mediji, pozivajući se na zvanične izvore, digli uzbunu zbog pojave nekakve oporbene "Egipatske vojske", koju je MB navodno oformio u susjednoj Libiji u suradnji sa tamošnjim islamistima. Tamo ti MB-ovci navodno raspolažu s logorima za obuku i tamo se naoružavaju. Njima je pripisano nekoliko manjih atentata na zapadu Egipta i u Kairu. Neki su kairski novinari zahtijevali "preventivni udar" protiv tih logora. Jedna od dvije suparničke libijske vlade je demantirala njihovo postojanje na teritoriju države u rasulu, ali ona ne kontrolira situaciju na istoku države. Nije u stanju kontrolirati 1155 km dugu granicu sa Egiptom preko koje se u oba pravca šverca sve i svašta. Kairske vlasti najviše brine šverc oružja kojim se kako tvrde naoružava egipatska islamistička oporba. No moraju voditi računa i o 800 000 egipatskih građana (toliko ih je zvanično registrirano, dok se tvrdi da ih ima puno više) koji borave u toj zemlji.
Operacija Karama (Dostojanstvo) koju je ovoga svibnja u Bengaziju, glavnom gradu Cirenaike, pokrenuo bivši general libijske vojske Kalifa Haftar sa napadima na utvrde dvije islamističke milicije - Ansar Al-Šarije i Brigade Mučenika 17 februara - dala je novu dimenziju političkom kaosu u kojem se koprca Libija poslije ubojstva Muamara Al-Gadafija u listopadu 2011. U istom su tom gradu islamistički militanti u rujnu 2012. izvršili napad na diplomatsko predstavništvo SAD-a u kojem su poginuli - američki ambasador Christopher Stevens, njegov savjetnik, te dvojica agenata CIA-e. O odgovornosti State Departmenta za propuste koji su doveli do njihove smrti još se uvijek raspravlja u američkom Kongresu.
Haftarov je gambit privukao pažnju susjednih zemalja na opasnosti što im prijete iz Libije. S tim je napadom bivši general najavio rat libijskim islamistima i privremenoj vladi u Tripoliju koju oni podržavaju. Njegovi su saveznici u glavnom gradu napali sjedište libijskoga Nacionalnog tranzicijskog vijeća (privremenog parlamenta). Haftar je zahtijevao raspuštanje toga Vijeća i raspisivanje novih izbora s tim da ih organiziraju i kontroliraju pravosudni organi.
Nemoćni premijer Ahmed Maetig, koji je na taj položaj došao prije nepunih mjesec dana uz podršku jednog dijela zastupnika u Vijeću pozvao je u pomoć islamističke brigade iz Misrate. Ove su iz zgrade vlade istjerale prethodnog premijera Abdulaha Al-Tinija i njegove ministre. Tini nije priznao izbor Maetiga. Obratio se Vrhovnom sudu koji bi trebao presuditi o "legalnosti" Maetigova izbora. U međuvremenu je krnje Vijeće je zakazalo parlamentarne izbore za 25 lipanja. Za divno čudo Vrhovna nacionalna komisija za izbore je sljedećih dana registrirala 1 714 kandidata za mjesta u Zastupničkom domu, od kojih se 1 569 nalazi na općoj listi, a 149 na posebnoj listi za žene. Tri žene su osim toga uvrštene u opću listu. Svi ti kandidati sada mogu voditi svoje predizborne kampanje do 24. lipnja. Nije jasno kako je u fragmentiranoj zemlji bilo uopće moguće izvršiti famoznu "registraciju". Još je nejasnije kako se u tom kaosu mogu provesti normalni izbori.
Pojava i širenje islamističkih pokreta i "terorizma" u pojasu Sjeverne Afrike omogućili su povratak bivših kolonijalnih sila - Francuske i Britanije, a pridružile su im se SAD, čije vojne "misije" različitog profila danas operiraju u 49 od 54 afričkih država
Haftarovoj oporbenoj Libijskoj nacionalnoj armiji se je u par slijedećih dana pridružilo nekoliko jedinica regularne vojske, svo osoblje vojne zrakoplovne baze kod Bengazija, više plemenskih milicija i moćne brigade iz grada Zeituna. Imitirajući feldmaršala Sisija, koji je upravo izabran za egipatskog predsjednika na kontraverznim izborima - Haftar je formirao Vrhovno vijeće oružanih snaga. Poput Sisija, tvrdi da mu je "libijski narod povjerio mandat za čišćenje zemlje od islamista" i za "uvođenje reda". Javno je ponudio Egipćanima suradnju u kontroli zajedničke granice i izručenje članova Muslimanskoga bratstva koji su našli utočište u Libiji. Par dana kasnije Haftar je ostao nepovrijeđen u eksploziji automobila džihadiste-samoubojice u Bengaziju, ali su trojica njegovih tjelohranitelja poginuli.
Čovjek je čudne biografije. Bio je jedan od Gadafijevih Slobodnih oficira koji su 1969. srušili libijsku monarhiju. Gadafi ga je osamdesetih imenovao glavnim komandantom ekspedicionog korpusa u susjednom Čadu. Tu je zarobljen zajedno s nekih 400 Libijaca, zbog čega ga se je Gadafi odrekao. Tada ga je izgleda preuzela američka CIA, pa je 1990 dobio politički azil u SAD. Živio je dvadeset godina u Virginiji nedaleko od sjedišta CIA-e u Langleyju. Odatle je održavao veze sa libijskom opozicijom. Bio je jedan od kadrova koje je CIA čuvala kao "rezervu" koja se može upotrijebiti u Libiji. U Afganistanu joj je to bio Karzai, a u Iraku Ahmed Šalabi. Kada je 2011 počela pobuna protiv Gadafija, vratio se u zemlju i bio imenovan za jednog od trojice vođa pobunjeničke vojske. S do danas nerazjašnjenim ubojstvom glavnog komandanta i on je izgubio svoju funkciju. Za njega se nije čulo sve do veljače ove godine kada je preko jedne privatne TV stanice pozvao na pobunu protiv. Nitko mu se tada nije odazvao. Ovoga svibnja je bio uspješniji.
Vođa Ansar Al-Šarija Mohamed Zahavi optužio je američku vladu za podršku pobunjenom generalu, koji, kako je rekao - "gura zemlju u (građanski) rat i krvoproliće".
Zbog njezina geografskog položaja u Sjevernoj Africi između Tunisa i Egipta, gdje procesi tranzicije poslije Arapskog proljeća još nisu privedeni kraju, te između subsaharske Afrike i Sredozemlja, preko Libija se prelamaju interesi susjeda i izvanregionalnih sila
Istovremeno se javlja kako je na aerodrom Sigonella na Siciliji sletjelo sedam američkih vojnih aviona s 250 marinaca. Prema libijskoj obali upućen je također amfibijski brod "USS Bataan" američke ratne flote s tisuću marinaca. Prema objašnjenju State Departmenta - zadatak mu je u slučaju potrebe evakuirati osoblje američke ambasade iz Tripolija. Istovremeno je američkim državljanima koji borave u Libiji upućen poziv hitno napustiti tu zemlju.
Kairski provladini mediji sa simpatijama pišu o borbi koju je Haftar započeo protiv "islamskih terorista". No priznaju kako mu njegove veze s američkom CIA mogu biti smetnjom. Pojavu neoznačenih aviona nad Cirenaikom mnogi su pripisali Egiptu. Egipatsko ministarstvo vanjskih poslova je odbacilo te optužbe kao "neosnovane".
O situaciji u Libiji razgovarao je u Alžiru za vrijeme ministarske konferencije nesvrstanih zemalja egipatski ministar vanjskih poslova Fahmi sa svojim alžirskim kolegom. Zajedno su pokrenuli inicijativu za sazivanje sastanka predstavnika država koje se graniče s Libijom. Osim Egipta i Alžira, to su još Čad, Niger, Sudan i Tunis. Mnogi u Kairu smatraju da je Libija postala glavnim "rasadnikom terorizma" u regiji. Libijsko se je bezvlašće prelilo u susjedstvo i zahvatilo šire područje Sahela od Malija na zapadu do Nigerije u središtu afričkoga kontinenta. Pojava i širenje islamističkih pokreta i "terorizma" u tom pojasu omogućili su povratak bivših kolonijalnih sila - Francuske i Britanije, a pridružile su im se SAD, čije vojne "misije" različitog profila danas operiraju u 49 od 54 afričkih država. Počela je nova bitka za kontrolu afričkih prirodnih resursa i za političke utjecaje s kojima se zapadne zemlje pokušavaju suprotstaviti Kini. Sve je to posljedica, tvrdi Seumas Milne u britanskom The Guardian Weekly ("Terror is the fruit of NATO's war in Libya",30/05-05/06 2014) - NATO-ve vojne intervencije protiv Gadafijeve Libije.
Dodao bih tomu da je Libija, zbog njezina geografskog položaja u Sjevernoj Africi između Tunisa i Egipta, gdje procesi tranzicije poslije Arapskog proljeća još nisu privedeni kraju, te između subsaharske Afrike i Sredozemlja, zemlja preko koje se prelamaju interesi susjeda i izvanregionalnih sila. No ne treba zaboraviti ni njezine rezerve nafte i prirodnog plina.
Preko Libije također ide jedan od glavnih kanala ilegalne imigracije Afrikanaca i Arapa u Europu. Italija muku muči s tisućama tih jadnika što su prošvercani i dokopali se njezinih obala. No mnogi su se usput podavili u vodama Sredozemlja. UN-ova agencija za izbjeglice (UNHCR) procjenjuje da je u proteklih godinu dana uglavnom u Italiju, Grčku i Španjolsku pristiglo na taj način preko 40.000 imigranata.
Iako je čitav arapski svijet u previranju - dva glavna žarišta krize koja razdire Bliski Istok i Sjevernu Afriku su u Siriji i oko nje, te u Libiji i oko nje.
