Kardinal Josip Bozanić zatražio od Državnog odvjetništva da provede istragu protiv Ivana Fumića zbog njegovih izjava o povezanosti Crkve s ustaštvom, a revni su se pravnici odmah uprli tražiti pravnu osnovu na kojoj bi se kardinalu moglo udovoljiti. Fumić se pak ispričao zbog pregrubih riječi. Koliko je Fumićeva tvrdnja istinita svatko neka po vlastitoj pameti prosudi sam, no neke su stvari nesporne pa i ona da su crkveni predstavnici redovito prisutni na Bleiburgu ali ne i u Jasenovcu, iako u Jasenovcu nisu stradali zločinci već samo nevine žrtve. Doduše najviše Srba, ali skupa s njima i Židovi te Hrvati (Kustić, Jutranji list, 4. svibnja 2008.), dok su blajburške žrtve bili pretežno Hrvati. Među kojima nažalost previše nevinih, ali i ustaše ogrezli u zločine, pa i pokoji četnik. I kada se postavi pitanje: Zašto kardinal Bozanić i ostali biskupi idu na Bleiburg, ali ne i u Jasenovac? dugogodišnji urednik Glasa Koncila odgovara: Od početka je Bleiburg orijentiran na jedan, a Jasenovac na drugi način. Od početka je jasenovačka komemoracija bila usmjerana komunistički, odnosno partizanski, pa čak i četnički (Kustić, Jutranji list, 4. svibnja 2008.). Pitanje je sada bi li Državno odvjetništvo trebalo provesti i istragu protiv Živka Kustića, te hoće li se i on ispričati zbog pregrubih riječi?
Ono što me, međutim, ovom prilikom zabrinjava više od uobičajenog nacionalističkog folklora i eventualne povezanosti Crkve s njime je zahtjev s najvišeg crkvenog vrha da se Državno odvjetništvo upregne u crkvena kola. Jer, ako je Fumić oklevetao Crkvu i time učinio kazneno djelo, kardinal bi trebao znati da ga mora goniti privatnom tužbom, kao što svatko od nas, pojedinac ili pravna osoba za klevetu mora podnijeti privatnu tužbu. Tražiti pak da to za Crkvu čini Državno odvjetništvo znači tražiti državnu zaštitu koja se u svjetovnim državama ponekad daje samo istaknutim državnim službenicima, a takvu bi u Hrvatskoj eventualno mogli uz predsjednika države dobiti premjer i predsjednik Sabora. Tražiti za Crkvu zaštitu kakvu je nekada imala Partija, pa još i mimo zakona, znači htjeti ilegalno oroditi Crkvu s državom, a to je nešto nad čime bi se svaki razuman građanin trebao zabrinuti, neovisno o svojoj (i)religioznosti. Čekam, dakle, hoće li se kardinal oglasiti i glede riječi svoga svećenika koji po tko zna koji puta ponavlja huškačku tvrdnju: Za nas kršćane ateizam je najveća opasnost. To je opasnost za čovjeka i čovještvo (Kustić, Jutranji list, 4. svibnja 2008.). Što bi rekli don Kustić i kardinal Bozanić kad bih ja napisao da je za nas ateiste religija najveća opasnost? Da je to opasnost za čovjeka i čovještvo? Ali ja to nisam i neću napisati. Ne samo zato što je to izraz religiozne netrpeljivosti i protivno našem Ustavu, nego prije svega zato što je to protivno mojem razumijevanju uljudnog življenja u društvu koje jest i treba biti sastavljeno od ljudi različitih svjetopoimanja i vrijednosnih opredjeljenja. I dok kardinal Bozanić traži zaštitu države tamo gdje na nju nema pravo, čime nas zapravo želi vratiti mračnoj praksi delikta mišljenja, jer radi se konačno o tvrdnjama koja se mogu znanstveno provjeriti i koje treba izložiti znanstvenoj raspravi, dotle i ne pomišlja da bi se Državno odvjetništvo u skladu sa Ustavom trebalo pozabaviti upravo onima koji potiču vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti (članak 39. Ustava RH), a čine to kada na osnovi svojih religioznih predrasuda i bez ikakve stvarne osnove proglašavaju druge za najveću opasnost po čovjeka i čovječanstvo. Ponavljaju to godinama, na svim razinama crkvene hijerarhije, javno pred brojnim građanima i u javnim medijima. Treba li, dakle, pozvati Državno odvjetništvo da istraži ima li u izjavama crkvenih službenika kojima se ateiste bez ikakvih stvarnih dokaza proglašava silama tmine, najvećim zlom i najvećom opasnošću za čovjeka i čovječanstvo elemenata kaznenog djela poticanja na religioznu nesnošljivost?
