Foto: CMSFoto: CMSGordan Bosnac, CMS-ov aktivist, o izmjenama Zakona o policijskim ovlastima: "Predlagali da se uspostavi jedno vijeće za građanski nadzor svih mjera tajnog prikupljanja podataka, bilo da ih provodi policija, PNUSKOK, SOA ili VSOA.

Ovlasti toga vijeća morale bi biti takve da ono može nesmetano i nenajavljeno vršiti istrage nad institucijama sustava, a da u njemu uistinu sjede ljudi koji poznaju ljudska prava i metodologiju tajnih mjera."

Moj je dojam da političari kad dođu na vlast, bez obzira da li s komunističkom, socijalističkom ili kapitalističkom pozadinom, prvenstveno žele štititi interese svoje stranke, a ponekad i svojeg klana, zbog čega zatvaraju sustav i ograđuju se od svega

Zbog niza zakona koji su prošle srijede izglasani u Saboru prije dvomjesečne ljetne stanke, izmjene Zakona o policijskim ovlastima i poslovima ostale su na margini interesa javnosti. Da u trenutku izglasavanja ovog zakona HDZ-ovi zastupnici nisu napustili sabornicu, nezadovoljni izmjenama koje cementiraju masovna SDP-ova imenovanja i kadrovske smjene rukovoditelja u MUP-u što ih je Tomislav Karamarko kao ministar svojevremeno tamo postavio, informacija o njemu vjerojatno se ne bi ni našla u novinskim izvješćima. Ostale izmjene u ovom zakonu, poput naizgled hvalevrijednog osnivanja  Vijeća za građanski nadzor nad primjenom policijskih ovlasti, ostale su tako van fokusa javne pažnje, baš kao i kritike nevladinog sektora da je riječ o kozmetičkim izmjenama koje na koncu neće promijeniti ništa glede činjenice da ne postoji kontrola nad, primjerice, masovnim policijskim prisluškivanjem i praćenjem građana. Sve se to dešava u jeku afere sa Slavkom Linićem i Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, koji je po mišljenju Centra za mirovne studije (CMS) pokazao potpunu disfunkcionalnost da provede učinkovit i neovisan nadzor nad policijom, potvrdivši nužnost uvođenja sveobuhvatnog građanskog nadzora nad policijom i tajnim službama. Štoviše, zahvaljujući zakonu  koji je prošli tjedan usvojen, prisluškivanja, izlisti brojeva te lociranje putem mobitela i dalje će ostati bez adekvatnog nadzora, premda su iz CMS-a nudili konkretne sugestije o učinkovitom građanskom nadzoru njihovih tajnih aktivnosti. Tim povodom "H-Alter" je razgovarao s Gordanom Bosancem iz CMS-a.

Zašto smatrate da su izmjene Zakona o izmjenama i dopunama zakona o policijskim poslovima i ovlastima koje uvode građanski nadzor loše, odnosno nedostatne?

Novoosnovano Vijeće neće imati dovoljno ovlasti za neovisan nadzor. Neće, primjerice, imati ovlasti da uđu u Operativno tehnički centar (OTC) u kojima se vrši prisluškivanje. Nejasno je također kakva će biti stručnost članova tog vijeća jer prema sadašnjim kriterijima nema zapreke da u njemu sjede npr. Mate Mišo Kovač ili Severina. Najgora je pak činjenica da će biti pod Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a ne pod Odborom za ljudska prava, premda se tu radi o ljudskim pravima. Također, neće moći nadzirati mjere koje provodi USKOK, odnosno PNUSKOK, a to je jedno od velikih područja gdje je prisutno puno prisluškivanja i nadzora. Mi smo predlagali da se uspostavi jedno vijeće za građanski nadzor svih mjera tajnih prikupljanja podataka bilo da ih provodi policija, PNUSKOK, SOA ili VSOA. Ovlasti tog vijeća morale bi biti takve da vijeće može nesmetano i nenajavljeno vršiti istrage nad institucijama sustava te da u njemu uistinu sjede ljudi koji poznaju ljudska prava i metodologiju tajnih mjera.

Zašto smatrate da bi Vijeće trebalo biti pri Odboru za ljudska prava a ne Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost?

Zabluda je misliti da je profil "obavještajca" iz jednog režima drugačiji od profila "obavještajca" u drugom režimu

To je vječna dilema, što je važnije: ljudska prava ili nacionalna sigurnost. Nama se čini da bi u ovom slučaju primat trebala imati ljudska prava. Vijeće nastaje zato da bi primarno štitilo ljudska prava, a sekundarno nacionalnu sigurnost, dok policija i SOA štite nacionalnu sigurnost pa onda ljudska prava. To je dakle filozofska razlika. Ali ima i konkretan razlog, a to je da je Odbor za ljudska prava puno otvoreniji u svom radu i u svoj rad često uključuje ne samo stalne vanjske suradnike, već brojne zainteresirane udruge. Odbor za nacionalnu sigurnost je ostao i dalje jako zatvoren  odbor, iznimno ispolitiziran, sa možda najviše zatvorenih sjednica i bez vanjskih članova odbora.

Kakva je trenutno situacija po pitanju nadzora policije i sigurnosnih službi?

Danas postoji nadzor nad SOA-om koju nadzire više instanci, a najvažnije je da postoji Vijeće za građanski nadzor SOA-e. Ipak, i taj nadzor bi se trebao unaprijediti jer ljudi koji sjede u Vijeću ne mogu ući u OTC, ne mogu provoditi istrage po vlastitim indicijama i ne mogu govoriti u javnosti bez odobrenja Odbora za nacionalnu sigurnost. No puno je veći problem nadzor policije, koja također može prisluškivati i pratiti ljude bez ikakvog građanskog nadzora.

Hoće li novo Vijeće to promijeniti?

Ono će možda malo poboljšati rad policije jer će sada policija morati opreznije postupati s naručivanjem ispisa telefonskih brojeva, praćenjem ili lociranjem putem mobitela. Vijeće će imati nadzor nad tim segmentom. Međutim, izvjesno je da će ovo vijeće vrlo brzo biti zatrpano predstavkama na koje neće moći odgovoriti. Mogli bi dakle iznevjeriti građane, jer će građani imati velika očekivanja, a Vijeće neće imati alate za provedbu dobrih istraga. Vijeće bi se na koncu moglo ukinuti, što bi bio najgori scenarij. Ne bi me čudilo da je to i bila skrivena intencija zakonodavaca.

Problem državnog nadzora nad našim životima više nije samo lokalan, već je istinski globalan

Zašto nisu prihvaćeni vaši prijedlozi?

Moram priznati da mi nije jasan razlog. Štoviše, ne vidim niti jedan pravni ili politički argument zašto ovo vijeće ne bi moglo nadzirati mjere PNUSKOK-a, zašto ne može ulaziti u OTC ili zašto nije pri Odboru za ljudska prava.  U razgovoru s predstavnicima MUP-a, s kojima smo imali vrlo dobru komunikaciju, nikad nisam ustvari shvatio zašto policija ne želi učinkovit nadzor. Mogu se izvući dva zaključka: da se tamo nešto sumnjivo dešava i da naprosto ne žele dozvoliti građanima uvid u tajno prikupljanje podataka jer MUP nešto prikriva. Drugi razlog je da bi im uvođenje kvalitetnog  nadzora dalo više posla, od toga da paze kako pišu naloge do činjenice da bi administrativni postupak postao zahtjevniji.

Kakva je praksa u drugim europskim zemljama?

Odbor za nacionalnu sigurnost je visoko ispolitizirano tijelo koje očito primarno štiti stranke, a ne građane koje mu se prituže

Kad je riječ o tajnom prikupljanju podataka sve države su znatno opreznije i nisu voljne dati građanima odnosno nestranačkim vijećnicima nadzor nad tim djelatnostima. No, mi smo u drugoj poziciji nego razvijenije zapadne demokracije. Jasno se, naime, pokazalo da parlamentarni sustav u Hrvatskoj ne može provoditi nadzor. To se vidjelo u slučaju Linić, gdje su članovi saborskog Odbora zakazali, ali i prekršili zakon, jer su ušli u Operativno tehnički centar kao u shopping centar premda nemaju zakonske ovlasti uopće ulaziti u OTC, baš kao ni članovi Vijeća za građanski nadzor sigurnosno obavještajnih agencija. Taj Odbor je zakazao i u nekim kapitalnim slučajevima koji su upozoravali na kršenja ljudskih prava od strane represivnog aparata kao što je slučaj Puljiz ili slučaj Benčić. U oba slučaja Odbor je utvrdio da nije bilo nezakonitosti u postupanju prema kolegici Benčić i Heleni Puljiz od strane sigurnosnih službi, da bi na kraju sud utvrdio povrede ljudskih prava. Odbor je visoko ispolitizirano tijelo koje očito primarno štiti stranke, a ne građane koje mu se prituže. Samim time se vidi da kod nas  parlamentarni nadzor naprosto ne funkcionira.  Zato je važno da imamo i dodatni građanski nadzor.

Na koji način bi se poboljšala situacija kad bi se povećao građanski nadzor nad policijskim tajnim poslovima?

Mislim da bi se tada razriješile brojne dileme. Policija i tajne službe zaštitili bi se od politizacije i političkih prepucavanja preko njihovih leđa. U zadnje smo vrijeme svjedoci afera u kojima su glavni igrači SDP i HDZ, pa se međusobno optužuju tko je što radio oko službi. Učinkovit građanski nadzor to bi razriješio u roku od tjedan-dva dana, kroz jedan do dva nenajavljena posjeta službama, kada bi za to imali ovlasti. Veliku dobit imali bi i građani. Brojke koje se u javnosti spominju glede tajnih mjera skupljanja podataka dosta su velike: govori se o oko 40 tisuća mjera prošle godine koje je provela samo policija. Teško je za vjerovati da su svih 40 tisuća nadzora bili  potpuno čisti, što ni statistički nije moguće. Kad bi netko imao sumnju u zlorabu sustava povrede privatnosti građana, uvođenjem ovih mjera mogao bi se točno pronaći izvor problema.

Kako općenito komentirate brojku od 40 tisuća nadzora, koja je dijelu javnosti poprilično šokantna?

U razgovoru s predstavnicima MUP-a nikad nisam shvatio zašto policija ne želi učinkovit nadzor. Mogu se izvući dva zaključka: da se tamo nešto sumnjivo dešava, i da naprosto ne žele dozvoliti građanima uvid u tajno prikupljanje podataka jer MUP nešto prikriva

Često u ovakvim raspravama izlete različite brojke o broju nadziranih telefona. Problem je što nema službene brojke o broju nadziranih osoba. Za sada su te brojke još uvijek tajna iako bi prema presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju "Inicijativa mladih za ljudska prava protiv Srbije"  one bi trebale biti javne. Ovako se ne zna da li se radi o 40 tisuća nadziranih telefona, ili 40 tisuća tajnih mjera nadzora na manjem broju telefona i slično. Također, ovdje se govori o nadzoru koji je primijenila policija, a ne znamo kolika je brojka nadzora koju provode sigurnosno-obavještajne agencije.

Postoji li ovdje otvoren prostor za masovno kršenje građanskih prava?

To je teško kvalificirati dok se ne vidi obrazloženje zašto su se mjere primjenjivale. U Hrvatskoj se bez obrazloženog i sudski odobrenog naloga ne može gledati u sadržaj komunikacije građana, ali komunikacija u međunarodnom prometu može se pratiti i bez sudskog naloga. Ispis brojeva mobitela kojima se koriste naši građani mjera je pri kojoj postoji mogućnost masovnog kršenja prava. Tu mjeru policija može vrlo arbitrarno primjenjivati.

Bi  li objektivno građanski nadzor nad tajnim postupcima policije i službi imao šireg odjeka u smislu povećanja prostora za daljnju demokratizaciju društva?

Ne vidim niti jedan pravni ili politički argument zašto Vijeće za građanski nadzor ne bi moglo nadzirati mjere PNUSKOK-a, zašto ne može ulaziti u OTC ili zašto nije pri Odboru za ljudska prava

Ako bismo imali stvarno neovisan nadzor s ovlastima koje predlažemo, nema sumnje da bi se digla transparentnost sustava, jer bi se znatno otežao način za prikrivanje povreda ljudskih prava i generiranje afera. Time bi se digla transparentnost sigurnosnog sustava, barem u domeni postupanja policije i sigurnosnih službi prema građanima. Također mi se čini da bi oni koji bi bili u nadzoru mogli vidjeti kako se postupa prema zaposlenicima MUP-a ili SOA-e. Dakle, nema sumnje da bi se povećala transparentnost.

Je li bojazan političke elite da joj se transparentnost ne obije o glavu upravo jedan od razloga zašto ona ne želi zakon koji bi regulirao jači građanski nadzor?

Pitanje je do koje su mjere političke elite korumpirane i umočene u afere. Osobno želim vjerovati da nekako s vremenom to opada. Ali, sigurno je da onaj tko dođe na vlast i dalje želi imati sustav pod što strožom političkom kontrolom. To se onda vidi kroz kadroviranje te razbijanje bilo kakvih amandmana i inicijativa za građanski nadzor, čime se gradi pozicija da se stranački interesi guraju kroz sigurnosne i policijske službe. Pristup tim podacima je uistinu moćno oružje u rukama onih koji ga posjeduju. Ovisno tko je na vlasti, s vremena na vrijeme oni međusobno izvlače afere jedni protiv drugih. Rekao bih da im je primarni interes u nepostojanju građanskog nadzora dominiranje nad sustavom, kako bi na taj način mogli kontrolirati društvo ili svoje političke protivnike.

Da li njihova nevoljkost za građanskim nadzorom tajnih djelovanja proizlazi i iz činjenice da je dobar dio njih stasao u bivšem režimu, gdje se znatno rigidnije pristupalo obavještajnom sektoru?

Moj je dojam da političari kad dođu na vlast, bez obzira da li s komunističkom, socijalističkom ili kapitalističkom pozadinom, prvenstveno žele štititi interese svoje stranke, a ponekad i svojeg klana, zbog čega zatvaraju sustav i ograđuju se od svega. Zabluda je misliti da je profil "obavještajca" iz jednog režima drugačiji od profila "obavještajca" u drugom režimu. Možda se razlikuje u nekim  nijansama ali je bit jako slična.  Još uvijek  nismo kvalitetno odradili i debate u kojoj mjeri ustvari sigurnosni sustav može ili ne može biti transparentan.


Gordan Bosanac (Foto: Queeria centar, BG)

bosanac_queeriacentar.jpg bosanac_queeriacentar.jpg

Mislim da ljudi nisu svjesni koja moć leži u rukama policije i sigurnosnih službi, sve dok to ne osjete na vlastitoj koži, a tad je nažalost kasno. Kad bi postojala ideja da se zna koja moć leži u rukama represivnog aparata, siguran sam da bi se većina građana zalagala za transparentniji sustav. Na to je upozorio i Snowden kroz objavljivanje nevjerojatnih  podataka o povredama prava od strane   tehnički puno nadmoćnije službe kao što je NSA. Dakle, problem državnog nadzora nad našim životima više nije samo lokalan, već je istinski globalan.

<
Vezane vijesti