Izborni zakon i srpska manjina: Radi se o vrlo jasnom pogodovanju i dogovoru koalicijskih partnera. Odabran je model koji do kraja protežira najjaču stranku među biračkim tijelom srpske nacionalne manjine, kaže Goran Čular, profesor s Fakulteta političkih znanosti, u razgovoru za H-Alter.

Prošli politički tjedan obilježila je burna saborska rasprava oko Zakona  o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Na suprotnim su se stranama našli oporba i SDSS, kojeg  su ovi optužili zbog novog načina biranja predstavnika srpske manjine u Saboru.  SDP-ovac Arsen Bauk optužio je SDSS za političko torbarenje, IDS-ovac  Damir Kajin je govorio o  trgovini na Sanaderov način nakon Sanadera, a Milorad Pupovac se ne baš uvjerljivo pozivao na unapređenje političke prakse i izbornog zakonodavstva.

Osim  uobičajenog političkog spektakla u saborskim klupama,  usvojeni zakon kritizirao je i predsjednik Republike Ivo  Josipović,  koji je u intervjuu za Novi list najavio i mogućnost  provjere ustavnosti novog dokumenta na snazi. "Meni to rješenje nije simpatično jer izgleda kao da preferira jednu političku opciju koja predstavlja samo dio srpske nacionalne manjine", uobičajeno blago je izjavio predsjednik.

No, nisu sve izmjene nesimpatične, jer se ovim zakonom uistinu provodi zaštita manjina na koju se Hrvatska obvezala  potpisivanjem više deklaracija, konvencija i raznoraznih dokumenata.

Što se tiče manjina čiji je udio u stanovništvu manji od 1,5 posto (svi osim Srba),  stvar je poprilično jasna - oni dobivaju dvostruko pravo glasa i  time je unaprijeđen njihov dosadašnji marginalni položaj odabira između većinske i manjinske liste. No sa

cular-2.jpg cular-2.jpg

 

Stoga, nije nelegitimno zapitati se čemu ovakav izborni inžinjering, pogotovo ako se sjetimo primjera iz ne tako davne hrvatske prošlosti i izbora 1990. za Društveno- političko vijeće Sabora, kad je HDZ većinskom metodom osvojio pozitivnu  razliku između udjela u glasovima birača i udjela u saborskim mandatima od 26 tj. čak 45 posto. Mirjana Kasapović je u svojoj analizi Izborni i stranački sustavi RH simulacijom korištenja metode razmjernih izbora pokazala koliko bi se razlikovali rezultati da se primjenjivao drugi način raspodjele glasova.

"To je vrlo jasno pogodovanje i dogovor koalicijskih partnera, dakle HDZ-a i SDSS-a, zato jer je odabran model koji do kraja protežira najjaču stranku među biračkim tijelom srpske nacionalne manjine. Primijenjen je jedan specifični oblik vrlo jakog većinskog modela", rezolutan je Goran Čular sa Fakulteta političkih znanosti u razgovoru za H-Alter.

On ne pronalazi neko zadovoljavajuće teorijsko opravdanje kojim bi se ovakav potez mogao objasniti van konkretne političke situacije u kojoj HDZ pogoduje svom partner.

Što ako SDP bude tvrdio da je i on stranka srpske nacionalne manjine?

"Teorijsko opravdanje može biti želja da se srpska nacionalna manjina uvijek predstavlja jednom strankom  tj. da se taj politički prostor za koji je zainteresirana nacionalna manjina ne pluralizira", kaže Čular.

"To može biti nekakav teorijski rezon koji stoji iza takvog modela. Međutim postavlja se pitanje: zašto bi unutar pluralističkog višestranačkog sustava postojao dio za koji bismo se zalagali da se ne pluralizira? Ukoiliko bi stvarno to bilo opravdanje, onda mislim da je trebalo ići na nekakav drugi vid predstavništva za srpsku nacionalnu manjinu, odnosno na rješenje da nekakva krovna organizacija Srba u Hrvatskoj isključivo smije kandidirati zastupnike na tom dijelu izbora. Međutim, meni je sve to potpuno krivo postavljeno i zapravo bi se političke stranke srpske nacionalne manjine trebale natjecati tako da se mandati raspodjeluju  na nekakav propocionalni način, razmjerno uspjehu pojedinih listi", dodaje.

Čular nadalje smatra da će ovakvo rješenje izazvati i dodatne problem koji se tiču načina definiranja stranaka srpske nacionalne manjine. "Tko će i na temelju kojih kriterija (pretpostavljam da će to biti Državno izborno povjerenstvo) odrediti koje političke stranke imaju pravo raspodjele tih srpskih mandata?" U Prijedlogu izmjena (članak 9.) stoji: „Pravo predlaganja kandidata za zastupnike nacionalnih manjina i njihovih zamjenika imaju političke stranke i birači nacionalnih manjina koje biraju zastupnika".

Zašto se neka stranka Zelenih ne bi nazvala "Zeleni srpske nacionalne manjine", udovoljila formalnim kriterijima, privukla svoje malobrojne birače neovisno o nacionalnosti i ušla u parlament?

"U ovom drugom slučaju je vrlo jasno, ali ne i u prvom. Koje su to stranke srpske nacionalne manjine i kako će DIP to znati? Za takav sustav mi bismo trebali imati posebnu proceduru ili preduvjete za registraciju stranke nacionalne manjine", objašnjava Čular.

"Postavlja se pitanje što ako SDP tvrdi da je i on stranka srpske nacionalne manjine, na koji način će DIP odbiti taj argument i temeljem kojih kriterija i kojeg obrazloženja te na što će se pozvati. Ti preduvjeti bi mogli biti formalni  - na primjer stranake nacionalne manjine moraju imati srspko ime u nazivu ili u prvom članku statuta se mora jasno reći da je to stranka nacionalne manjine. To se može vrlo jednostavno formalistički odrediti, ali to u Hrvatskoj nije određeno. Taj posao će morati izvršiti DIP i bit će jako interesantno gledati što će se dogoditi ako se neka nova stranka javi i kaže mi smo predstavnici srpske nacionalne manjine i želimo da se ti mandati dijele i među našim glasovima", kaže Čular.

U DIP-u nemaju pojma na koji će se način određivati pretendenti za srpske manjinske mandate. Na njima je da provode odredbe Ministarstva uprave. "DIP Republike Hrvatske nije ovlašteno tumačiti odredbe izbornih zakona već ih provoditi", stoji u priopćenju DIP-a. A nadležno tijelo, Ministarstvo uprave, nije imalo vremena da se pozabavi ovim pitanjem i odgovori na njega do trenutka objavljivanja ovoga teksta.

U nekoj projekciji, uopće nije nezamisliva stranka koja bi se kandidirala na izborima kao predstavnik srpske manjine i na taj način ostvarila mandate bez da pređe prag od 0,5 posto potrebnih da bi se ostavrio mandate. Zašto se onda neka stranka recimo Zelenih ne bi nazvala Zeleni srpske nacionalne manjine, udovoljila formalnim kriterijima, privukla svoje malobrojne birače neovisno o nacionalnosti i ušla u parlament?

U obranu većinskog sustava prema kojem tri mandata dobiva jedna stranka, Milorad Pupovac koristi upravo te argumente: "Otvorio bi se prostor da netko tko uopće ne pripada manjini može skupiti 14 predstavnika manjina, sponzorirati takvu listu i doći do potrebnog broja da dobije jedan mandat, što se neće dopustiti. Ne možemo prihvatiti to da se preko noći fragmentiraju mandati i osporava nešto što je godinama stvarano". Kako će Ministarstvo uprave taj prostor zatvoriti, a Pupovac je siguran da hoće, doznat ćemo najkasnije za godinu dana kad se raspišu izbori. Iako bi bilo lijepo i ozbiljno da ih već sad znamo.

<
Vezane vijesti