Od 1948. godine borite se za prava osoba s invaliditetom. Koliko danas ima osoba s invaliditetom u Crnoj Gori i kakav je njihov položaj u društvu?
U Crnoj Gori ima 1105 slijepih osoba no prema jednoj prilično vjerodostojnoj anketi u Crnoj Gori živi 60 tisuća osoba s invaliditetom. Mi nažalost ne možemo naći adekvatno rješenje za bolji život osoba s invaliditetom. Prije rata njihov položaj je bio bolje rješen.
U Crnoj Gori ima 1105 slijepih osoba no prema jednoj prilično vjerodostojnoj anketi u Crnoj Gori živi 60 tisuća osoba s invaliditetom. Mi nažalost ne možemo naći adekvatno rješenje za bolji život osoba s invaliditetom. Prije rata njihov položaj je bio bolje rješen.
Što se promijenilo na gore?
Već kad se gleda od onog osnovnog, a to je posao. Većina naših članova je nezaposlena. Samo u našem Savezu slijepih imamo 55 nezaposlenih, i to od srednje do visoke stručne spreme.
Kako država potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom? Mi kao Savez, uz pomoć ostalih udruga, a priključilo nam se i Ministarstvo rada i socijalne skrbi, pokušali smo kreirati zakon kakav postoji u Hrvatskoj kako bi intergrirali niz europskih zakona. Taj smo zakon prije dvije godine dali Ministarstvu zdravlja ali on još nije ugledao svjetlo dana. Zašto?
Zbog opće neosjetljivosti onih koji rade u ministarstvima, kao i u svim tranzicijskim zemljama. Oni nemaju afiniteta ni da proširuju neki od zakona sa Zapada ili okruženja niti da to zajednički riješimo.
Kako država potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom? Mi kao Savez, uz pomoć ostalih udruga, a priključilo nam se i Ministarstvo rada i socijalne skrbi, pokušali smo kreirati zakon kakav postoji u Hrvatskoj kako bi intergrirali niz europskih zakona. Taj smo zakon prije dvije godine dali Ministarstvu zdravlja ali on još nije ugledao svjetlo dana. Zašto?
Zbog opće neosjetljivosti onih koji rade u ministarstvima, kao i u svim tranzicijskim zemljama. Oni nemaju afiniteta ni da proširuju neki od zakona sa Zapada ili okruženja niti da to zajednički riješimo.
Kakva su primanja osoba s invaliditetom?
To ovisi o kategoriji, oni iz prve imaju od 730 do 790 eura (prosječna plaća u Crnoj Gori je oko 250 eura), dok je iznos za tuđu njegu i pomoć 115 eura ako su zaposleni ili 50 kao socijalna pomoć ako su nezaposleni.
To ovisi o kategoriji, oni iz prve imaju od 730 do 790 eura (prosječna plaća u Crnoj Gori je oko 250 eura), dok je iznos za tuđu njegu i pomoć 115 eura ako su zaposleni ili 50 kao socijalna pomoć ako su nezaposleni.
Osigurava li samo donošenje zakona ostvarivanje prava osoba s invaliditetom?
Imam 76 godina i udarao sam dosta glavom u zid za ostvarivanje prava, no u nevladinom sektoru se zbiva svašta jer i jedna obična obitelj može osnovati udrugu i uzeti novac svima koji ga zaista trebaju, a da ne rade ništa za potrebe svih kategorija osoba s invaliditetom već rade kao gospodarstvenici.
Dakle, pišu se programi samo da bi se dobio novac?
Nažalost to je istina.
Imam 76 godina i udarao sam dosta glavom u zid za ostvarivanje prava, no u nevladinom sektoru se zbiva svašta jer i jedna obična obitelj može osnovati udrugu i uzeti novac svima koji ga zaista trebaju, a da ne rade ništa za potrebe svih kategorija osoba s invaliditetom već rade kao gospodarstvenici.
Dakle, pišu se programi samo da bi se dobio novac?
Nažalost to je istina.
Kako se snalazi vaša udruga slijepih?
Vrlo teško. Otpale su sve donacije nevladinom sektoru za humanitarne namjene. Mi ne možemo imati ni redovite djelatnosti jer nemamo za telefon i struju, moramo prositi. Zakon o lutriji iz prošle države je ukinut i sredstva za udruge su smještene u budžet. Sada postoji dvije i pol godine Zakon o lutrijskim sredstvima no nema političke volje da ga se provede.
Izuzetak je lokalna samouprava koja nam je prošle godine izašla u susret s dvije tisuća eura, dok je to prije bilo tri tisuće.
Što vi ipak pokušavate učiniti?
Pozitivno je što ipak postoje strani donatori poput IRD-a (International Relief and Developmnet). Zahvaljujući novinarki Ljiljani činđinović preko IRD-a smo dobili donaciju od 10 500 eura za mjesnu zajednicu. S dijelom tih sredstava poboljšala se tehnika na Radio Baru gdje se snima časopis za slijepe i svaka dva mjeseca po jedna knjiga budući zvučne knjižnice u Crnoj Gori nema. Uređaj za kopiranje dobili smo s druge strane, od Dragice Ponorac iz Francuske. Na Radio Baru ide tjedna emisija za osobe s invaliditetom koja se zove Pravo na riječ kao i asocijacija koja nam je preko gosp. Ponorac donirala kopirnicu. Pravo na riječ, zato jer osobe s invaliditetom imaju prema deklaraciji UN-a pravo na izjašnjavanje, negativno i pozitivno od razine lokalne samouprave do države.
U koliko primjeraka kopirate časopis?
Osobno iskopiram 160 primjeraka i to šaljemo na isto toliko adresa u Hrvatskoj, BiH. Srbiji i Makedoniji a izmjena je kazeta besplatna preko pošte kao i povrat kazeta nama.
Skoro pola stoljeća pokušavate promijeniti na bolje život osoba s invaliditetom. Kada će stići to bolje sutra?
Od prvoga dana vjerovao sam da ide na bolje sve dok nisam došao do jedne granice na kojoj sada mislim da postoji jednaki broj uzbrdica i nizbrdica te da ne vidim neke sjajne perspektive.
Osobno iskopiram 160 primjeraka i to šaljemo na isto toliko adresa u Hrvatskoj, BiH. Srbiji i Makedoniji a izmjena je kazeta besplatna preko pošte kao i povrat kazeta nama.
Skoro pola stoljeća pokušavate promijeniti na bolje život osoba s invaliditetom. Kada će stići to bolje sutra?
Od prvoga dana vjerovao sam da ide na bolje sve dok nisam došao do jedne granice na kojoj sada mislim da postoji jednaki broj uzbrdica i nizbrdica te da ne vidim neke sjajne perspektive.
