H-Alter
Foto: arhivaFoto: arhivaVijest da je umro Otakar Turek (1927-2018), jedan od posljednjih iz plejade nadarenih, odvažnih, misaono smjelih pokretača promjena ekonomskog uređenja u Čehoslovačkoj 1960-ih/1970-ih godina, mora rastužiti i potresti svakoga tko ga je poznavao – njegovu ličnost i njegova misaona nastojanja, formulirana u knjigama, člancima, internim elaboratima, u vremenu dužem od šezdeset godina. A u tome je osobito značajno da je od 1957. godine do sloma "praškog proljeća" bio sekretarom Komisije za privrednu reformu (poznatiju po imenu čelnog čovjeka – tzv. "Šikova reforma").

Za mene su poznanstvo, prijateljevanje i suradnja s Otakarom Turekom bili osobito dragocjeni. Kao jugoslavenski ekonomist bavio sam se istraživanjem područja s kojima se, uz ostalo, bavio i Otakar Turek: teorijom firme, tj. pozicijom poduzeća i ekonomskom politikom u uvjetima planskog privređivanja. Stoga su (uz ostale) njegovi teorijski uvidi, istraživačka nastojanja i praktični prijedlozi, koji su polazili od čehoslovačkih uvjeta, bili za mene zaista više nego poticajni.

A razlog tome je vrlo jednostavan: uza sve manjkavosti administrativno-centralističkog ekonomskog sistema, i upravo zbog toga, ekonomisti u ČSSR su intenzivno tragali za načinom njihova prevazilaženja. Dio tog traganja bila su i intenzivna izučavanja ekonomskih iskustava i teoretskih nastojanja ne samo u socijalističkim, nego i u kapitalističkim društvima (obimno prevođenje literature, razgranata studijska putovanja, intenzivne rasprave) i time su bila značajni i za jugoslavenske ekonomiste; imalo se što naučiti od čehoslovačkih kolega i od Otakara Tureka, dakako. Nažalost su sa "slomom praškog proljeća", tj. privredno reformskih nastojanja prekinuta i spomenuta traganja, a najveći dio nadarenih ekonomista, među njima i Otakar Turek, bili su odstranjeni i prisiljeni na šutnju.

A uz stručnu suradnju razvilo se prijateljstvo koje je bitno nadilazilo puko poznanstvo, uobičajeno u takvoj suradnji. Razlog su dakako karakterne vrline Otakara Tureka: neposrednost u ophođenju, neuobičajena skromnost uz golemo znanje, iskustvo i spremnost da to podjeli sa sugovornikom, a naročito strpljivost u razgovorima o stručnim i životnim temama. I tako su naši kontakti i suradnja, naše prijateljevanje, otežani dakako razvojem političkih prilika, potrajali od prvog poznanstva 1964. (kad su uspostavljeni normalni kontakti između čehoslovačkih i jugoslavenskih ekonomista) do zadnjeg izravnog susreta u Pragu proljeća 2017. godine. I uvijek su to bili dragi susreti, prožeti bogatim intelektualnim poticajima i češkim humorom. Sjećanje na zajedničke susrete, uz konzultaciju s njegovom misaonom ostavštinom, ostaje trajni dio životnog iskustva.

Otakar Turek bio je poznat jugoslavenskim ekonomistima, najprije objavom njegovog priloga u knjizi: Zbornik radova čehoslovačkih ekonomista (str.78-93), SEJ, Beograd 1965, zatim naročito objavom njegove  kardinalno važne studije: Alternativni pristup teoriji firme u časopisu Naše teme, broj 9, 1988. (str. 2160-2204), pa studijom: Globalizacija – historija i aktuelnost i Raspodjela učinaka (efekata) međunarodne trgovine u globaliziranom svijetu u časopisu Ekonomija, godina 16, broj 1, 2009. (str. 187-236) i člankom: Socijalistička ekonomika – diskusije u '30. i '60., objavljenom na H-Alteru, 22. 12. 2011. Šteta je što na hrvatsko-srpski nije prevedena njegova knjiga: O planu, tržištu i ekonomskoj politici, koja je izišla u Pragu 1967.

Smrću Otakara Tureka izgubili smo ne samo vrsnog ekonomistu i bliskog prijatelja, nego i čovjeka koji je gajio osjećaje prijateljstva prema južnoslovenskim narodima. Opraštam se od njega s velikim poštovanjem i zahvalnošću na dan njegove sahrane.

<
Vezane vijesti