Foto: Kristina JosićFoto: Kristina JosićAna Brakus, "Zagreb Pride": Bitka za prava LGBT osoba i obitelji traje od prve Povorke ponosa LGBT osoba u Zagrebu. To znači da bitka koju vodimo danas nije tu od jučer i ona ne znači da smo neosjetljivi na situaciju koja nas danas okružuje. Borba za donošenje Zakona o životnom partnerstvu ne isključuje i ostale vidove borbe.

Uostalom, LGBT osobe također su potplaćene i nezaposlene u istoj mjeri u kojoj su to i ostali građani i građanke.

"Živimo u trenutku u kojem radikalna i klerikalna desnica želi unazaditi hrvatsko društvo i oduzeti svima nama teško stečena prava i slobode. Mi se s tim ne smijemo pomiriti, mi to ne smijemo samo promatrati, mi ne smijemo šutjeti - mi smo na pravoj strani povijesti. Povijest svih dosadašnjih društava, povijest je borbi među onima koji nečije dostojanstvo zatiru i onih koji se bore za dostojanstvo potlačenih. Zato što se potlačenima prava i dostojanstvo ne darivaju, mi se za njih borimo.  Naša je snaga solidarnost, naša je inspiracija povijest, naša hrabrost je budućnost." Dio je ovo proglasa ovogodišnje, trinaeste po redu zagrebačke Povorke ponosa, koja će se nakon bogatog programa Tjedna ponosa, održati sljedeću subotu, 14. lipnja. Tim povodom razgovarali smo s Anom Brakus, članicom Organizacijskog odbora ovogodišnje Povorke te "Zagreb Pride udruženja". U razgovoru za "H-Alter", Brakus govori o degradiranju ljudskih prava u posljednjih godinu dana, atmosferi u hrvatskom društvu, Zakonu o životnom partnerstvu te o kritikama na račun rada LGBT udruga.

Jedna od najsnažnijih rečenica u proglasu povorke je da svi zajedno proživljavamo socijalnu bijedu i nezaposlenost. Time želimo poručiti da je borba za ženska, radnička, manjinska i LGBT prava zapravo jedna te ista borba

Tema ovogodišnje zagrebačke Povorke ponosa je solidarnost. U kojoj mjeri je ona izabrana s obzirom na aktualni društveno-politički kontekst, odnosno jačanje desnih političkih opcija koje se očituju u težnjama za smanjenjem razine zaštite ljudskih prava?

Organizacijski odbor Povorke ponosa odlučio se za temu solidarnosti jer smo došli do zaključka da je to apsolutno nužnu u ovom trenutku. Tijekom kampanje za referendum o ustavnoj definiciji braka inicijativa Građani glasaju protiv, u koju je bilo uključen i Zagreb Pride, isticala je pitanje "Tko je sljedeći?". Vrlo brzo nakon referenduma pokazalo se da s tim pitanjem zaista nismo bezrazložno zastrašivali javnost. Neposredno nakon LGBT zajednice na dnevni red su došli Srbi, sada u fokusu prava žena, koja su ionako jako teško izborena kroz povijest, a smatram da uskoro slijedi i dovođenje u pitanje ustavno zagarantirane socijalne države. Zbog svega toga, solidarnost nam je u ovom trenutku itekako potrebna.

Kako ocjenjujete dosadašnju razinu suradnje između različitih inicijativa koje se bore za ljudska prava specifičnih skupina u društvu?

Smatram da se trenutno radi na izgradnji platforme koja je korak u pravom smjeru. Svi zajedno se nalazimo u toliko lošoj situaciji da smo napokon shvatili da se jedino zajedničkim snagama možemo izboriti za naša prava. Budući da je situacija u kojoj se svi nalazimo danas bez presedana, ne bih se osvrtala na činjenicu kako smo funkcionirali u prošlosti. Ovogodišnjom temom Povorke ponosa želimo poručiti da u budućnosti trebamo raditi na osiguranju jednakopravnosti svih građanki i građana Republike Hrvatske. U našem slučaju to samo nije slogan ili proglas, već je cjelokupna ovogodišnja kampanja povezana s tom temom. Nadamo se da će naša ponuda suradnje biti prepoznata i prihvaćena od strane onih kojima se obraćamo. Za sada su reakcije bile jako pozitivne.

zagreb_pride.jpg

Prava žena uvijek se dovode u pitanje. Realna opasnost da se ponovi sličan scenarij zbog toga uvijek i postoji. Pogledajte samo kome najviše na štetu ide, primjerice, novi Zakon o radu i Vladina inicijativa o outsourcingu. Najveći broj nezaposlenih već sada čine žene, a te politike situaciju će samo pogoršati. Odbijanje zdravstvenog i građanskog odgoja i nazivanje spolne ravnopravnosti rodnom ideologijom samo nam svima jasno daje do znanja koliko je naše društvo patrijarhalno. Solidarnost koju napominjemo u proglasu ne tiče se budućih bitki za prava žena, već zaštite tih istih prava već danas. 

Reagira li Vlada adekvatno na navedene događaje? Kako ocjenjujete njihove postupke za vrijeme referendumske kampanje inicijative U Ime obitelji?

Želimo da se aktualni Zakon o životnom partnerstvu  poboljša na način da se njime omogući pravo na posvajanje te da se raznospolnim parovima omogući sklapanje životnog partnerstva

Nažalost, premijer Milanović je tek u trenutku kada je izašao na biračko mjesto odlučio jasno dati do znanja da je referendum o ustavnoj definiciji braka homofoban. Sve do tada, a i kasnije, objašnjavao  je kako je to sporedno pitanje, što je uvredljivo za osobe koje se na svakodnevnoj razini nose s diskriminacijom i homofobijom, a pogotovo u situaciji u kojoj se naši sugrađani i sugrađanke potpisuju za odredbu koja će degradirati razinu naših prava. Neprimjereno je da je svoj stav iznio doslovce zadnjeg dana, odnosno onoga trenutka kada se više ništa nije moglo promijeniti. Pozitivnim napretkom ocjenjujem iskorak prema regulaciji prava trans* osoba, što doduše nije bilo teško postići, budući da se radi o dijelu naše zajednice koji nije imao nikakvu zaštitu pa čak ni pravno reguliran osobni status. Tek donošenjem Zakona o životnom partnerstvu, vladajući će osigurati minimalni napredak u zaštiti prava LGBT osoba, a za sada su za to, paradoksalno, i dalje najzaslužnije HDZ- ove vlade. Međutim, drago mi je što je premijer, barem kada su u pitanju prava drugih nacionalnih zajednica u RH, posebice srpske, zauzeo mnogo jasniji stav proglasivši pokušaje smanjena prava otvoreno diskriminatornima.

U kojoj je mjeri u tom slučaju premijer posegnuo za napucima Bruxellesa, budući da europsko zakonodavstvo jasno regulira prava nacionalnih manjina koja se trebaju provoditi na razini nacionalnih država, dok isto ne čini i s pravima LGBT osoba?

Ukoliko je to radio zato što iskreno vjeruje u ravnopravnost svih građana i građanki bez obzira na nacionalnost, to je pohvalno. S druge strane, ako imamo premijera kojemu su potrebni napuci Europske komisije za kreiranje stava po pitanju ljudskih prava, nalazimo se u neodrživoj situaciji.

Na koji način je sam referendum o ustavnoj definiciji braka utjecao na atmosferu u društvu? Je li on omogućio da na površinu isplivaju neke stare, negativne strasti ili je pak zajednici na svojevrstan način pomogao da njeni problemi napokon dospiju u javnost?

U nekoliko smo navrata naglašavali da je aktualna verzija Zakona o životnom partnerstvu zapravo konzervativna, budući da ona regulira trenutno stanje, odnosno regulira pitanja postojećih LGBT obitelji i njihove djece koja još uvijek nisu pravno prepoznata

Referendum je sigurno pomogao na način da sada više ne ispadamo paranoični, odnosno da građani i građanke shvate da diskriminacija uistinu postoji, štoviše, ona je nakon svega unesena i u Ustav. Negativna je stvar što je tijekom prikupljanja potpisa za raspisivanja referenduma, a potom i u samoj referendumskoj kampanji, homofobija u rukavicama bila i ostala prihvatljiva. Smatram da se zbog toga na odgovornost treba pozvati osobe koje posjeduju veću dozu političkog i socijalnog kapitala u društvu i koji trebaju razumjeti da svojim nastupom brojne ljude ohrabruju u diskriminaciji koju i sami podupiru.

Nakon što su za vrijeme referendumske kampanje tvrdili da ih se ne tiče donošenje Zakona o životnom partnerstvu, sada pokušavaju sabotirati njegovo donošenje, odnosne dijelove zakona koji se tiču partnerske skrbi. Postoji li realna opasnost da uspiju u svom naumu?

Kao što sam već ranije spomenula, nažalost, bili smo u pravu kada smo upozoravali javnost da će nakon svega do takve situacije uistinu doći. Njihove šanse ovise o tome kako će se  postaviti Vlada.

Zakon o životnom partnerstvu je u veljači ove godine prošao prvo saborsko čitanje i trenutno se donose pravilnici koji su vezani uz njega. Kako komentirate odugovlačenje cjelokupnog procesa?

Nadamo se da će Vlada uputiti zakon na drugo čitanje neposredno nakon zagrebačke Povorke ponosa. Iz Vlade nam cijelo vrijeme poručuju da je zakonski rok za donošenje zakona šest mjeseci od kraja prvog čitanja u Saboru i da će on biti ispoštovan. Smatram da se s cijelim postupkom odugovlači jer, nažalost, životi pripadnika LGBT zajednice i teškoće s kojima se oni svakodnevno nose trenutno nisu prepoznati kao iznimno važni i jer se s našim pravima uvijek trguje. Također, jedan od razloga zašto se cijeli proces toliko prolongirao jesu i održani izbori za Europski parlament. Vlada je, valjda, procijenila da bi na tom pitanju mogla izgubit glasove na izborima, a kao što smo vidjeli, to bi im zaista puno značilo.

Jeste li uopće zadovoljni verzijom zakona koja se trenutno nalazi u proceduri?

U nekoliko smo navrata naglašavali da je aktualna verzija zakona zapravo konzervativna budući da ona regulira trenutno stanje, odnosno regulira pitanja postojećih LGBT obitelji i njihove djece koja još uvijek nisu pravno prepoznata. Ovim zakonom tim obiteljima omogućit će se rješavanje praktičnih problema koje trenutno imaju. Svakako želimo da se aktualni zakon poboljša na način da se njime omogući pravo na posvajanje te da se raznospolnim parovima omogući sklapanje životnog partnerstva. Ne vidimo ni jedan razlog zašto im to ne bi bilo dozvoljeno ukoliko to uistinu žele.

S obzirom na društveno-političku situaciju, postoje li realne šanse da se istospolnim parovima u skorije vrijeme omogući posvajanje djece?

Čini mi se da je važno da za početak otvorimo tu priču, odnosno da napravimo prvi  korak, što je zapravo donošenje postojeće verzije Zakona o životnom partnerstvu. Ustrajat ćemo na postizanju jednakopravnosti na svim razinama u što kraćem vremenskom roku.

Nakon donošenja zakona, istospolni parovi, koji se odluče na njegovu primjenu, naći će se na nepoznatom terenu što bi im u pojedinim segmentima života moglo donijeti komplikacije.  U kojoj mjeri su se udruge s LGBT predznakom pripremila za takvu situaciju?

Nažalost, premijer Milanović je tek u trenutku kada je izašao na biračko mjesto odlučio jasno dati do znanja da je referendum o ustavnoj definiciji braka homofoban

Povodom donošenja Zakona o životnom partnerstvu oformila se nova inicijativa koja ne okuplja samo aktiviste i aktivistkinje iz LGBT udruga, već i osobe koje su zainteresirane za sklapanje partnerstva, odnosno, kojima je primjena zakona nužna u ovom trenutku. Da bi se postojeća verzija Zakona mogla poboljšati, moramo imati stvarne primjere osoba koje se njime koriste. Zbog toga želimo da nam, nakon što zakon stupi na snagu, pristupe svi koji će se suočiti s problemima koje ćemo zajedničkim snagama pokušati riješiti. Oko konkretnih pitanja, kao što je recimo posvajanje, sigurno ćemo voditi i pravne bitke.

Procedura donošenja zakona pokrenuta je nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Mnogi aktivisti i aktivistkinje koji se bave ljudskopravaškom tematikom ulagali su nade da će se situacija na tom području poboljšati nakon 1. srpnja 2013. No čini li vam se da su veći pomaci bili vidljivi u fazi pretpristupnih pregovora nego li sada?

Sigurno je veći napredak napravljen za vrijeme pregovora. Svaka situacija u kojoj se ne poduzimaju ni minimalni koraci koji su obećani još u predizbornoj kampanji ne može se opisati nikako drugačije nego kao razočarenje. Međutim, na nama je da na sebe preuzmemo određene korake koja Vlada sama ne čini. Koristimo sve dostupne mehanizme među kojima je i vođenje bitaka pred Europskim sudom za ljudska prava. Trenutno pred tim sudom imamo dva slučaja koja se tiču diskriminirajućih praksi prema istospolnim parovima i zločinu iz mržnje. U prvom slučaju pokušavamo osigurati pravo istospolnih parova na zajednički život u Republici Hrvatskoj u slučaju kada je jedan od partnera strani državljanin. Iako će se to pitanje riješiti Zakonom o životnom partnerstvu, poučeni iskustvom, ništa ne prepuštamo slučaju. U drugom slučaju, želimo uvesti jasne standarde u postupanju države u slučajevima zločina iz mržnje. Nikada više ne želimo vidjeti da se za nasilje protiv LGBT osoba podižu prekršajne prijave i tako počiniteljima onemogućava da budu ikada kazneno procesuirani.

Znače li ti slučajevi da hrvatsko pravosuđe i dalje u najvećoj mjeri ne prepoznaje odredbe iz Zakona o suzbijanju diskriminacije?

Kod prvog slučaja najveći problem predstavlja nedostatak zakonske regulative o obiteljskom životu istospolnih parova. Postupanje policije u slučajevima zločina iz mržnje srž je problema drugog slučaja. Čini mi se da svaka bitka koja se vodi sudskim putem u sebi, nažalost,  ima i edukativni element koji prvenstveno dolazi s naše strane. To je zapravo paradoksalno jer tumačenje načela nediskriminacije ne dolazi samo od strane onih koji u konačnici donose odluku.

ana-brakus2-foto-kristina-josic.jpg ana-brakus2-foto-kristina-josic.jpg

U posljednje vrijeme unutar same zajednice počeli su se javljati kritike na račun rada LGBT udruga povodom donošenja Zakona o životnom partnerstvu. Jedna od kritika je da  je LGBT angažman  u velikoj mjeri sužen na srednjoklasnu aktivističku "elitu", dok se  istovremeno zanemaruju potrebe i prava siromašnih i socijalno ugroženih LGBT osoba.

Odbijanje zdravstvenog i građanskog odgoja i nazivanje spolne ravnopravnosti rodnom ideologijom samo nam svima jasno daje do znanja koliko je naše društvo patrijarhalno

Ovo nije bitka koja se počela voditi prije šest mjeseci ili od početka gospodarske krize. Bitka za prava LGBT osoba i obitelji praktički traje od 2002. godine, odnosno od prve Povorke ponosa LGBT osoba u Zagrebu. To znači da bitka koju vodimo danas nije tu od jučer i ona ne znači da smo neosjetljivi na situaciju koja nas danas okružuje. To je nešto što smo počeli i što trebamo završiti. Čini mi se da se u LGBT pokretu ne mogu pronaći pripadnici elite jer se oni ne zamaraju solidarnošću i jednakopravnošću za sve. U tom smislu je ovogodišnji rad Organizacijskog odbora Povorke ponosa nešto što reflektira stvarno stanje u Hrvatskoj. Jedna od najsnažnijih rečenica u proglasu povorke je da svi zajedno proživljavamo socijalnu bijedu i nezaposlenost. Time želimo poručiti da je borba za ženska, radnička, manjinska i LGBT prava zapravo jedna te ista borba. Borba za donošenje Zakona o životnom partnerstvu stoga ne isključuje i ostale vidove borbe. Uostalom, LGBT osobe u Hrvatskoj također su potplaćene i nezaposlene u istoj mjeri u kojoj su to i ostali građani i građanke Hrvatske. Zagreb Pride nikada nikoga nije isključivao, i kao što smo ove godine posebno naglasili, kada koračamo u Povorci ponosa uvijek koračamo za sve koji su u našem društvu marginalizirani.

<
Vezane vijesti