Dok u Zagrebu parkovi padaju radi gradnje crkava i shopping centara, a glas građana sasvim ignorira, u gradu prijatelju Zagreba Bolonji promišljaju pristup urbanim zajedničkim dobrima na drugačiji način. Oni, naime, smatraju kako su "građani izvrstan izvor energije, talenta, resursa, sposobnosti i ideja", naglašava Roberto Diolaiti, pročelnik Ureda za okoliš i energiju u gradskoj upravi tog talijanskog grada, središta regije Emilia-Romagna.
Taj resurs koji vide u građanima krenuli su koristiti za dobrobit cijelog grada, koracima koji vode upravljanju ne u ime građana, već zajedno s građanima. "Grad suradnje je evolucija ideje pametnog grada. S građanima, udrugama ili zadrugama sklapamo sporazume suradnje na područjima urbanih zajedničkih dobara, a to su zasad javni prostori, zelene površine ili napuštene zgrade", nabraja Diolaiti.
R. Diolaiti: "S građanima, udrugama ili zadrugama sklapamo sporazume suradnje na područjima urbanih zajedničkih dobara, a to su zasad javni prostori, zelene površine ili napuštene zgrade."
Tako se u Bolonji skupina susjeda ili čak samo jedan čovjek mogu prijaviti da održavaju neku zelenu površinu u svom susjedstvu. S gradom sklope ugovor koji se realizira u nekoliko mjeseci.
"Ako je riječ o zelenoj površini, građani ili udruge će kositi travu, održavati čistoću, brinuti se za događaje u nekom parkiću u svom susjedstvu i to uglavnom funkcionira izvrsno, dosad nismo imali nikakvih većih problema", ističe Diolaiti.
Takvih je sporazuma s građanima dosad sklopljeno 63 u gradu koji broji 385 tisuća stanovnika, a sklapaju se na temelju dokumenta koji je Grad usvojio, Pravilnika o suradnji između građana i Grada na brizi i obnovi urbanih zajedničkih dobara. Osim što građani dobivaju priliku sudjelovati u kreiranju svojih javnih prostora i prilagođavanja istih svojim potrebama, Grad zapravo štedi novac. Održavanje 1.444.740 m2 površine koliko ti ugovori pokrivaju Grad godišnje košta 260 tisuća eura što je znatno jeftinije nego da ga održava privatna tvrtka. Naime, Bologna nema svoju verziju gradskog poduzeća koje održava zelenilo već održavanje dodjeljuju na natječaju privatnim tvrtkama. No, dok ih godišnje održavanje metra kvadratnog zelene površine košta 0,50 eura, površine koje održavaju građani znatno su za Grad jeftinije.
"Građanskim inicijativama plaćamo od 0,13 do 0,26 eura, ovisi koje usluge oni preuzimaju. Taj se novac koristi kako bi oni nabavili sredstva za rad, možda radna odijelo, gorivo za kosilice, vreće za smeće, boje za klupe i slično. Naravno, neke poslove oni ne mogu preuzeti, primjerice monitoring koje je stablo opasno ili bolesno, to i dalje obavlja stručna služba", kaže Diolaiti.
Na sjevernoj periferije Bolonje park Dei Giardini održava tako vrlo uspješno skupina građana okupljenih u udrugu Cà Bura. Srce parka koji je smješten na nekadašnjem odmaralištu na kočijaškom putu prema Ferrari, čini umjetno jezero, zapravo jama koja je ostala od iskapanja gline, a koja se s vremenom napunila vodom. Riječ je bila o jednom vrlo zapuštenom području napuštenom od '50-ih godina kada je prestalo iskapanje gline. '85. godine je gradska vlast područje donekle uredila, da bi upravljanje početkom '90-ih preuzela udruga građana koja okuplja 140 članova, no konkretnim radom u parku bavi se njih 20-ak.
"Park čistimo dnevno, a sve radimo volonterski. Kroz godine doprinijeli smo puno ovom području. Danas ovdje živi 30 životinjskih vrsta, ptice, ribe i kornjače, za koje se također brinemo na razne načine. Primjerice, kada patke izlegnu jaja, pokupimo ih, stavimo u inkubator i kasnije odgajamo patkice koje tek kada dovoljno izrastu vratimo majci. Naime, kornjače mesožderke koje žive u jezeru inače bi ih pojele", opisuje Stefano Baratti iz udruge Cà Bura dokle seže njihova briga, a dodir volonterske ruke kakav sigurno ne može pružiti uniformirana tvrtka vidi se na otočiću usred jezera s brojnim kućicama za ptice i po ručno izrađenim kućicama povješanim po drveću parka. Volonteri osim brige za životinje, kose travu, skupljaju lišće, prazne kante za smeće, održavaju sprave na dječjim igralištima i klupe, te staze u parku.
Na drugom pak kraju grada, još jedan komadić gradske zelene površine koji je godinama bio tek zapušteni gustiš, danas je ugodan i originalan javni prostor.
"Nazvali smo ga Voćni park jer su ovdje već postojala stabla smokava koje smo nakon preuređenja ostavili", objašnjava Diolaiti.
Zanimljivost je ovog parka što su ga u potpunosti preuredili mladi ljudi od 18 do 25 godina koji su se našli u teškim životnim situacijama, bilo da su izbjeglice, mladi iz teških obiteljskih situacija, mladi koji imaju problema u ponašanju i slično. Njihova su imena danas zapisana na zidu u parku.
U Voćnom parku mladi su izradili pistu za pikulanje, klupe su ukrasili šarenim mozaicima, stolove i stolice također oslikali mozaicima.
"Oni se kroz ovaj projekt uče stvarima koje možda nisu nikad imali prilike naučiti, kako biti točni, odgovorni prema poslu, kako raditi u grupu. Također, oni direktno vide posljedice svoga rada i taj je rezultat od koristi cijeloj zajednici pa dobivaju i društveno priznanje koje možda prvi put u životu osjete", kaže Erica Luciani iz udruge Terra Verde koja je provela ovaj i brojne druge projekte regeneracije zapuštenih gradskih područja kroz rad s mladima.
Ovdje su, primjerice, mladi izradili pistu za pikulanje, klupe su ukrasili šarenim mozaicima, stolove i stolice također oslikali mozaicima. Osim spomenutih smokava, ovdje danas rastu i druga stabla koja daju plodove, lijeske, šipak, šljive, breskve.
"Jedan ovakav projekt provodimo svake godine s drugom grupom mladih. U ovom smo slučaju došli Gradu s gotovim projektom, imali smo i arhitekta koji je sve pripremio, i Grad je prihvatio našu ideju. No, surađujemo i s raznim tvrtkama u gradu koje doniraju materijale i slično. Te tvrtke se obavezuju da će uzeti nekoga od naših štićenika na neplaćenu praksu od mjesec dana. Jako smo ponosni da značajan dio njih u tim tvrtkama i ostane raditi, zaposlimo od 30 do 50 % sudionika ovog projekta godišnje što je ogroman uspjeh", ističe Luciani.
Još jedan jestivi građanski projekt provodi se u jednom od najvećih gradskih parkova koji podsjeća na Maksimir, parku Margherita na obodu starog dijela grada. Dio prostora zauzima i komunalni vrt koji održava udruga Kilowatt.
"Ovo je područje sa staklenicima koji su 15 godina bili napušteni. Grad je raspisao natječaj i naša udruga je dobila prostor. Ovdje držimo restoran, igraonice za djecu, coworking prostor, ali i ovaj vrt koji se održava isključivo volonterskim radom", kaže Enrico Constanza, koordinator volontera.
U vrtu uzgajaju brojne stare sorte, posebice kupusnjača poput crvenog toskanskog kelja, začinsko bilje, salate i drugo povrće koje potom koriste u restoranu.
"U udruzi je oko stotinjak ljudi, ali nas se obično okupi 20 do 30 svaki put kad nešto radimo. Svatko dođe kada može, najčešće vikendom, ali vrt je otvoren stalno otvoren svim građanima. Održavamo ovdje i druge programe kao što je škola vrtlarenja", opisuje Constanza.
Na periferiji grada nalazi se pak bolonjska verzija Savskog nasipa, dugačko područje uz rijeku Reno, Lungoreno, koje također održavaju brojne inicijative. Oni ovdje također kose travu, održavaju čistoću i slično.
Uz rijeku se nalazi i kuća Associazione per l'auito ai giovani diabetici, udruge roditelja djece koja boluju od dijabetesa. Oni održavaju zelenu površinu veličine 400 m2 koju su raskrčili od smeća i šikare. Tu je zasad teren za odbojku na pijesku, a planiraju urediti i druge sadržaje za djecu. Iako se u kući i na okolnom području primarno održavaju programi za djecu s dijabetesom, i kuća i park otvoreni su cijeloj lokalnoj zajednici.
Iako su i u Bolonji i ranije građani samoinicijativno sudjelovali u uređenju svojeg okoliša i sličnim inicijativama, u gradskoj upravi vide prednosti toga da se zna tko je točno kada i za što odgovoran. Kako ističe Stefano Di Petta iz Ureda za promociju aktivnog građanstva, ovakvo uključivanje građana nema za rezultat samo održavanu površinu već ima i šire društvene koristi.
"Građani koji sudjeluju doprinose i društvenoj kontroli područja nisu više pasivni promatrači već počinju paziti i na to što na javnoj površini rade drugi ljudi. Od malog broja ljudi danas je ova ideja narasla i velik broj ljudi aktivno sudjeluje u boljitku grada. Bologna je po tome pionir u Italiji", zaključuje Di Petta ovu lijepu talijansku priču.
D. Rodik: "Nadamo se da će ih ovi primjeri dobre prakse uključivanja građana koje smo vidjeli u Bolonji, motivirati za djelovanje u ovom smjeru i u Velikoj Gorici."
Bolonjska je priča, međutim, samo dio šireg pokreta za zajednička dobra, koji se intenzivno počeo razvijati u Italiji kroz mobilizaciju protiv najavljene privatizacije vodoopskrbe. Iz široke građanske inicijative, nakon uspjelog referenduma i zahtjeva za tretiranjem vode kao zajedničkim dobrom, u Italiji su izrasle brojne druge inicijative na raznim područjima, od prirodnih dobara do kulture. H-Alter je o nekima od njih već pisao, kao što su borba za kulturu kao zajedničko dobro kroz okupaciju rimskog Teatra Vale ili inicijativa za etičnom ekonomijom koja je proizašla iz borbe stanovnike doline Susa protiv gradnje ultrabrze željezničke trase.
Kako do participativnog upravljanja u Velikoj Gorici?
Bolonju smo obišli u sklopu studijskog putovanja koje je organizirano u sklopu projekta Participativno upravljanje prirodnim resursima. Projekt provode udruge DOOR, ZMAG i Odraz, Udruga gradova i Grad Velika Gorica, a financiran je sredstvima iz europskih fondova. Primjere participativnog upravljanja urbanim zajedničkim dobrima u Bolonji upoznalo je 40-ak predstavnika lokalne uprave Velike Gorice, lokalnih komunalnih tvrtki, udruga i medija.
"Cilj je bio da upoznaju takve modele participativnog upravljanja i vide mogu li se oni i na koji način primijeniti na području Velike Gorice. Naravno, nadamo se da će ih ovi primjeri dobre prakse uključivanja građana koje smo vidjeli u Bolonji, motivirati za djelovanje u ovom smjeru i u Velikoj Gorici", zaključuje Daniel Rodik iz ZMAG-a.