Turizam naš svagdašnji

Ministarstvo turizma početkom mjeseca je objavilo kako je, prema podacima Hrvatske narodne banke, u prvom polugodištu 2017. godine Hrvatska ostvarila 2 milijarde i 728 milijuna eura, što u odnosu na isti period od prošle godine predstavlja rast od 11,6 posto, tj. 285 milijuna eura. Također, udio prihoda od putovanja - turizma u ukupnom BDP-u u tekućim cijenama iznosio je u 1. polugodištu 2017. godine 12 posto, što u odnosu na isti period 2016. predstavlja rast od 0,7 posto. Udio prihoda od putovanja – turizma u drugom tromjesečju iznosio je 19,5 posto što je u odnosu na isti period prošle godine porast 1,4 posto.

"Dosadašnji podaci ove već rekordne turističke godine rezultat su kvalitetno odrađene pripreme, promišljenih marketinških aktivnosti, sve većeg broja kvalitetnih turističkih ponuda i zajedničke suradnje svih dionika u turističkom sustavu. Vjerujem da će pozitivni trendovi nastaviti do kraja godine i da ćemo time još jednom potvrditi da je Hrvatska danas jedna od najpopularnijih turističkih destinacija koja privlači sve više gostiju tijekom svih dijelova godine. Naš budući uspjeh temelji se na kontinuiranom unapređivanju kvalitete i održivom razvoju. Svaka destinacija dio je ukupne turističke priče Hrvatske i zato je iznimno važno da se na svim razinama planira i razmišlja dugoročno kako bi turizam i u budućnosti mogao nastaviti razvijati i potaknuti gospodarski razvoj cjelokupnih zajednica", istaknuo je ministar Gari Cappelli.

Na nedavno održanim Danima hrvatskog turizma također se slavila "najbolja, najjača turistička sezona", a tom prilikom premijer Andrej Cvitić: "Godinama se Hrvatska oslanja na prihode od turizma i krajnje je zabrinjavajuće da nam petina gospodarstva ovisi o tome, što ukazuje da nam je ostalo gospodarstvo u kolapsu i da bi bez turizma Hrvatska bila u bankrotu. Međutim, turizam je veoma plaha djelatnost i imamo sreću da su sigurnosni uvjeti povoljni, ali takav odnos dugoročno ne nosi ništa dobro"Plenković kazao kako je Hrvatska u turizmu napravila veliki iskorak, a očekuje se i nastavak tog trenda. "Ove smo godine imali oko 800 milijuna eura investicija, dogodine će ih biti oko 940 milijuna. Hrvatska će definitivno biti jedna od najprivlačnijih turističkih destinacija u Europi i svijetu", rekao je.

Doista, broj noćenja u Hrvatskoj raste, ali i ovisnost hrvatskog gospodarstva o turizmu što pokazuju i podaci Eurostata za 2015. godinu prema kojima Hrvatska s 18,1 % uz Maltu (13,4%) i Cipar (12.7%) ima najveći udio turizma u BDP-u od država članica, dok Španjolska i Francuska, koje imaju najveći prihod od turizma, npr. imaju tek 4,7% i 1,9%.  Gledajući Europu, Hrvatska uz Crnu Goru jedina je zemlja čija petina gospodarstva ovisi isključivo o turizmu.

"Godinama se Hrvatska oslanja na prihode od turizma i krajnje je zabrinjavajuće da nam petina gospodarstva ovisi o tome, što ukazuje da nam je ostalo gospodarstvo u kolapsu i da bi bez turizma Hrvatska bila u bankrotu. Međutim, turizam je veoma plaha djelatnost i imamo sreću da su sigurnosni uvjeti povoljni, ali takav odnos dugoročno ne nosi ništa dobro. Hrvatska je europski rekorder s udjelom turizma u BDP-u i optimalno bi bilo da je udio turizma u BDP-u maksimalno pet posto. Trenutno stanje je odraz katastrofalnog stanja u državi, točnije svih ostalih gospodarskih sektora. Nažalost nema naznaka da bi se ti trendovi mogli promijeniti kada govorimo o drugim gospodarskim djelatnostima u HR. Međutim, kriza na Mediteranu neće vječno potrajati (Tunis, Egipat, Turska), pa bi se veoma brzo mogla statistika promijeniti na gore, kada je hrvatski turizam u pitanju", govori nam predsjednica Odbora za turizam Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Marina Cvitić.

No, ni na Danima hrvatskog turizma, najvećem skupu turističkih radnika, kao i drugim konferencijama, među brojim panelima i predavanjima nije se našlo mjesta za problematiku radnika u turizmu koji su i najzaslužniji za uspjeh sezone.

"Na tom skupu svi se hvale postignutim rezultatima, zbrajaju se podaci o noćenjima, dolascima, prihodima i drugom lijepim stvarima o kojima se želi pričati. No, o ružnim stvarima, nedostatku radnika, kršenju njihovih prava, posebno kada su radno vrijeme, odmori i dopusti u pitanju, ne želi se čuti. Ne žele da se čuje kako su plaće radnika u ovoj djelatnosti za 15 posto niže od prosjeka RH. Za srpanj, znači u špici  sezone, prosječna plaća u ovom sektoru iznosila je 5 080 kuna. A kada se uzme u obzir da u tu plaću ulaze plaće menadžera i članova uprava koje nerijetko iznose i preko 50 000 kuna, raznorazni bonusi koji utječu na troškove rada s približno 20 posto, onda je evidentno da prosječna plaća radnika-izvršioca iznosi oko 4 000 kuna, što nije ni blizu adekvatno uloženom radu i trudu radnika", objašnjava Cvitić.

Jedini kontekst u kojim se radnici spominju svake godine je nedostatak radne snage. Početkom svake turističke sezone krene priča o nedostatku radnika, razlozima zašto je tomu tako, razne polemike što napraviti da se "spasi" sezona i zadrže gosti. Sindikati godinama upozoravaju kako je manjak radnika posljedica politike poslodavaca u utrci za profitom i nebriga države da spriječi kršenje radničkih prava.  Kako nam Cvitić govori, kada je Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije upozoravao da će upravo zbog loših politika nedostajati i sezonskih i stalnih radnika, ismijavani su klasičnom pričom "doći će radnici iz Bugarske, Rumunjske koji će raditi", ali ni to se nije dogodilo. Zahtjevi sindikata da se plaće kontinuirano podižu nisu prihvaćeni, već su politike poslodavaca, ali i države, uvijek bile usmjerene prema "velikim igračima" jer "radnika će uvijek biti".

"Problem nedostatka radnika je pitanje odgovornosti cijelog sustava - poslodavaca, Vlade RH, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Ministarstva turizma, Ministarstva financija, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, obrazovnog sustava. Problem raspoloživosti radnika općenito je Zahtjevi sindikata da se plaće kontinuirano podižu nisu prihvaćeni, već su politike poslodavaca, ali i države, uvijek bile usmjerene prema "velikim igračima" jer "radnika će uvijek biti"sistemski  problem. Također je očito kako još uvijek dio poslodavaca smatra da netko drugi treba riješiti problem i plaće i radnih uvjeta i nedostatka radnika. Ne mogu samo plakati i očekivati  da će uvoz radne snage, odnosno povećanje kvote za uvoz radnika riješiti problem. Upravo poslodavci moraju napraviti uvjete rada, financijsko nagrađivanje i adekvatan smještaj sezonskih radnika koji će biti atraktivniji od odlaska na rad u inozemstvo, i tu je potrebno raditi na osvješćivanju posebno malih poduzetnika. Plaća i ostala materijalna prava (regres za GO, božićnica, nagrade za doprinos, jubilarne nagrade…) značajni su faktor odabira posla. Dio dobiti treba izdvojiti u tu svrhu, a prostora za to ima u financijskim rezultatima poslodavaca", smatra Cvitić.  

Odgovornost je svakako na vladajućima koji moraju osigurati zakonodavni okvir poput onog da se potiče poslodavce koji ulažu u bolje uvjete rada i edukacije radnika, ali i da se omogući rad svima onima koji žele raditi poput umirovljenika, koji dosad mogu samo četiri sata raditi bez obustave mirovine i slično. Cvitić upozorava da će se radnici zadržati tek kada se ostvare ti uvjeti i naglašava kako se stalno priča o razvoju, investicijama i povećanju smještajnih kapaciteta bez postavljanja pitanja tko će raditi u svim tim silnim hotelima. Podsjeća na riječi potpredsjednice svjetske turističke organizacije koja je prije desetak godina na Danima turizma, kada problem nedostatka radnika nije ni bio u začetku, kazala kako nije dopušten nikakav zahvat u prostoru ako on nije u interesu lokalnog stanovništva.

Split, turistička destinacija godine, već duže vrijeme isključivo je orijentiran turizmu te je gotovo čitav razvoj grada tome podređen. Podatak da je tek ove godine nakon 25 godina Split dobio novu osnovnu školu govori dovoljno  o "razvoju grada po mjeri građana". Desetljećima su gradske vlasti bile vođene motom "nek se gradi, nek se zaradi", smišljali su se planovi kako dovesti Split na svjetsku turističku mapu i donekle su u tome uspjeli.

Grad je u više navrata postao kulisa za snimanje popularnih serija, postao je domaćin Ultra Europe festivala, prestao je biti tranzitni grad. Ali pri grandioznim planovima za poboljšanje turističke sezone nije previše računa vođeno o "sitnicama" poput ugrožavanja UNESCO baštine nauštrb Pri grandioznim planovima za poboljšanje turističke sezone nije previše računa vođeno o "sitnicama" poput ugrožavanja UNESCO baštine nauštrb broja turista u staroj gradskoj jezgri, bujajućoj ilegalnoj gradnji, komunalnom neredu, nestanku javnog prostora i drugim posljedicama pretvaranja grada u veliku spavaonicubroja turista u staroj gradskoj jezgri, bujajućoj ilegalnoj gradnji, komunalnom neredu, nestanku javnog prostora i drugim posljedicama pretvaranja grada u veliku spavaonicu. Posljedice takve nepromišljene politike vrlo vjerno dokumentirali su članovi udruge stanovnika povijesne jezgre grada Splita Get kroz izložbu Krhotine. "Fotografije prate niz problema s kojima se susreće zajednica stanara suočena s globalnim procesima turistifikacije i gentrifikacije. Neki od tih problema su nestanak javnog prostora, komunalni kaos, problemi s odvoženjem smeća, buka i nesanica u ljetnim mjesecima, no i praznina zimskog dijela godine u kojoj ostaje tek nekolicina stanara", kazao je prilikom otvorenja predsjednik udruge Marin Krpetić.

Na važnost kvalitetnog upravljanja turističkom destinacijom u svim segmentima upozorio je i Hrvoje Carić s Instituta za turizam u sklopu predavanja na Danima hrvatskog turizma gdje je naglasio kako su najveći izazovi turističkih destinacija utjecaj turizma na prirodnu baštinu, odnos broja stanovnika u turističkim destinacijama i iznimno veliki broj turista koji posjećuju destinaciju posebice tijekom ljetnih mjeseci.

Na isto je upozorio i slovenski ministar za gospodarstvo i tehnološki razvoj Zdravko Počivalšek početkom mjeseca na konferenciji Može li hrvatski turizam 365  gdje je također istaknuo kako su dio problema niske cijene avio prijevoza, krstarenja i smještaja putem sharing platformi poput AirBnB-a.

Posljedice takve turističke politike najbolje se mogu vidjeti na primjerima Barcelone i Venecije, gradovima koji godinama pokušavaju izmisliti strategije kako zaustaviti masovni turizam. Građani Venecije, organizirani kroz inicijativu No Grandi Navi godinama se bore protiv megakruzera koji uplovljavaju u venecijansku lagunu te su u srpnju ove godine organizirali referendum na kojem se 99 posto od 18 tisuća glasača izjasnilo kako ne želi megakruzere. Unatoč brojnim prosvjedima, ali i upozorenjima UNESCO-a, koje je zbog kruzera dobio i Dubrovnik, dugoročnog rješenja na vidiku još uvijek nema.

Uz kruzere su nisko budžetni letovi i popularizacija platformi poput AirBnB-a dovele do povećanog broja turista, ali i ogromnog povećanja troškova života, nestanka javnih prostora, preopterećenja javnog prijevozaSa sličnim problemima suočava se Barcelona koju godišnje posjeti preko 34 milijuna turista, a da je riječ o dramatičnom problemu govori činjenica da su građani i građanke po prvi put kao najveći problem grada istaknuli – turizam. Velik dio problema su i kruzeri za čiji prihvat Barcelona već ima sedam terminala, a planira se izgradnja još dva. Kako iz inicijative protiv izgradnje novih terminala ističu, ukupan broj turista bi se povećao za pet milijuna do 2021. godine, kao i onečišćenje mora i zraka. 

Uz kruzere su nisko budžetni letovi i popularizacija platformi poput AirBnB-a dovele do povećanog broja turista, ali i ogromnog povećanja troškova života, nestanka javnih prostora, preopterećenja javnog prijevoza. Najmodavci su iskoristili priliku za četverostruku zaradu te su dugoročno iznajmljivanje stanova zamijenili onim kratkotrajnim, turističkim, što je dovelo do poskupljenja troškova stanovanja za 16.5 posto u 2016. godini. Gradske vlasti zbog navedenih razloga i zakrčenosti grada uvele su moratorij na izgradnju novih hotela i apartmana u središtu grada, pokrenule kampanju protiv ilegalnih iznajmljivača, ali uvele i zabranu tura na Segwayima i električnim skuterima u centru grada, što je uvelike pozdravljeno od strane lokalnog stanovništva.

No, problem masovnog turizma nije riješen ni u Barceloni ni Veneciji, a pitanje je hoće li biti u narednom desetljeću ako se ne nađu dugoročne mjere za ograničenje broja turista. Iako je u Hrvatskoj takva vrsta turizma u začetcima pitanje je hoće li vladajući, kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini, izvući ikakvu pouku iz primjera Barcelone i Venecije i na vrijeme shvatiti da gospodarstvo ne može isključivo ovisi o turizmu, pogotovo masovnom, te da postoje druga ulaganja u razvoj gradova, osim turističkih sadržaja.