Turistički biznis Crvenog križa

Želite odmor i smještaj u samom centru Splita, nadomak najpoznatije pješčane plaže Bačvice? Ili možda radije preferirate odmor u idiličnom slavonskom gradiću Orahovica? Nema problema, za vas imamo rješenje – hostel i turistički kompleks Centra društvenog poduzetništva, lokacija po vašem guštu!

Tako nekako bi išla reklama za hostel u Splitu i turistički kompleks u Orahovici kojim upravlja novoosnovana tvrtka Centar društvenog poduzetništva (CDP). Naime, uz širok spektar usluga koje CDP pruža, primarne djelatnosti tvrtke su turizam i ugostiteljstvo, što ne bi bilo čudno da Kako je moguće da Centar društvenog poduzetništva nesmetano provodi klasičnu turističku djelatnost bez jasnog isticanja kako primat ima socijalno ugroženo stanovništvo kojem je takav smještaj potreban?vlasnici tvrtke nisu Gradsko društvo Crvenog križa Osijek (85 posto) i Društvo Crvenog križa Osječko – baranjske županije (15 posto).

Iako je sudbina splitske Vile Mikica 2012. godine bila neizvjesna, kada je osječki Crveni križ stavio na prodaju, sa svrhom otplate kredita od 5,5 milijuna kuna, vila je doživjela obnovu od pola milijuna kuna, pretvorena je u hostel te je 1. srpnja ove godine otvorila svoja vrata za posjetitelje. Vila skromnog kapaciteta od 50 ležajeva tako je postala dostupna svim putnicima koji požele odmor u samom srcu grada. Navodno će i dalje dolaziti djeca iz Slavonije, za koju je objekt prvotno namijenjen. Djeca zasigurno neće biti dobri potrošači kao drugi gosti, ali valjda imati na umu socijalnu notu CDP-a koji će u skladu s donesenom strategijom "svoje poslovanje temeljiti na načelima društvene, okolišne i ekonomske održivosti, a ostvarenu dobit usmjeravati i ulagati u programe za dobrobit zajednice, odnosno, humanitarne programe svojih osnivača".

To je potvrdio i Marko Đukić, ravnatelj osječkog Crvenog križa, za Radio Osijek nekoliko dana prije samog otvaranja hostela Mikica. Tom je prilikom istaknuo kako se osnivanje CDP-a uklapa u strategiju razvoja društvenog poduzetništva, te da se u skladu s tim 75 posto eventualne dobiti mora ulagati u razvojnu komponentu što bi uključivalo zapošljavanje, mogućnost besplatnih škola u prirodi i obuku neplivača u nekim objektima Crvenog križa.

Znatno velebnije odmaralište u Orahovici, koje je od svoje prve "skromne" rekonstrukcije doživjelo brojne prenamjene, vrata za posjetitelje otvara 1. siječnja 2016. pod imenom Turističko naselje Merkur povećanog kapaciteta od 100 posto. Osim 62 smještajne jedinice sa 196 ležajeva, u ponudi se nalaze bazen, sauna, sala za rekreaciju, restoran, dvije radne učionice, dvije konferencijske sale te vanjski sportski tereni. S obzirom na količinu utrošenih sredstava u odmaralište u Orahovici, u koje prema procjenama ide i preko 60 milijuna kuna, ne čude ni "popularne" hotelske cijene u skladu s kojima će posjetitelji jednog ili drugog kompleksa, ovisno o preferencijama smještaja, morati izdvojiti od 100 do gotovo 900 kuna. S obzirom na lokaciju Vile Mikica i činjenicu da je ovoga ljeta započela s radom, zatražili smo podatke od osječkog Crvenog križa kolika je ostvarena dobit od noćenja do 1. Studenog, te na što će se ta dobit potrošiti, ali do zaključenja teksta odgovor nismo dobili. Hoće li djeca odlaziti u školu u prirodi baš tamo te u Splitu prolaziti obuku neplivača nejasno je, jer kako je i sam Đukić kazao u intervjuu za Radio Osijek, u slučaju Zašto samo Crveni križ ima ekskluzivno pravo obavljanja turističkih i ugostiteljskih djelatnosti unatoč svom neprofitnom i humanitarnom određenju? Zašto i neka druga organizacija ne bi mogla sebi pumpati financijska sredstva na taj način i pri tome biti izuzeta od Zakona o ugostiteljstvu, Zakona o turizmu i drugih propisa?eventualne dobiti djeca će biti smještena u nekom od objekata Crvenog križa.

Važno je napomenuti kako turistička i ugostiteljska djelatnost Crvenog križa nije ilegalna jer je omogućena izmjenama Zakona o Hrvatskom Crvenom križu 2010. godine koje su na inicijativu Vladimira Šeksa, uz blagoslov tadašnjeg predsjednika Sabora Luke Bebića, izglasane po hitnom postupku. Iako postupci nisu ilegalni, upitno je koliko su moralni s obzirom na to da je riječ o neprofitnoj, humanitarnoj organizaciji kojoj bi primarni cilj trebao biti pomaganje ugroženim osobama, a pogotovo djeci iz socijalno ugroženih obitelji.

Naime, članak 10. Zakona o Hrvatskom Crvenom križu propisuje kako Hrvatski Crveni križ i njegovi ustrojstveni oblici: sudjeluju u prihvatu, smještaju, organizaciji života i poduzimanju drugih mjera koje pridonose zbrinjavanju ugroženog i nastradalog stanovništva (stavak 1.) te organiziraju prijevoz, pružaju usluge smještaja i prehrane osobama kojima je takav oblik pomoći potreban iz zdravstvenih, socijalnih ili drugih sličnih razloga (stavak 4.). Zakon je u tome jasan kako se pružanje usluga iz stavka 1., bez obzira na vrijeme trajanja, ne smatra turističkom i ugostiteljskom djelatnošću.

Kako je onda moguće da je novoosnovana tvrtka, zgodno nazvana Centar društvenog poduzetništva, nesmetano provodi klasičnu turističku djelatnost bez jasnog isticanja kako primat ima socijalno ugroženo stanovništvo kojem je takav smještaj potreban. Ili ipak unatoč naglašenoj socijalnoj noti oni bez dovoljno sredstava nisu poželjni u atraktivnim odmaralištima Crvenog križa ili nekim drugim nekretninama u njihovom posjedu? Zašto samo Crveni križ ima ekskluzivno pravo obavljanja turističkih i ugostiteljskih djelatnosti unatoč svom neprofitnom i humanitarnom određenju, zašto neka druga organizacija ne bi mogla sebi pumpati financijska sredstva na taj način i pri tome biti izuzeta od Zakona o ugostiteljstvu, Zakona o turizmu i drugih propisa?

Ne možemo ne uočiti još jednu bizarnost – plaćanje boravišnih pristojbi u hostelima CK-a, od kojih 1 posto sredstva, ide upravo Hrvatskom Crvenom križu za Službu spašavanja života na vodi i ekološku zaštitu priobalja. Naravno, neosporno je kako je Crveni križ na razini države, pa i Zatražili smo nalaze posljednje revizije koja bi prema Statutu HCK-a trebala biti obavljena najmanje jednom u dvije godine od strane nezavisne revizorske kuće, ali nalazi nisu javno dostupni. Naime, iz Državnog ureda za reviziju nam je rečeno kako je s njihove strane posljednja obavljena 1998. i 1999. godinešire, kroz različite humanitarne akcije pomogao brojnim osobama, ali i dalje ostaje primarni problem transparentnosti, kao i praćenje tijeka novca prikupljenih u akcijama. Iako je napravljen pomak po pitanju transparentnosti u smislu da svaki ogranak Crvenog križa ima objavljen financijski izvještaj na mrežnim stranicama Registra neprofitnih organizacija, sam izvještaj ne nudi više od samih brojki, koje opet dovoljno govore o bogatstvu ove humanitarne, neprofitne organizacije. Valja napomenuti kako se njihov financijski izvještaj nalazi na internetu isključivo zbog izmjena Zakona o udrugama koji navodi kako je svaki financijski izvještaj udruge s propisanom dokumentacijom javno dostupan na mrežnim stranicama Registra neprofitnih udruga.

Tako je Hrvatski Crveni križ u 2014. godini imao novčani priljev od 300 milijuna kuna što predstavlja porast od gotovo 250 milijuna kuna u odnosu na prethodnu godinu, od čega 74.358,631,10 kuna otpada na tekuće donacije koje su distribuirane krajnjim korisnicima, tj. osobama s područja koje su pogodile poplave u svibnju 2014. godine. U 2014. godini ukupno je zaprimljeno materijalnih donacija u iznosu od 9.125.026,67 kuna, dok su distribuirane materijalne donacije iznosile 8.153.859,66 kuna. Iz HCK-a nam je također rečeno da je ove godine samo u periodu od 1. rujna do 15. listopada pribavljeno materijalnih donacija u iznosu od 4.780.922,58 kuna, dok je iznos distribuiranih donacije u tom istom periodu bio 3.352.532,95 kuna. Trenutno je u HCK-u zaposleno 76 osoba, a prosječna neto plaća u rujnu iznosila je 7.329,83 kn.

Iako smo u više navrata pokušali doznati koliko je robnih donacija prikupljeno u 2014. godini i na koji su način su te donacije distribuirane, informaciju nismo dobili. Sumnje u distribuciju donacija te godine, pogotovo za vrijeme poplava u Gunji, iznio je i Mladen Stjepan Vitković, predsjednik udruge Karavana za život, koji je tada zbog nepravovremenog reagiranja HCK-a sjeo na motor i uložio prigovor u središnjici Crvenog križa u Ženevi. Vitković nam govori kako ga je najviše smetala neprofesionalnost i netransparentnost HCK-a te nezainteresiranost za posao koji trebaju obavljati.

Uz podatke o distribuciji donacija u 2014. godini zatražili smo i nalaze posljednje revizije koja bi prema Statutu HCK-a trebala biti obavljena najmanje jednom u dvije godine od strane nezavisne revizorske kuće, ali nalazi nisu javno dostupni. Naime, iz Državnog ureda za reviziju nam je rečeno kako je s njihove strane posljednja obavljena 1998. i 1999. godine.

Također je zanimljivo financijsko stanje na kraju godine u kojem HCK bilježi "plus" od gotovo 3 i pol milijuna kuna, dok od njega veću dobit ima zagrebački ogranak Crvenog križa koji godinu završava s "plusom" od 5 i pol milijuna kuna. Uzimajući u obzir poduzetništvo Crvenog križa, svakako je zanimljiva višemilijunska stavka građevinskih objekata. Osječki Crveni križ u tome prednjači s više od 31 milijun kuna vrijednim građevinskim objektima, a zatim ga slijedi HCK s 20 milijuna, te zagrebački ogranak s gotovo 15 milijuna kuna.

Upravo je zagrebački ogranak Crvenoga križa posljednjih godina pratilo više afera s nekretninama. Tako je 2005. godine na vidjelo izišla sumnjiva prodaja Doma Crvenog križa Jarun. Tada je bivša vijećnica Gradske četvrti Trešnjevka jug, Vida Belina, obnašajući svoju dužnost u gradskoj četvrti, kao vijećnica SDP-a, javnosti otkrila sumnjive okolnosti oko nezakonitog preknjižavanja vlasništva nad zgradom Doma Crvenog križa Jarun, a potom i okolnosti pod kojima su Grad Zagreb i Crveni križ Zagreb nezakonito zgradu Doma Crvenog križa Jarun prodali za svega 500 eura po kvadratu. Belina je pritom upozoravala da je dom, koji je građen i samodoprinosom građana i građanki Trešnjevke, prejeftino prodan, a prodaji nekretnine prethodila je čudna procedura u Gradskom poglavarstvu koje je svoju nekretninu jednostavno "otpisalo" u korist trećih osoba, čime su Grad Zagreb i samouprava Trešnjevka oštećeni za svoj suvlasnički udio u nekretnini. Nelogičnosti je u tom slučaju bilo mnogo - Dom Crvenog križa tada je prodan Sunce osiguranju d.d., koje se 20. veljače 2004. godine upisalo kao vlasnik, dok je Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb tek dva mjeseca kasnije tužbom pokušalo osporiti vlasništvo drugih sudionika, a nekada spominjani suvlasnici kao i razni podstanari u zgradi, službenim dopisom od strane Gradskog društva Crvenog križa Zagreb o prodaji su obaviješteni tek sredinom prosinca 2004. godine.

Kako je odluka o prodaji Doma Crvenog križa Jarun donesena i potpisana kada Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb nije bilo jedini vlasnik, piZagrebački ogranak Crvenoga križa posljednjih je godina pratilo više afera s nekretninamatanje je koje nije odgovoreno do danas. Problema sa zagrebačkim Crvenim križem još danas ima i Krešimir Bobovec. Bobovec nam objašnjava da je upravo Crveni križ odgovoran za oduzimanje i prodaju njegove kuće.

"Moj djed je zamjenom stana 1947. godine došao na lokaciju Peščenica stara br. 65, gdje sam se i ja rodio. Godine 1964. ili 1965. CK Zagreb kao društvena organizacija dobio je na korištenje dio te lokacije nakon što je otkupljen dio lokacije koju je koristio privatnik Smiljanić te je nadalje CK Zagreb koristio taj dio s izgrađenim skladišnim prostorom kao svoje centralno skladište. Radi se o ukupnoj zajedničkoj površini od preko 1000 kvadratnih metara od kojih je CK Zagreb koristio polovicu, a polovica je bila dio okućnice moje kuće, imam i dokumentaciju da smo plaćali stanarinu za taj dio tada tog društvenog zemljišta. Nakon smrti djeda stanarsko pravo je preneseno na mene, a otkupom stana - kuća i pripadajuće zemljište", priča nam Bobovec.

Ističe kako se radio o atraktivnoj lokaciji, i smatra da je Crveni križ iskoristio njegovo izbivanje iz zemlje nakon rata i izbjeglički status koji je imao, Kako je odluka o prodaji Doma Crvenog križa Jarun donesena i potpisana kada Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb nije bilo jedini vlasnik, pitanje je koje nije odgovoreno do danaskako bi mu oduzeli kuću. Dobio je pritom izvještaj da je sve napravljeno po propisu, a nakon toga po pitanju adrese boravka, policija tvrdi i dokazuje mu dopisom katastra, da adresa na kojoj se rodio i živio, koja mu je desetljećima bila upisana kao prebivalište na osobnoj iskaznici, više ne postoji.

U rješenju MUP-a koje je dobio u siječnju ove godine obavještava ga se da će ga odjaviti s te adrese jer je terenskom provjerom utvrđeno da "Ulica Stara Peščenica ima zadnju kućni broj 49 na obiteljskoj kući, nakon čega se nastavlja ulica gdje se nalazi izgrađeno skladište poduzeća Pan Pek, te je poslije navedenog poduzeća sljedeći kućni broj 69, također skladišni prostor, dok navedeni kućni broj 65 ne postoji, te se vjerojatno radi o navedenom poduzeću Pan Pek".

Bobovcu je tada upućen poziv kako bi se izjasnio o ovom rješenju i ponudio svoje viđenje terenske provjere MUP-a, a taj je poziv poslan upravo na adresu za koju je sam MUP "utvrdio" da ne postoji – Stara Peščenica broj 65, te se, naravno, vratio s naznakom "odselio".

Bobovec je posljednji puta u svojoj kući živio od 2005. godine, kada se vratio u Hrvatsku, do 2009. godine, kada je opet otišao u inozemstvo. Uvjeren je kako je Crveni križ Zagreb u dogovoru s gradom i poduzećem Pan Pek iskoristio njegovo višegodišnje izbivanje iz zemlje, prvotno Krešimir Bobovec uvjeren je kako je Crveni križ Zagreb u dogovoru s Gradom i poduzećem Pan Pek iskoristio njegovo višegodišnje izbivanje iz zemlje, prvotno zbog izbjeglištva, kasnije i zbog profesionalnog fotografskog rada, kako bi mu oduzeli kućuzbog izbjeglištva, kasnije i zbog profesionalnog fotografskog rada, kako bi mu oduzeli kuću. Na rješenje MUP-a se žalio, a pisao je i kaznene prijave protiv Crvenog križa, žalio se Državnom odvjetništvu, no zasada sve bezuspješno.

Po informacijama i slikama koje je dobio s terena, sva njegova imovina je uništena, čime je izgubio sva dugogodišnja ulaganja u kuću i okućnicu, te naravno – prvotnu vrijednost tih prostora. Možda najviše od svega, ono čemu se vrijednost ne može procijeniti – izgubio je dom, mjesto na kojem je odrastao i na koje se, kako stvari trenutno stoje, možda više nikada neće moći vratiti.

Od ugostiteljskih objekata na zamamnim lokacijama, do pogodovanih prodaja nekretnina i oduzimanja kuća ljudima - samo su neke od priča koje uključuju slavno djelovanje Crvenog križa. Nisu baš bajke koje smo navikli slušati, zar ne?

^{Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).}