H-Alter
Foto: Nationofchange.orgFoto: Nationofchange.orgNa današnji dan prije tri godine započela je nuklearna katastrofa u tsunamijem pogođenoj nuklearki Fukushima Daiichi. Na njezinu primjeru možemo vidjeti svu bijedu i licemjerje nuklearne industrije koji postaju sve vidljiviji unatoč intenzivnim pokušajima skrivanja za javnost važnih informacija.

Radioaktivna voda mjesecima stabilno otječe stabilno nepoznatim putovima u ocean stabilnim dnevnim tempom od 300 tona vode prepune raznih radioaktivnih izotopa poput stroncija i cezija

Na današnji dan prije tri godine (11. ožujka 2011.) započela je nuklearna katastrofa u tsunamijem pogođenoj nuklearki Fukushima Daiichi. Za razliku od katastrofe Čornobilja čiji uništeni reaktor je relativno brzo stavljen pod kakvu-takvu kontrolu, za nuklearku u Fukushimi katastrofa je i nakon tri godine još uvijek u tijeku, bez naznaka kada bi se mogla zaustaviti. Nuklearna industrija i dalje ne zna kako uspostaviti kontrolu nad uništenom nuklearkom.

Prema riječima predstavnika Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), reaktori japanske nuklearne centrale Fukushime su u stabilnom stanju. Prevedeno na razumljiv jezik, jezgre reaktora su stabilno rastopljene i informacije o njihovom stanju su stabilno nepoznate jer nitko, pa ni roboti, zbog velike razine radioaktivnosti ne može prići tako blizu da bi dobio uvid u njihovo pravo stanje. Radioaktivna voda mjesecima stabilno otječe stabilno nepoznatim putovima u ocean stabilnim dnevnim tempom od 300 tona vode prepune raznih radioaktivnih izotopa poput stroncija i cezija. Situacija se stabilno pogoršava u vrijeme obilnijih kiša, što stvara dodatne poteškoće s nekontroliranim otjecanjem radioaktivne vode, pa se sve glasnije govori o ugrožavanju ribolova na području Tihog oceana. Ribe s povećanim količinama radioaktivnih tvari već su učestala pojava čak i uz obale Kalifornije. Tek da spomenem, upravo na području gdje iz oštećene nuklearke Fukushima Daiichi svakodnevno u more istječe velika količina kontaminirane vode, nalaze se najbolje ribolovne zone. U tom području miješaju se hladna (Kuroshio) i topla (Oyashio) morska struja koje prolaze uz obale Japana, što ta morska područja čini posebno pogodnim za veću bioprodukciju, a samim tim i za ribolov.

Katastrofa nuklearke u Fukushimi za stanovnike tog područja predvidivo se pretvara u dugoročnu tragediju, ali zato japanskoj mafiji poslovi sanacije okolnog terena predstavljaju unosan izvor prihoda. Na poslovima sanacije područja zahvaćenog radioaktivnim zagađenjem, japanska vlada angažirala je 20 velikih tvrtki s kojima je potpisala ugovore o izvođenju tog posla. Uz tih 20 tvrtki koje su nosioci posla, angažirano je i više od 730 tvrtki podizvođača. S obzirom da se radi o poslovima koji se mjere u milijardama dolara, a trajati će godinama, pa i desetljećima, mafija i razni mutni poduzetnici shvatili su da to predstavlja dobru priliku za zaradu koju se ne smije propustiti.

Situacija se stabilno pogoršava u vrijeme obilnijih kiša, što stvara dodatne poteškoće s nekontroliranim otjecanjem radioaktivne vode, pa se sve glasnije govori o ugrožavanju ribolova na području Tihog oceana

Mediji i policija otkrili su da sumnjivi poduzetnici zapošljavaju beskućnike na poslovima sanacije, a za obavljene poslove ti beskućnici u konačnici ni ne dobivaju obećane naknade. Kako stvar funkcionira? Kriminalne organizacije osnovale su agencije koje regrutiraju beskućnike obećanjima o poslu uz određenu plaću. Za svakog regrutiranog zaposlenika isplaćivali bi po 100 dolara onome tko ga je vrbovao za taj posao. Nakon toga, beskućnike bi poslali na kontaminirana područja da rade na poslovima sanacije. Uobičajena je praksa da se takvim radnicima ne govori o rizicima kojima su izloženi tijekom posla, ali im zato na kraju mjeseca od plaće odbiju troškove smještaja i hrane, pa veliki dio njih ni ne dobije nikakvu naknadu za svoj posao, a mnogi čak budu i dužni svom poslodavcu. Prošle godine policija je u nekoliko navrata hapsila pripadnike mafije koji su se infiltrirali kao podizvođači radova, ali optužnice kasnije često nisu podignute. Japanska vlada, kao što se može i pretpostaviti, uopće nema procjenu koliko beskućnika je angažirano na poslovima sanacije kontaminiranih područja. Prava win-win situacija. Mutni poduzetnici imaju osiguranu praktično robovsku radnu snagu za obavljanje zdravstveno rizičnih poslova. Troškovi se dodatno mogu smanjiti, jer se nitko neće buniti zbog niskog standarda zaštite na radu, a Vlada istovremeno rješava problem beskućnika.

Dok po Hrvatskoj putujući nuklearni cirkus osporavatelja štetnosti radioaktivnosti uvjerava domaću javnost da se u Japanu ne događa ništa problematično i da radioaktivnost može biti dobra za zdravlje, provjera zdravstvenog stanja tamošnje populacije već sada ih demantira. Prema rezultatima pregleda štitnjače provedene na oko pola populacije djece s područja Fukushime, objavljenim početkom 2013. godine, utvrđeno je da preko 44 posto ispitane djece ima neuobičajene anomalije na štitnjači.

Ribe s povećanim količinama radioaktivnih tvari već su učestala pojava čak i uz obale Kalifornije

Ni mornari s američkog nosača aviona Ronald Reagan ne vjeruju osporavateljima štetnosti radioaktivnosti, pa tuže japansku kompaniju TEPCO, u čijem je vlasništvu nuklearna centrala Fukushima. Nosač aviona Ronald Regan je tijekom katastrofe nuklearne centrale Fukushima, četiri dana sudjelovao u akcijama spašavanja ljudi nakon razornog tsunamija. Tijekom tih aktivnosti bili su izloženi povećanim dozama radioaktivnosti i raznim radioaktivnim tvarima u zraku i vodi. S vremenom su se kod velikog dijela tadašnje posade pojavili razni zdravstveni problemi, poput karcinoma štitnjače, karcinoma testisa, leukemije, tumora na mozgu, krvarenja i raznih drugih poremećaja. Odvjetnik Paul Garner koji zastupa 51 mornara s tog nosača aviona odlučio se na pokretanje procesa protiv kompanije TEPCO zbog zataškavanja razmjera katastrofe nuklearne centrale u Fukushimi i dezinformiranja o ispuštenim količinama radioaktivnih tvari u okoliš, zbog čega zapovjednik broda ni mornari nisu znali čemu su sve bili izloženi tijekom akcije spašavanja.

Naravno, odmah su se oglasili zaštitnici nuklearne industrije u obličju poricatelja štetnih utjecaja radioaktivnih tvari, koji su spremno ustvrdili da zdravstveni problemi mornara nisu uzrokovani radioaktivnim tvarima već posttraumatskim stresnim poremećajem koji se sigurno pojavio zbog toga što su mornari tijekom akcije spašavanja vidjeli veliki broj leševa ljudi koji su plutali nakon što ih je tsunami odvukao u more.

Takvih zanimljivosti na tom području, izravno zahvaćenom nuklearnom katastrofom, unazad prve tri godine katastrofe, već ima pozamašan broj, pa ih se ovom prilikom ni ne isplati nabrajati.

Što je pokazao dosadašnji tijek nuklearne katastrofe u Fukushimi?

  1. Da je katastrofa izazvana konstrukcijskim pogreškama i preniskim mjerama sigurnosti za slučaj tsunamija, na što su stručnjaci raznih profila i zaštitari okoliša upozoravali nuklearnu industriju godinama i desetljećima prije same katastrofe. Sada je suvišno reći da se dogodilo upravo ono što su predvidjeli za takvu situaciju, ali je poučno vidjeti kakve zdravstvene i financijske rizike nam je spremna uz prešućivanje servirati nuklearna industrija zbog svog profita, prodajući nam skupu električnu energiju koja već danas cijenom nije konkurentna obnovljivim izvorima energije.
  2. Zakonodavstvo i političari tijekom takvih katastrofa prioritetno štite interese nuklearne industrije, prebacujući financijski teret sanacije stanja na građane. Ubrzo nakon katastrofe, operator nuklearne elektrane TEPCO je nacionaliziran čime su troškovi prebačeni na porezne obveznike, a proizvođači opreme i izvođači radova iako su zviždači iz njihovih redova često upozoravali na konstrukcijske pogreške i zataškavanje podataka ne snose nikakvu odgovornost, već dapače dodatno zarađuju na poslovima sanacije.
  3. Oko 160 000 ljudi i dalje je raseljeno, a do sada su primili tek dio odšteta za

    Katastrofa nuklearke u Fukushimi za stanovnike tog područja predvidivo se pretvara u dugoročnu tragediju, ali zato japanskoj mafiji poslovi sanacije okolnog terena predstavljaju unosan izvor prihoda

      učinjenu im štetu. Do sada su na manje od 5 posto kontaminirane površine napravljeni, najčešće nedovoljni i djelomični zahvati dekontaminacije. Osim toga otkriveno je kako se na pojedinim područjima dekontaminacija radila na krajnje neprihvatljiv način, jer se kontaminirana zemlja bacala u rijeku.
  4. Dosadašnji troškovi ovakve nedostatne sanacije i pokušaja zaustavljanja kontinuirane katastrofe, kojoj se ne nazire kraj, mjere se u desecima milijardi dolara. Konačne cifre nakon dva do tri desetljeća, koliko se pretpostavlja da će cijeli proces trajati, mogao bi se mjeriti u stotinama milijardi dolara.
  5. Nuklearne elektrane koje su prije katastrofe namirivale oko 30 posto potreba Japana za električnom energijom još uvijek ne rade, a kako vidimo Japan nije u mraku s kojim nas učestalo propagandno plaši nuklearna industrija.

 

Na primjeru nuklearne katastrofe u Fukushimi ponovo možemo vidjeti svu bijedu i licemjerje nuklearne industrije koji postaju sve vidljiviji unatoč intenzivnim pokušajima skrivanja za javnost važnih informacija.

Ključne riječi: nuklearna energija, fukushima
<
Vezane vijesti