Izvanredna 41. sjednica
Čini mi se da je ovo prvi, ili možda drugi puta da sam izostala sa skupštinske sjednice. Za to sam imala opravdani privatni razlog. Na neki sam način bila zahvalna tim okolnostima što su mi onemogućile da idem na sjednicu. Moglo se pretpostaviti da će se utrošiti vrijeme na veliku predstavu međusobnih političkih obračuna svih aktera, a neće biti posvećeno niti riječi suštini problema: Grad Zagreb uvelike kasni s uspostavom cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, kojeg mu nalaže sama civilizacija u kojoj živimo, a precizno utvrđuju europske direktive. Tako je i bilo.
Gradonačelnik je predložio dnevni red sa samo dvije točke dnevnog reda. Kao prvu, predložio je donošenje zaključka (od 24.8.12.) po kojem Skupština upućuje po hitnom postupku Vladi RH prijedlog za donošenje Uredbe o utvrđivanju prava na područjima odlagališta otpada u Republici Hrvatskoj, kojima je istekla dozvola za odlaganje otpada, a na njima se do odgovarajućeg roka i potpune sanacije prema utvrđenom roku sanacije može odlagati otpad u okviru kapaciteta takvog odlagališta, a kao drugu točku, usvajanje zahtjeva stanovnika Jakuševac ukoliko se naprijed spomenuti zaključak ne usvoji.
Uredba bi se trebala primjenjivati (citat) do zatvaranja takvih odlagališta otpada čime će se omogućiti jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave donošenje akata kojima će propisati utvrđivanje prava građana na područjima takvih odlagališta i to posebice:
- isplata ekološke naknade do zatvaranja odlagališta i dovršetka monitoringa o posljedicama zatvaranja odlagališta svim građanima koji su do sada bili obuhvaćeni isplatom naknade za umanjenu vrijednost nekretnina;
- legalizacija nezakonito izgrađenih zgrada bez plaćanja komunalnog doprinosa i naknade za zadržavanje nezakonito izgrađenih zgrada;
- izuzeća u odnosu na okolnost držanja domaćih životinja na prostorima u neposrednoj blizini odlagališta otpada.
Zahtjevi stanovnika (od 23.8.12.) donekle su opširniji od gore citiranog prijedloga zaključka gradonačelnika te će se također citirati:
1. Utvrđivanje područja odlagališta Jakuševac-Prudinec područjem od posebne skrbi.
2. Zatvaranje odlagališta Jakuševac-Prudinec uz prihvaćanje prethodnih mjera za ostvarivanje prava građana tog područja prema ovom zahtjevu, najkasnije do 2018. godine.
3. Do iduće sjednice Gradske skupštine planirane za 27. rujna 2012. gradonačelnik će predložiti terminski plan sa konačnim rješenjem zbrin javanja otpada po rokovima i nosiocima.
4. Do 31. prosinca 2012. izmjestiti s područja odlagališta Jakuševac-Prudinec kompostanu, a najkasnije do 31. ožujka 2013. drobilicu kamena.
5. Omogućiti legalizaciju građevina domicilnom stanovništvu područja oko odlagališta Jakuševac-Prudinec, koji su do sada primali naknadu za umanjenu vrijednost nekretnina, bez plaćanja komunalnog vodnog doprinosa i kaznene naknade.
6. Omogućavanje držanja domaćih životinja-svinja na području odlagališta Jakuševac-Prudinec (napomena: misli se na područje naselja Jakuševac, a ne na područje odlagališta) za domaće stanovništvo do zatvaranja odlagališta Jakuševac-Prudinec.
7. Transparentnije izvještavanje o mjerenju kvalitete zraka i ostalih imisija od smetlišta.
8. Isplata eko rente domicilnom stanovništvu oko odlagališta Jakuševac-Prudinec koje je do sada dobivalo naknadu za umanjenu vrijednost nekretnina, sve do zatvaranja odlagališta, odnosno dovršetka monitoringa utjecaja odlagališta na okoliš.
9. Pokretanje postupka po prijedlogu gradonačelnika od 24. kolovoza 2012. koji su građani prihvatili.
Smatram da je potpuno neopravdan zahtjev da se Jakuševčanima omogući besplatna legalizacija divlje izgrađenih objekata. Oni sugeriraju da im je bilo zabranjeno legalno nadograđivanje postojećih ili gradnja novih objekata zbog odlagališta. Međutim, u istoj su poziciji bila sva naselja uz industrijske zone, naročito na Pešćenici, predviđena za iselenje, gotovo cijelo Trnje i veliki dio Trešnjevke predviđeni za rušenje zbog nove izgradnje. Radilo se dakle o velikim gradskim zonama predviđenim za rušenje i zamjenu novim sadržajima, o kojima govori arhitekt Boško Budisavljević u svojoj publikaciji Grad za rušenje. Temeljem prijedloga Jakuševčana možda bi trebalo razmišljati o smanjenju naknada i kazni kod legalizacije bespravne gradnje gradskim stanovnicima koji su bili blokirani nerealnim urbanističkim planovima, za razliku od onih koji su divlje gradili na štetu poljoprivrednih i šumski površina i krajobraza isključvo zbog nezajažljive pohlepe za jeftinijom gradnjom. No, tko će valorizirati i kategorizirati svu divlju gradnju po ovim kriterijima?
Sada, napokon, riječ dvije o cjelovitom rješenju problema otpada kojim bi se usput riješili i problemi Jakuševca. Cjelovit sustav nije od gradskih službi još definiran, iako se indirektno uvijek govori o spalionici kao jedinom rješenju. Međutim, daleko je prihvatljiviji sustav koji predlaže Zelena akcija. Citirat ću samo draft zaključaka.
Zelena akcija traži da se u gradu Zagrebu implementira integrirani sustav za riješenje problema otpad. Taj sustav mora sadržavati sljedeće elemente:
A) mjere za smanjenje nastanka otpada poput naplaćivanja komunalne naknade prema količini otpada, a ne prema kvadraturi kućanstva/poduzeća. Uz tu mjeru treba razmisliti i o drugim mjerama koje mjere moraju stimulirati smanjenje količina otpada u nastanku jer se količine otpada moraju stabilizirati najkasnije 2013. godine.
B) mjere za povećanje recikliranja/kompostiranja otpada poput skupljanja sortiranog otpada "od vrata do vrata" kako bi se građanima maksimalno olakšalo sortiranje i recikliranje otpada. Ove mjere moraju postići rezultat od najmanje 50 posto odvojeno prikupljenog otpada najkasnije do 2015. godine.
C) potrebno je izgraditi sortirnice otpada i kompostane koje mogu podržati povećanje količina ovojeno prikupljenog otpada.
D) gradnju postrojenja za mehaničko-biološku obradu ostatnog otpada koje bi zajedno sa modernizacijom pročistača otpadnih voda (smanjenje nastanka otpadnog mulja za više od 80 posto) obradilo ostatni otpad na način da zadovoljava parametre za odlaganje. Procjenili smo da bi za Grad Zagreb dostatno bilo modularno postrojenje od 200 000 tona otpada godišnje ukoliko se poštuju se prethodno navedene mjere gospodarenja otpadom (napomena: umjesto spalionice za 1,400 000 tona otpada kakvu je dosada planirao Grad).
Što reći na kraju? Grad Zagreb uopće ne radi na ciljevima smanjenja nastanka otpada, nije još uveo naplaćivanje po količini odloženog otpada umjesto po kvadraturi stana, ne radi na mjerama povećanja recikliranja i kompostiranja otpada, dakle na cilju smanjenja količine ostatnog otpada koju Europska unija ograničava na 50 posto od količine početno stvorenog otpada, a brojni su gradovi daleko prešli ovaj cilj. Čini se kao da u Zagrebu uopće ne postoji svijest o nužnosti smanjenja količine otpada ili čak postoji intencija da količine budu što veće, kako bismo mogli kupiti što veću spalionicu. Jer, javne rasprave o tehnologiji obrade ostatnog otpada (skuplje spaljivanje uz sve rizike onešičćenja zraka, tla i voda, zbog kojih je 35 000 europskih liječnika potpisalo peticiju protiv daljnje gradnje spalionica, ili jeftinija mehaničko-biološka obrada nakon koje ostaje manja količina neotrovnog ostatnog otpada, nego što je količina otrovnog pepela iz spalionica) nema, a nema čak niti nužne informiranosti političara i javnosti o važnosti cjelovitog sustava i mogućim alternativama.
