Vrlo je malo tijela javne vlasti koja doista teže da građani s njima komuniciraju; većina ih se zadržala na formalnom donošenju odluka o kojima javnost pojma nema, dok neki ne zadovoljavaju ni minimum zahtjeva
Na čelu je već četiri godine privremeni ravnatelj s plaćom od preko 13 tisuća kuna neto, a 14 djelatnika radi bez sklopljenog ugovora o radu. Još uvijek nema ni statut, koji godinama nije donijelo upravno vijeće, koje za svoj (ne)rad dobiva naknadu. Nije riječ o nekoj privatnoj firmi, riječ je o državnoj Agenciji za opremu pod tlakom, ili kraće OPT-agenciji - jednoj o brojnih za koje dobar dio pučanstva ni ne zna da postoje. Agencija je to koju je 2008. godine osnovala Vlada na čelu s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom. "Upravno vijeće donijet će Statut u roku od 60 dana, a druge opće akte u roku od 90 dana, od dana stupanja na snagu ove Uredbe", stoji u uredbi staroj četiri godine. Kako nam javlja privremeni ravnatelj Ante Dizdar, natječaj za mjesto ravnatelja bit će raspisan čim Vlada da suglasnost na statut, a koji je donijelo Upravno vijeće Agencije prije dva mjeseca. Upravnim vijećem bavili su se svi premijeri - Sanader, Jadranka Kosor i Zoran Milanović, jer su mijenjali njihov sastav, predsjednike i članove. Svake godine to tijelo šalje izvještaj Vladi, a da nitko ne primjećuje manjkavosti u njihovim procedurama.
Ova je agencija bila jedno od tijela javne vlasti obuhvaćenih našim istraživanjem o provođenju Zakona o pravu na pristup informacijama, a pokazalo se da kod njih stvari zapinju u puno bazičnijim procedurama. Ova agencija, naravno, nema ni svoju web stranicu, a imenovanje službenika za informiranje te objavljivanje kataloga informacija, sudeći prema sadašnjem trendu, očekujemo 2016. godine.
Većina ostalih tijela obuhvaćenih istraživanjem donijela je neke odluke kojima bi se trebala poboljšati njihova transparentnost, ali o tome kao i samom pravu na pristup informacijama, građani od njih baš i neće lako saznati.
Glasnogovornica HRT-a Dorotea Lazanin Jelnec obavijestila nas je da HRT nije tijelo javne vlasti te da nam ne može dati tražene akte. Žalili smo se AZOP-u koji je donio zaključak u kojem je detaljno objašnjenjeno zašto to jesu
Zakon o pravu na pristup informacijama, u svom drugom članku kaže, da ima za cilj osigurati dostupnost informacija svakom građaninu putem otvorenosti i javnosti djelovanja svih tijela javne vlasti. Preduvjet toga je stvoriti procedure koje će to omogućiti - pa je tako svako tijelo obavezno imenovati službenika za informiranje kojem se građani mogu obratiti, zatim donijeti odluku i objaviti katalog informacija - dokument u kojem sažima sve informacije u svoj nadležnosti. I sve to skupa, pojedina bi tijela trebala što jasnije predočiti javnosti. Osim toga, o svakom zahtjevu za informacijom mora se voditi zapisnik i upisati u upisnik zahtjev za pristup informacijama, a koji onda opet građani imaju pravo tražiti.
Istraživanje kojim smo obuhvatili upravo tih nekoliko stvari govori je da ih je vrlo malo koji doista teže da građani s njima i komuniciraju, većina ih se zadržala na formalnom donošenju odluka o kojima javnost pojma nema, dok neki ne zadovoljavaju ni minimum tih zahtjeva.
Uvidjeli smo također koliko nesalomljiv može biti otpor pojedinih tijela pri nedavanju pojedine informacije, ali i manjkavost samog Zakona koji ga, unatoč nalozima drugostupanjskog tijela, na to ne može natjerati.
Ipak, istraživanje je također pokazalo da pravo na pristup informacijama može biti dobar alat da se ustanove "pogura" na provođenje zakona, ali i da novinari ovim putem mogu doći do vrlo dragocjenih informacija koje od glasnogovornika zasigurno ne bi dobili. Jedino što bi im za svaku temu trebalo mjesec do dva. Istraživanjem smo obuhvatili različita tijela javne vlasti od onih najviših (Vlada, Sabor, Ured predsjednika), preko pokojeg ministarstva, agencije, zavoda, fakulteta, županije i općine do Grada Zagreba i Hrvatske radiotelevizije.
Iako većina ima službenika za informiranje, vrlo malo njih o njegovoj je ulozi na primjeren način informiralo javnost. Ukratko, postoje, ali većinom njeguju anonimnost.
Osim toga, nadamo se da će dobar dio informacija koje građani sad protupravno ne mogu dobiti, biti dostupan. Možda će onda i brojka zahtjeva za informacijom biti veća od osamnaest, koliko ih je Grad dobio prošle godine. Podsjetimo još da je od dva zahtjeva koji nisu riješeni u prošloj godini, a bližimo se kraju i ove godine, jedan naše udruge i, eto, još uvijek nije riješen, odnosno još nismo dobili traženu informaciju.
Pravni fakulteti dvaju najvećih gradova, kao institucije koje zakone imaju u malom prstu, pokazale su se kao vrlo maštovite u tumačenju i provođenju zakona. Pravni fakultet u Splitu informaciju o postojanju službenika informiranje nije objavio jer da bi to "povrijedilo intelektualno vlasništvo"! I ne samo to, nego akte koje smo tražili (primjerice, odluku o imenovanju službenika za informiranje) nismo dobili dok se nije promijenila uprava fakulteta, na čelu s dekanom. Naime, naš je zahtjev za informacijom kojim smo tražili tih par akata, uznemirio donedavnog dekana Borisa Buklijaša koji nas je prvo u telefonskom razgovoru, a zatim i pismeno, obavijestio da nam nikako ne može dati, jer to na kraju krajeva ni nisu informacije! "Postoji sumnja da bi njezino objavljivanje povrijedilo pravo intelektualnog vlasništva", napisao je u dopisu poslanom nama i AZOP-u kojem smo se žalili. AZOP pak to nije uvažio te je donio zaključak kako stajalište Pravnog fakulteta da tražene informacije nisu informacije nego normativni akti čije bi objavljivanje povrijedilo pravo intelektualnog vlasništva, neopravdani, te su naložili da nam se te informacije dostave.
Boris Buklijaš
boris_buklijas.jpg
I zbilja početkom listopada, a tražili smo ih početkom lipnja, dobili smo tražene dokumente, ali uz dopis s potpisom novog dekana Joze Čizmića. Ali korak po korak, sad kad je utvrđeno da intelektualno vlasništvo nije ugroženo, možda se na stranicama fakulteta pojavi i informacija da postoji službenica za informiranje, a budući da nije bilo lako doći do njenog imena želja nam je s vama to podijeliti - zove se Mara Braun. Očekujemo da će i pravo na pristup informacijama pronaći svoje mjesto među brojnim "pravima" zastupljenim na stranicama Pravnog fakulteta. Zanimljivo je da unatoč ovakvoj informacijskoj blokadi, u prošloj godini fakultet uspio primiti osamnaest zahtjeva za informacijama.
Do imena službenika za informiranje Pravnog fakulteta u Zagrebu također nije jednostavno doći, a ni onda baš ne možete biti sigurni da je to taj. Naime, nama su poslali odluku o ustrojavanju Kataloga informacija u kojoj stoji ime i prezime tog službenika, međutim na web stranicama stoji ista ta odluka datirana istog dana, koja se razlikuje samo po jednom detalju - nema tog imena i prezimena. I ovaj fakultet na svoj način tumači zakone, i to drugačije od AZOP-a kao nadležnog tijela. Naime, na pitanje koliko su zahtjeva za informacijom imali prošle godine, odnosno popis zahtjeva u upisniku, odgovorili su da nisu imali nijedan jer nijedan nije bio u pisanom obliku. S druge strane, AZOP-u su predali izvještaj u kojem stoji da su imali 175 zahtjeva. Upitali smo AZOP što o tome misli i iz Agencije nam je odgovoreno da, kao što to zakon nalaže, upisnik mora biti sastavljen i od pismenih i od usmenih, pa se i onih 175 zahtjeva Pravnom fakultetu trebalo zabilježiti. Budući da ti zahtjevi nisu nigdje upisani ne može se ni znati što su građani pitali ovaj fakultet. A koga će to upitati, još uvijek im je nepoznanica.
Četiri službenika za informiranje HŽ-a u prošloj su godini sakupili sedamnaest zahtjeva za informacijom, koji uključuju zamjerke jer se vrata vlaka nisu otvorila, pse, i maltretiranje na pojedinim kolodvorima kao i buku u Branimirovoj ulici
Postoji i drugačiji pristup, primjerice Hrvatskih željeznica koje imaju tri službenika za informiranje. Bilo ih je i četiri, ali je za vrijeme trajanja našeg istraživanja HŽ holding prestao postojati. Dakle, tri tvrtke HŽ-a - Cargo, Putnički prijevoz i Infrastruktura, svaka ima svoju osobu za informiranje, ali do nijednog imena ne dolazi se tek tako, jer nisu na naslovnici gdje bi ih se očekivalo. Treba znati da se kriju pod linkovima Antikorupcijski program. Četiri službenika za informiranje u prošloj su godini sakupili sedamnaest zahtjeva za informacijom, koji uključuju zamjerke jer se vrata vlaka nisu otvorila, pse, i maltretiranje na pojedinim kolodvorima kao i buku u Branimirovoj ulici.
Državni zavod za statistiku katalog informacija, ime službenika za informiranje, te načine na koji tražiti informaciju na svojim stranicama krije pod linkom Kutak za novinare, pa negdje po sredini tog već vizualno nepreglednog dijela. U prošloj su godini imali osam zahtjeva za informacijom.
Agencija za elektroničke medije ne rješava zahtjeve za pristup informacijama tek tako, a nije baš da su i zasuti pitanjima. Prošle su godine imali tri zahtjeva za informacijom, a kako su riješili dva ne znamo, jer nam nisu odgovorili na to pitanje, ali za jedna sigurno znamo da nije riješen. Onaj pod bilješkom "preslici ugovora nakladnika televizije na državnoj razini" tražila je naša udruga, i u ovih godinu i pol dobila je samo jedan ugovor, i to nakon što smo tražili smjenu ravnatelja Zdenka Ljevaka.
Nedavno su i katalog informacije i službenika za informiranje postavili na naslovnu stranicu.
Nadobudno, upitali smo iste akte i jedno općinsko komunalno poduzeće - Komunalno Hvar. Pogađate, nisu nam nikad ništa odgovorili, a žalba koju smo predali AZOP-u još uvijek nije riješena. Nemaju svoju web stranicu.
Ipak, da će građani pitati ako im se ukaže da na to imaju pravo i objasne procedure pokazuje primjer Hrvatske narodne banke koja je prošle godine sakupila 3 113 zahtjeva za informacijom. A nije trebalo puno, na naslovnici internet stranice HNB poziva građane da im se obrate i pod tim linkom pruža sve informacije koje bi kao tijelo javne vlasti trebalo pružiti javnosti, a da bi rad bio što transparentniji, tu su i katalog informacija, ime službenice za informacije te objašnjenje na koji način tražiti informaciju. Prošle su ih godine građani primjerice pitali o lošim kreditima, utjecaju krize u EU na poslovanje u bankama u Hrvatskoj, štednji u Ljubljanskoj banci i Jugobanci, plaći guvernera, ali i o njegovom zdravlju. Kako su istaknuli u dopisu samo na jedan, od tih preko 3 000 zahtjeva nisu odgovorili, pretpostavimo ovaj o guvernerovom zdravlju.
Financijska agencija na svojoj web stranici, u rubrici Kontakti, jasno i detaljno informira javnost o pravu na pristup informacijama, načinu rada službenika za informiranje te je na istom mjestu i katalog informacija. I u komunikaciji s nama bili su brzi i iscrpni te su nam poslali i kompletan upisnik sa zahtjevima iz prošle godine, a koji je uključivao i osobne podatke tražitelja informacija.
I Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave na svojim web stranicama, istina ne na naslovnoj, sve ima lijepo prezentirano. I katalog informacija, i službenik za informiranje, sve je tamo gdje bi trebalo biti.
Možda da službenici Grada Zagreba bace pogled na web stranice Općine Viškovo pa da uvide koji je prvi korak u otvaranju rada prema javnosti - pregledna stranica i katalog informacija na naslovnici. Pod tim linkom ta je mala općina stavila što je potrebno podastrijeti građanima da bi se odvažili nešto upitati neko tijelo. Ne čudi stoga što je u GONG-ovom istraživanju LOTUS 2009. godine, baš ova, i to jedina općina uz nekoliko gradova (Rijeka, Karlovac, Čakovec itd.) prepoznata kao izrazito transparentna. Ta je općina u prošloj godini imala četiri zahtjeva za informacijom, a Agencija za elektroničke medije tri!
Hrvatski sabor zauzima prvo mjesto u rezultatima našeg istraživanja po zadovoljavanju formalnih preduvjeta za osiguravanje transparentnosti tijela javne vlasti
Vlada RH poziva s naslovnice Pitajte Vladu, pod linkom je katalog informacija i odluke vezane za pravo na pristup informacijama, jedino što nema istaknutog imena službenika za informiranje već se do njega dođe tek čitanjem odluke o imenovanju. Osim toga bilo bi dobro da je procedura traženja informacija negdje jednostavno pojašnjena kao i radno vrijeme službenika za informiranje. Vjerujemo da bi onda i broj zahtjeva bio veći od 76 koliko ih je Vlada primila prošle godine.
Hrvatski sabor zauzima prvo mjesto u rezultatima našeg istraživanja po zadovoljavanju formalnih preduvjeta za osiguravanje transparentnosti tijela javne vlasti. Čim se otvori službena adresa odmah se vidi i pristup informacijama. I pod linkom sve je lijepo i jasno prezentirano i katalog informacija i načini kako tražiti informaciju. U prošloj je godini Sabor zaprimio 64 zahtjeva za informacijom, a pitali su ih građani, među ostalim, za troškove reprezentacije bivšeg predsjednika Luke Bebića te njegovih putovanja i dnevnica, za financijske izvještaje političkih stranaka od 2004. do 2007. godine, zatim, je li Hrvatska imala zakonodavnu vlast u 1848. godini, stenograme saborskih sjednica iz devedesetih godina, sve pretpristupne transkripte zabilježene tijekom pregovora s europskom diplomacijom, dokumente o izboru upravnog vijeća HINA-e, iznose koje su potrošili saborski zastupnici tijekom svog mandata, e-mail adresu Jadranke Kosor, podatak o vrijednosti koeficijenta koji se primjenjuje za određivanje plaća, broj replika i zastupničkih pitanja Dubravke Šuice i Stipe Gabrića itd.
Neujednačenost u provođenju zakona najzornije nam je pokazao Upisnik zahtjeva za pristup informacijama koje je svako tijelo dužno voditi. Naime, od svih smo tražili upisnik za prošlu godinu, a dobili smo različite odgovore. Zagrebački holding i Hrvatske željeznice, primjerice, poslali su nam kompletni dokument koji je uključivao i osobne podatke tražitelja informacije. Većina ostalih tijela pozvala se na Zakon o zaštiti osobnih podataka kada su nam odbili poslati upisnik jer sadrži imena, te smo ga napokon dobili kada smo izuzeli osobne podatke.
Istraživanje je provedeno u sklopu UNMK-ova projekta "Pravo novinara na pristup informacijama" koji financijski podržava Veleposlanstvo SAD-a. Stavovi, otkrića, zaključci ili preporuke izražene u članku su autorovi i ne izražavaju nužno stajalište Veleposlanstva SAD-a. (op. ur.)
