Nedavne utrke magaraca u Tribunju i Tisnu opet nas podsjećaju da je Hrvatska na začelju zemalja Europske unije po zaštiti životinja i provođenju zakona. Utrke magaraca, koje se osobito tijekom ljetnih mjeseci organiziraju u primorskim mjestima, predstavljaju sliku zaostale Hrvatske koja mrcvarenje životinja nastoji prikazati kao zabavu i povod za narodno veselje, pozivajući se pritom na tradiciju. Pojam tradicije Hrvatska ima potencijala razvijati turističku ponudu sa životinjama na način da turisti mogu posjetiti utočišta magaraca u njima prirodnom okruženju, fotografirati se i šetati s njima, čime bismo promicali i ljepote Hrvatske i zaštitu životinja zloupotrebljava se u Hrvatskoj i za druge oblike iskorištavanja i zlostavljanja životinja, kao što su npr. borbe bikova. Kao da je dovoljno na nešto staviti naljepnicu tradicije i onda je opravdano u 21. stoljeću provoditi prakse kakvih se ne bi posramilo kameno doba ili srednji vijek.
Ono što je za neke zabava i natjecanje, životinjama koje nisu voljni sudionici takvih događanja znači frustraciju, nelagodu, stres, bol i strah. Treba imati na umu da magarce često jašu osobe koje nemaju ni znanja ni senzibiliteta za životinje, što zorno pokazuju fotografije s utrka, na kojima je vidljivo kako muškarcima noge prilikom utrka gotovo stružu po podu, s obzirom na njihovu visinu, pa zbog nerazmjera u veličini magarca i čovjeka fotografije djeluju nerealno. Odbojan dojam koji ostavljaju takvi prizori može se usporediti npr. s apsurdnim natjecanjem u kojem bi djeca osnovnoškolske dobi nosila na svojim leđima roditelje. Očito je da se životinjama na leđa stavljaju teški ljudski tereti, veći od njih, i tjera ih se da pritom još i trče, čime stradavaju leđa životinja i dolazi do deformacije tkiva u leđima zbog izloženosti težini jahača, te je prisutna i bol. Na samim utrkama vlada velika buka od povika i navijanja publike, što je također stresno za magarce, a kako bi se izbjegle "nezgode" tijekom utrka, magarcima se satima prije natjecanja uskraćuju hrana i voda. Neki trkači tijekom utrke udaraju svoje magarce kako bi trčali brže. Osim očitog mučenja životinja u svrhu ovakvih utrka, iskorištavanje magaraca za zabavu šalje djeci i mladim ljudima opasnu poruku da je prihvatljivo zlostavljati i ponižavati one koji su slabiji.
Osobito je zabrinjavajuće kada se ovakva događanja odvijaju pod pokroviteljstvom turističkih zajednica pa se stječe dojam da Hrvatska svojim reprezentativnim turističkim atrakcijama smatra razne oblike mučenja životinja kao što su borbe bikova, konjsko povlačenje trupaca, utrke magaraca, nelegalni i zapušteni zoološki vrtovi koje treba zatvoriti, lov lukom i strijelom, konji kao živi vrtuljci itd.
Groteskne fotografije jahača koji sjede na magarcima te svojom visinom i težinom gotovo nadmašuju veličinu magarca trebale bi izazivati osjećaj sramote, a ne nacionalni ponos i uvrštavanje u redovitu turističku ponudu, s obzirom na to da se radi o očitom tjeranju životinja na njima neprirodno ponašanje. Takvo postupanje prema životinjama ruglo je Hrvatske, obijesno iživljavanje i ismijavanje zakona koji se očito ne provodi. Svi oni koji podržavaju, organiziranju i financiraju ovakva događanja izravno podupiru iživljavanje na životinjama, unazađivanje Hrvatske i kršenje zakona.
Naime, osim što je ovakva vrsta zabave nakaradna, organiziranjem utrka magaraca krši se Zakon o zaštiti životinja, prema kojemu je zabranjenoVećina inozemnih turista dolazi iz sredina u kojima se na ovakva natjecanja gleda kao na barbarstvo i odraz primitivizma koristiti životinje za natjecanja, ako ih se pritom prisiljava na neprirodno ponašanje ili se kod životinja izazivaju bol, patnja, ozljede ili strah. Zakon zabranjuje i prisiljavanje životinja na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah te izlaganje životinja nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima. Stoga bi gradovi u kojima se organiziraju utrke magaraca trebali pripaziti kada daju dozvole za organiziranje utrka, ili čak sponzoriraju takva događanja, jer time izravno krše zakon.
Zar je profit jedino mjerilo našega turizma pa čak i ako to dugoročno za hrvatske građane znači gubitak novaca i ugleda zbog iskorištavanja životinja i kršenje zakona umjesto provođenja njihove zaštite? Hrvatska ima potencijala razvijati turističku ponudu sa životinjama na način da turisti mogu posjetiti utočišta magaraca u njima prirodnom okruženju, fotografirati se i šetati s njima, čime bismo promicali i ljepote Hrvatske i zaštitu životinja.
Valja naglasiti i da su utrke magaraca promašen turistički sadržaj jer većina inozemnih turista dolazi iz sredina u kojima se na ovakva natjecanja gleda kao na barbarstvo i odraz primitivizma, što turistima nije ni privlačno ni zabavno. Krajnje je vrijeme da shvatimo da se kao turistička zemlja moramo razvijati i u smjeru razvoja etičke svijesti građana i provođenja zakonskih propisa te edukacijom i boljom ponudom izbjeći često opravdano mišljenje turista da je Hrvatska zemlja okrutnosti. Nije teško u 21. stoljeću shvatiti, a što je i znanstveno potvrđeno, da su životinje živa bića, koja osjećaju i pate kada doživljavaju iskorištavanje i mučenje, a ne predmeti za ljudsku zabavu. Vrijeme je da utrke magaraca i slična događanja koja se temelje na izrabljivanju životinja postanu prošlost, a da se hrvatska turistička ponuda okrene sadržajima koji su usmjereni na očuvanje prirodnih ljepota i, ako već ne na zaštitu životinja, barem na ostavljanje životinja na miru.