Datum je 7. lipnja 2013. godine. U emisiji HRT3 voditeljica Jelena Jindra pita Milana F. Živkovića, savjetnika za medije u Ministarstvu kulture, kad će ministarstvo objaviti medijsku strategiju. Odgovor je - prije ljeta. Datum je 28. listopada 2013. godine. Na upit do kud se došlo u izradi medijske strategije, iz Ministarstva kulture kazuju Hini - nacrt će biti objavljen do kraja godine.
Prvi se dio dokumentacije tako sastoji od analize uzroka krize medija, osvrta na hrvatsku medijsku politiku od početka devedesetih naovamo, prikaza europskog konteksta, mikroekonomskih ograničenja medijskog tržišta i različitih koncepcija takozvanog javnog interesa
Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić gostovala je na Hrvatskom radiju 22. siječnja 2014. godine. Kazala je kako je izrada Medijske strategije pri kraju, da smo na par dana od nje. Jednog od onih strateških dokumenata ove Vlade, dokumenta gromoglasno najavljivanog, onog koji je trebao donijeti spas posrnuloj medijskoj industriji, međutim, još nema!?
"Nacrt medijske strategije, odnosno medijske politike Republike Hrvatske, za razdoblje od 2015. do 2020. godine nadamo se objaviti - kao podlogu za javnu raspravu - do kraja travnja", najnovija je poruka iz Odjela za medije Ministarstva kulture. Pri tom kažu kako se trenutačno radi na skraćivanju teksta i obimne prateće dokumentacije, te završnim usklađivanjima podataka.
"Nacrt medijske strategije postavljamo kao okvir rješenja za krizu medija koji bi ujedno bio sistemski, ali i realno ostvariv. Na osnovi prikupljanja i analize oskudnih pokazatelja, opsežne literature i mnogobrojnih strukturiranih intervjua te ankete s medijskim radnicima, u izvještajnim dijelovima dokumenta pokušali smo prikazati aktualnu krizu zaposlenosti, ekonomije i demokratske funkcije hrvatskih medija, ali i njene uzroke, odnosno ekonomske, tehnološke i političke procese koji su - samo u zadnjih pet godina - uništili gotovo polovicu novinarskih radnih mjesta, mnoge redakcije zatvorili ili ih doveli na rub opstanka", poručuju iz ministarstva.
Ističe se kako će u strateškom dijelu predložiti ciljeve i mjere za uspostavu medijskog sustava koji bi doista služio demokratskim i kulturnim potrebama svih građana Hrvatske i bio dugoročno održiv, odnosno neovisan o devastaciji "hirovima" bilo tržišta, bilo politike.
Drugi dio donosi prikaze efekata ekonomije i regulacije javnih, komercijalnih i neprofitnih medija, s odgovarajućim ciljevima i mjerama koje je potrebno poduzeti kako bi ih se ostvarilo, za HRT i Hinu, novine, portale, radije i televizije lokalne i nacionalne
Prvi se dio dokumentacije tako sastoji od analize uzroka krize medija, osvrta na hrvatsku medijsku politiku od početka devedesetih naovamo, prikaza europskog konteksta, mikroekonomskih ograničenja medijskog tržišta i različitih koncepcija takozvanog javnog interesa. Drugi dio donosi prikaze efekata ekonomije i regulacije javnih, komercijalnih i neprofitnih medija, s odgovarajućim ciljevima i mjerama koje je potrebno poduzeti kako bi ih se ostvarilo, za HRT i Hinu, novine, portale, radije i televizije lokalne i nacionalne.
"Svjesni da će mogući načini ostvarenja različitim zainteresiranim stranama biti i više sporni, nego sami ciljevi, na nekim mjestima predlažemo i alternative, s pregledom 'pluseva i minusa', nadajući se da će u raspravi i donošenju konačnih odluka ravnopravno sudjelovati i oni koje se obično sistemski izostavlja, poput medijskih radnika, a ne samo usual suspects" kazuju iz Ministarstva. Jedino je tako, poručuju, moguće da od njihove, kako kažu, skromne i zakašnjele podloge za raspravu bude nešto više od magle lijepih želja.
No, sve da strategije bude krajem travnja, moglo bi biti prekasno za kvalitetnu javnu raspravu, za bilo kakve efekte, za bilo kakvo mijenjanje medijskih zakona za mandata ove Vlade. Skeptika koji ne vjeruju u Strategiju, sve je više, a za kreševo po objavi strategije pobrinulo se i samo Ministarstvo nazvavši u svom odgovoru s »usual suspects« sve one pojedince i udruge koji su se medijskim zakonodavstvom do sada bavili.