Student servis osnovan je 1957. godine kao Biro za zapošljavanje studenata te je najstarija poslovna jedinica u SC-u. Tadašnja ideja bila je stvaranje institucije u okviru socijalne komisije Sveučilišnog odbora koja bi imala zadaću pružiti svim studentima, koji nemaju stipendiju, mogućnost honorarnog zapošljavanja. S godinama je Student servis postao važan svima, ne samo onima koji nemaju stipendije, te su se preko njega zapošljavale sve generacije studenata i studentica. Zahvaljujući postojanju i djelovanju servisa, konstantno je podizan osobni i društveni standard studenata, a sredstva od zarade Servisa ulagana su u projekte i objekte potrebne za nužno ili bolje pružanje usluga studentima.
Izvorna svrha Student servisa, prema osnivačkim dokumentima, jest poboljšati osobni standard studentskim zapošljavanjem, a društveni standard unaprijediti izdvajanjem za pokriće troškova u kulturi, smještaju i prehrani. Iako postoji tendencija da se Student Servis u medijima prezentira kao vječni gubitaš, vršeći pritisak u smjeru komercijalizacije, čini se da Student servis dobro zarađuje i danas, a nedavno je otvorena i ispostava na Veleučilištu Velika Gorica. Prema podacima prikupljenima od Studentskih centara, opciju studentskog rada u 2014. godini koristilo je 75.435 studenata, što je gotovo 65 posto ukupnog broja redovitih studenata upisanih u akademsku godinu 2013./2014. Oni su u 2014. godini ostvarili bruto zaradu od 965.673.398 kn.
Studentski poslovi predstavljaju savršeni moment za eksploataciju radništva u smislu jeftine, mlade radne snage koja će prije pristati na teže uvjete rada, a poslodavac će radije "zaposliti" studenta kojem ne mora plaćati doprinose i ostale stvari koje mora "običnom" radniku.
Kroz 58 godina postojanja Student servisa, naknada za posredovanje kretala se od 3, 5, 7, 5, 10 posto do današnjih 12 posto. Poslodavac izdvaja 17,5 posto doprinosa Studentskom centru za održavanje poslovanja (12 posto), mirovinsko (5 posto) i zdravstveno osiguranje studenta (0,5 posto), što je malo u odnosu na uobičajene doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje te porez na dohodak.
Što se tiče zaštite studenata, svi studenti članovi Student servisa, koji imaju regulirano članstvo, osigurani su od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) policom Croatia Osiguranja. Ta polica uključuje: smrt zbog nezgode, trajni invaliditet, troškove liječenja koji nisu pokriveni obveznim zdravstvenim i dopunskim osiguranjem, te dnevnu naknadu za privremenu nesposobnost za rad koja iznosi 50 kn po danu. Sredstva za rad i sredstva za zaštitu na radu dužan je osigurati poslodavac - naručitelj posla.
Također, poslodavac je dužan ispostavljenu fakturu platiti u roku navedenom u ugovoru o djelu studenta, u protivnom obračunava se zakonska zatezna kamata. Za slučaj da poslodavac u dogovorenom roku ne plati uredno ispostavljenu fakturu, SC na prijedlog studenta, člana Student servisa, pokreće protiv poslodavca postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. To su neki od načina na koje Student servis štiti studentska radnička prava, zapravo jedini načini na koji Student servis štiti studentska radnička prava.
"Tijekom studija radio sam različite poslove, u različitim strukama. Problem se pojavio kod nekoliko poslodavaca koji mi nisu isplatili zarađenu plaću, a i kod nekih je kasnila isplata. Iako bi poslodavac u roku 15 dana trebao SC-u uplatiti zarađeni novac, to bi se odužilo na nekoliko tjedana ili mjeseci. To je veliki izvor frustracija jer sam student koji se sam financira. Riječ je o par tisuća kuna, ponekad i manje, što su za mene puno veći novci, nego za poslodavca koji ih isplaćuje, pogotovo ako se pogleda njihov promet. Jedan ugovor mi je ostao neisplaćen i u tom sam slučaju bio kod direktora Student servisa s još jednim kolegom koji je radio isti posao te smo s tadašnjim direktorom napisali tužbu. Sve bi bilo u redu da je riječ o manjem iznosu, ali je bilo riječ o šest, sedam tisuća kuna što je ogroman novac za studenta. Koliko mi je poznato, kamate na taj iznos u slučaju tužbe idu SC-u, jer oni snose troškove i vode čitavu proceduru. U slučajevima kada bi isplate kasnile, stizale su kasnije uglavnom nakon moje intervencije, tj. nakon što bih nazvao poslodavca ili otišao u SC koji bi nazvali poslodavca i uputili mu opomenu", govori nam student Marin Pocrnja koji od početka studiranja koristi usluge Student servisa u posredovanju pri zapošljavanju.
Kako nam govori, radio je tijekom posljednjih godina sve poslove, nevezane za struku za koju se školuje. Pričajući o satnicama govori kako su ponekad one niže od onih propisanih te da studenti najčešće ne traže objašnjenje, nego ih prihvate onakvima kakve poslodavac predloži. Kao primjer navodi fizičke poslove koje je obavljao za 22 kune po satu iako je minimalna satnica za tu kategoriju 25 kuna. Naravno, najveći problem predstavlja situacija u kojoj poslodavac jednostavno odluči da neće isplatiti zarađenu plaću studentima što napravi vrlo jednostavnim potezom – ne potpiše ugovor o izvršenom radu te praktički student ostaje u toj situaciji nemoćan i vodi se logikom – tako to funkcionira u svijetu rada.
Nerijetko se događa da pojedini poslodavci prezentiraju noćni rad kao dnevni te u skladu s tim odrede minimalnu satnicu od 15 do 17 kuna, ovisno o tipu posla.
Još jedan problem predstavlja noćni rad, rad nedjeljom i rad na dane državnih praznika koji bi trebali biti (više) plaćeni sukladno pozitivnim propisima RH, što se ističe kod formiranja cjenika Student servisa. Međutim, nerijetko se događa da pojedini poslodavci prezentiraju noćni rad kao dnevni te u skladu s tim odrede minimalnu satnicu od 15 do 17 kuna, ovisno o tipu posla. U tom slučaju je moguće da dio rada i jest dnevni, ali veći dio prelazi u noćni za koji student nikada ne bude korektno plaćen te uz to i ne zahtijeva od poslodavca poštenu isplatu zbog straha od "zamjene".
"Student si, budi sretan što možeš raditi takve poslove za toliku satnicu", česti su komentari na studentski rad koji se prečesto idealizira zbog privida solidne zarade iako je problematika puno kompleksnija. Krenimo od toga da se studentskim radom i reguliranjem radnih prava studenata gotovo nitko ne bavi. Općeprihvaćeno je kao idealna situacija u kojoj student uz studiranje može zaraditi dodatni novac i eventualno si sam financirati troškove studiranja, koji su u pojedinim situacijama pozamašni. Naravno, situacija je daleko od idealne.
To ističe i Petar Labrović, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, s kojim smo razgovarali ovih dana. "Teško je općenito govoriti o uvjetima rada, naime, studenti rade kod stotina poslodavaca i uvjeti se razlikuju, počevši od same satnice pa do fizičkih uvjeta rada. Studenti nažalost jako rijetko koriste instrumente žalbe i još rjeđe se unaprijed informiraju o svojim pravima i obvezama. Uvijek i u svemu može i mora bolje pa tako i u reguliranju studentskog rada. Smatramo da bi u nove uredbe, između ostalog, trebalo unijeti tzv. 'crnu listu' tj. popis poslodavaca koji krše ugovor u bilo kojem obliku (najčešće neisplata plaća)", govori nam Labrović.
Studentski rad, tj. radna prava studenata su gotovo nikako regulirana, odnosno studentski poslovi predstavljaju savršeni moment za eksploataciju radništva u smislu jeftine, mlade radne snage koja će prije pristati na teže uvjete rada, a poslodavac će radije "zaposliti" studenta kojem ne mora plaćati doprinose i ostale stvari koje mora "običnom" radniku. Naravno, riječ je o jednostavnoj kapitalističkoj logici koja se isključivo vodi profitom i efikasnošću uz dodatak "fleksibilnosti". Uz to, dolazimo do momenta preprodaje studentskih ugovora o kojima je izbila afera prije nekoliko godina, a pojedinci su (čak!) i kažnjeni za zlouporabu studentskih ugovora.
Petar Labrović: Uvijek i u svemu može i mora bolje pa tako i u reguliranju studentskog rada
Tržište "rada na tuđe ugovore" zapravo se znatno razvilo prije desetak godina, početkom usvajanja Bolonjske reforme, čijom se primjenom, iako ne potpuno uspješnom, uvelo strože pohađanje nastave, pa je mnogim studentima bilo mnogo teže kombinirati rad i studij. Takav razvoj situacije pogodovao je fiktivnom zapošljavanju, tj. plaćanju radnika preko tuđih studentskih ugovora. Posljednjih nekoliko godina takav rad nastojao se suzbiti strožim kaznama.
Tu je važno vidjeti koji je bio odgovor nadležnih institucija, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstva rada i mirovinskog sustava? Odgovorne kazniti, a studente zaštititi – pravilnikom! Upitali smo MZOS je li se krenulo u izradu pravilnika ili je njegova izrada još uvijek u fazi razmatranja te hoće li se tim pravilnikom povećati razina zaštite radnih prava studenata, u smislu da će ograničiti rad s opasnim kemikalijama ili sličnim. Konkretni odgovor na postavljeno pitanje nismo dobili, osim da će u njegovu izradu, ako do nje dođe, biti uključeni svi zainteresirani dionici. Također nam je rečeno kako je cilj eventualnih izmjena postojećeg zakonodavnog okvira spriječiti zlouporabu instituta studentskog rada, a ne ograničiti rad studenata.
“U okviru mjera za suzbijanje neprijavljenog rada koje Europska komisija traži od Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava rade na analizi utjecaja korištenja ugovora o djelu redovitog studenta na navedenu pojavu”, navode u MZOS-u.
Ne možemo ne primijetiti apsurdnost da MZOS i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava kreću u eventualnu borbu protiv neprijavljenog rada jer EK to traži od Hrvatske, a ne zbog problema eksploatacije, kršenja radnih prava i ostalih niza problema koji se gomilaju godinama. Nedostatak pravne sigurnosti u reguliranju radničkih prava studenata samo je jedan pokazatelj toga kako rad studenata nije percipiran kao stvaran rad iako čak 75 435 studenata, tj. 65 posto ukupnog broja radi.
Nedostatak pravne sigurnosti samo je jedan pokazatelj toga kako rad studenata nije percipiran kao stvaran rad iako čak 65 posto ukupnog broja studenata radi.
Je li to jedan od trenutaka pripreme za "stvarni život" u kojem su radnici naviknuti na konstantno kršenje radničkih prava koje šutke trpe zbog straha od otkaza? Ili je jednostavno riječ o nedostatku volje i brige za konkretno rješavanje problema studentskog rada sa svih strana - studenata i zakonodavaca?
Važno je, i možda presudno, da se oko ovog pitanja aktiviraju i sami studenti i studentice, ali kontinuirani studentski pritisak izostaje. "Studentske aktivnosti ovise ponajviše o njihovim osobnim afinitetima, no kad govorimo o studentskom standardu, mislim da na njihovu aktivnost najviše utječe trenutna situacija, npr. ako je u određenom trenutku aktualno pitanje studentske prehrane, možemo očekivati da će se u rješavanje tog pitanja uključiti i oni studenti kojih se to ne tiče u većoj mjeri, ali iz solidarnosti s kolegama i oni će se aktivirati", objašnjava nam Petar Labrović.
Na ovoj, kao i na generalnoj razini problematike SC-a, studenti često nisu prepoznati kao bitni akteri, stoga je bitno da sami prisvoje tu ulogu. "Što se tiče artikuliranja problematike SC-a na razini Sveučilišta, SZ je kontinuirano upozoravao na određene probleme u SC-u, informirali smo sveučilišna tijela (Rektorski kolegij, Senat Sveučilišta te Sveučilišni savjet), nažalost nismo shvaćeni ozbiljno na vrijeme i dogodila se sanacija. Nažalost, sve do kraja sanacije SZ nema svog predstavnika u upravnom vijeću SC te nam je stoga teško govoriti o trenutnom stanju u istom", govori nam Labrović.
Kao što ni student servisi redovito ne objavljuju podatke o tome koliko je studenata zaposleno preko student servisa i koliko studenti zarade, tako je i u trenutnoj situaciji sanacija svojevrsna "siva zona" - o kojoj se ne informira medije i javnost, u koju nisu uključeni studenti, o kojoj ćemo, kako stvari stoje - dobiti "prigodno" izvješće kad završi.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
