Kaos stvara prilike. Pravni kaos u kojem nas ovršuju javnobilježnički uredi i gdje su tumačenja iznad zakona, politički kaos kroz koji svaku jedinicu lokalne samouprave reketari lokalni ili županijski šerif bez ikakve obaveze strateškog razmišljanja o dobrobiti zajednice, zemljišnoknjižni i prostornoplanski kaos koji služi isključivo namirivanju onih koji su bliski vlasti, a na štetu javnog dobra, medijski kaos koji priječi pristup Mobilizacija ipak ne znači puko okupljanje, već prije investiciju određenog skupa znanja u otpor nasiljuinformacijama umjesto da ih pruža.
Suprotstavljanje takvim praksama u egzistencijalno ugroženom, politički nepismenom i fragmentiranom društvu, društvu straha i rezignacije, izrazito je teško artikulirati. Ako ste među onima koji se pitaju zašto nema radničkih prosvjeda za 1. maj, jer problema u sustavu rada, panično važnih, očito ima, pitajte prvo sebe možete li na takav prosvjed sami dovesti dvadeset ljudi i što tih "vaših" dvadeset ima zajedničko sa sezonskim konobaricama, znanstvenim novacima i Hanžekovićevim novinarima. S drugim radnicima. I kako biste to zajedničko komunicirali.
Ako ste među onima koji se pitaju zašto se ljudi ne okupljaju oko izostanka stambenih politika i bilo kakvog standarda u planiranju koji bi uvjetovao izgradnju vrtića, knjižnica, sportskih igrališta, ili oko poreza na nekretnine, pitajte se i gdje prosječan građanin može pročitati ili čuti relevantan i pouzdan skup informacija prema kojem bi se odredio pa onda možda i pobunio. Zašto reagiraju na jednu predstavu, a ne okupi ih se, osim možda virtualno, 5000 s artikuliranim zahtjevima vezanim uz kulturne politike u zemlji.Razmjena i solidariziranje tih za sad raštrkanih i u svakom pogledu vrlo heterogenih grupa, svakoj idućoj olakšavaju borbu.
Ostale su nam reakcije na imanentno i konstantno nasilje u prostoru. Za sad imamo park, igralište i plažu. Aktualni primjeri poput Bola, Savice, rapskih i marjanskih plaža, Kajzerice, istarskih i trogirskih kamenoloma... – nisu incidenti nego ciljana politika koju je većina nas i glasom na izborima ili šutnjom legitimirala. Vidljiva je kroz te primjere svakome, banalno čitka i onakva kakvoj se i gore opisano društvo može, ako želi, kvalitetno suprotstaviti i oko koje se može relativno lako solidarizirati. Takve teme grade zajednicu.
Manuel Castells, primjerice, smatra da je za stvaranje organizacija unutar lokalnih zajednica iz kojih nastaju osjećaji pripadnosti i zajednički kulturni identitet nužan proces društvene mobilizacije, odnosno da se ljudi moraju uključiti u gradske pokrete kroz koje se brane zajednički interesi te se na neki način živi zajedničkim životom.
Foto: Hina
Ti gradski pokreti po njemu su usmjereni na tri glavne skupine ciljeva: gradske zahtjeve vezane uz uvjete života i kolektivnu potrošnju, potvrđivanje lokalnog kulturnog identiteta i osvajanje lokalne političke autonomije i građanskog sudjelovanja.Aktualni primjeri poput Bola, Savice, rapskih i marjanskih plaža, Kajzerice, istarskih i trogirskih kamenoloma... – nisu incidenti nego ciljana politika koju je većina nas i glasom na izborima ili šutnjom legitimirala
Mobilizacija ipak ne znači puko okupljanje, već prije investiciju određenog skupa znanja u otpor nasilju. Tako su stanovnici Savice u Zagrebu ili Splićani vezano uz izmjene Generalnog urbanističkog plana ili Rabljani vezano uz pomorsko dobro – uz zajednička dobra - arhitekti, krajobrazni arhitekti, pravnici, ekonomisti, novinari, politolozi, prometni stručnjaci, povjesničari umjetnosti, sociolozi, ekolozi i drugi građani sa svojim specifičnim iskustvima i znanjima, kreirali neoborive argumente u zaštitu zajedničkog interesa. Time su stvorili i izvjesnu bazu znanja za svaku buduću grupu koja se nađe pred sličnim problemom, ali i pred problemima iz drugih društvenih sfera kojima je danas teže naći zajednički nazivnik.
Nije vjerojatno da će se kapaciteti za suštinske promjene izgraditi na pojedinačnim slučajevima i od teme do teme. No kad se počiste svi periferni aspekti građanskih pobuna, komunikacijske greške nastale iz krive procjene, šumovi svih vrsta, trenutna moć nekog Milana Bandića koji šalje agresivne plaćenike na četrnaestogodišnje curice, ostaje ogoljena i oboriva.Manuel Castells, primjerice, smatra da je za stvaranje organizacija unutar lokalnih zajednica iz kojih nastaju osjećaji pripadnosti i zajednički kulturni identitet nužan proces društvene mobilizacije
A park uz park postaje i čitak simbol zahtjeva za pravdom, ne samo u prostoru. Zagrepčani (i Nezagrepčani, uostalom) koji su se solidarizirali oko zaštite tuđeg kvartovskog zelenila gdje do jučer možda nikad nisu zašli, na terenu su izmijenili i stavove o nizu drugih društvenih pitanja. Gradonačelnik im je, jednako kao sileđije u pokušaju sprječavanja izvedbe Frljićeve predstave u Splitu, jednako kao Markićkine kohorte u navali na ljudska prava, pojednostavio odnose i proširio temu okupljanja.
Nema potrebe za skromnošću i naknadnom redukcijom. Razmjena i solidariziranje tih za sad raštrkanih i u svakom pogledu vrlo heterogenih grupa, svakoj idućoj olakšavaju borbu. Do sistemske promjene.
__________________________________________________________________________________________________
