"Ako želite živjeti u humanoj, solidarnoj i otvorenoj Europi, koja nudi uvjete za dostojanstven život za sve, pridružite se Maršu solidarnosti i tako izrazite podršku izbjeglicama te neslaganje s trenutnom politikom europskih institucija i vlada", pozivaju iz Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ) i inicijative Dobrodošli! na osmi Marš solidarnosti koji će se održati 14. studenog s početkom u 12 sati, na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Uoči Marša razgovarali smo s Bojanom Vujakovićem iz MAZ-a o izbjeglicama, migracijskim politikama Europe i antifašizmu.
Ovogodišnji Marš solidarnosti održava se pod parolom Za otvorenu Europu. U pozivu ističete kako je vrijeme da Europa postane sigPojednostavljeno rečeno, današnji fašizam bi bio nacionalizam koji podrazumijeva isključivanje svih osim pripadnika te nacijeurno utočište za sve, u skladu s njenim temeljnim vrijednostima. Koliko su te temeljne vrijednosti otvorenosti i solidarnosti postale načelne?
U ovoj krizi se vidi da Europa do sada uopće nije definirala kako bi se u takvoj situaciji odnosila. Prvi put nakon Drugog svjetskog rata imamo situaciju gdje u Europu dolazi tako velik broj ljudi zbog čega su političke elite EU donekle osvijestile kako je humanitarna kriza posljedica njihovih politika na Bliskom istoku. Da se Europa na početku krize postavila drugačije, možda i ne bi došlo do tolikog priljeva ljudi. Sada imamo situaciju gdje se javljaju radikalnije, desnije struje koje inzistiraju na zatvaranju Europe, a među njima su i pojedine vlade članica EU poput Mađarske, koja u toj ideji nije usamljena. Uz zagovaranje politike zatvaranja granica, tu su i izjave poput one kako će pojedine zemlje primiti samo kršćane i slično. Smatram da se Europa još uvijek nalazi u fazi definiranja politike prema izbjeglicama - hoće li ona ostati otvorena za izbjeglice ili će zatvoriti svoje granice. Zanimljiv mi je taj paradoks da se u Berlinu svake godine slavi rušenje Berlinskog zida, dok se sada u EuOgrade u Mađarskoj, ali i Sloveniji, možemo gledati kao jedan dio europske politike, ali i kao dio baštine tzv. izvoza ljudskih prava na Bliski istok i Afrikuropi grade neki novi zidovi. S obzirom na to da i sama Europa nije odlučila u kojem će smjeru ići, imamo priliku utjecati na promjere tih politika i jasno reći kako želimo otvorenu Europu.
Unatoč stalnim pozivima na solidarnost koji dolaze od političkih elita imamo sasvim drugu situaciju na terenu – podižu se ograde i žice pred ljudima koji bježe od rata, siromaštva, nasilja te ih se prezentira kao sigurnosnu prijetnju. Može li u tom kontekstu Europa biti otvorena, čini se da upravo ide u suprotnom smjeru?
Samim podizanjem ograda i poticanjem diskursa o izbjeglicama kao sigurnosnoj prijetnji, EU, odnosno njene članice krše sve ono za što su se zalagale u međunarodnim politikama ili što su potpisale ulaskom u EU. Ograde u Mađarskoj, ali i Sloveniji, možemo gledati kao jedan dio europske politike, ali i kao dio baštine tzv. izvoza ljudskih prava na Bliski istok i Afriku. Samim podizanjem ograda i lošim tretmanom prema izbjeglicama EU ne poštuje ono što je drugima htjela nametnuti kao standard. Ostaje nam vidjeti u kojem će smjeru Europa ići – hoće li ona krenuti "lijevo" i prihvatiti izbjeglice ili će se u potpunosti zatvoriti i time skrenuti "desno", tj. u fašizam.
Smatrate li da je hrvatsko društvo dovoljno otvoreno prema izbjeglicama? S jedne strane imamo građane i građanke koji pomažu izbSamim podizanjem ograda i lošim tretmanom prema izbjeglicama EU ne poštuje ono što je drugima htjela nametnuti kao standard jeglicama na različite načine, dok s druge strane imamo one koji pozivaju na nasilje i mržnju prema izbjeglicama.
Mislim da je većina hrvatskog društva spremna pomoći ljudima u nevolji, ali isto tako mislim da većina društva ne bi bila spremna primiti velik broj izbjeglica u Hrvatsku. Kada bi problematika izbjeglica bila dostupnija široj javnosti i kada bi ta javnost bila više uključena u samo pomaganje kroz različite akcije, ali uz to i pravovaljano informirana od strane medija i političara, možda bi onda i taj dio koji ne bi htio prihvatiti izbjeglice promijenio mišljenje. Vjerujem da svaki čovjek želi pomoći drugom, ali da se brzo mijenjaju mišljenja kada im se nametne priča o dolasku drugačijih ljudi. Također, mislim da se i na određen način zadobila šira podrška javnosti time što je ova kriza prezentirana tako da izbjeglice samo prolaze kroz Hrvatsku i da oni ne žele ostati ovdje.
Osim prosvjeda i akcija podrške, poput Marša, u ostatku Europe sve intenzivniji su prosvjedi protiv izbjeglica, tj. kako ih nazivaju prosvjedi protiv imigracijskih politika. Možemo li nešto slično očekivati i u Hrvatskoj? Već je bilo pokušaja organiziranja prosvjeda u Zagrebu, dok su u Srbiji takve skupove vlasti i zabranile.
Sigurno će biti pokušaja organiziranja takvih prosvjeda, pogotovo od strane političkih organizacija koje su nacionalističke, pa čak i jednim dijelom i fašističke, ali mislim da je to za njih jedan pokušaj profiliranja na političkoj sceni. Takvi skupovi organizirani su uvijek zbog političkih interesa poS obzirom na to da Europa nije odlučila u kojem će smjeru ići, imamo priliku utjecati na promjere njezinih politika i jasno reći kako želimo otvorenu Europujedinih organizacija, a ne zbog "stvarne" prijetnje koju vide u izbjeglicama.
Jedan od argumenata koje koriste pripadnici tzv. anti-imigracijskog pokreta je sloboda govora. Koliko je tanka granica između slobode govora i govora mržnje?
Čest je slučaj da se takve inicijative pozivaju na demokraciju i slobodu govora koje imaju vrlo jasnu granicu gdje ta sloboda prestaje. Kada netko viče da treba određenu osobu ili skupinu ljudi ubiti, time se život te osobe ili ljudi ugrožava i vrlo je jasno da tu počinje govor mržnje na koji treba reagirati, bez obzira od koga on dolazi.
Marš solidarnosti jedna je od aktivnosti MAZ-a kroz koju upozoravate na određene socijalne i ekonomske politike koje isključuju, obespravljuju pojedine društvene skupine. Tijekom posljednjih osam godina tematizirali ste diskriminaciju Roma, deindustrijalizaciju Zagreba, ugrožavanje radničkih prava, ali i ignoriranje, tj. neprepoznavanja fašizma. Možemo se složiti da te teme ni danas nisu izgubile na aktualnosti.
Naravno, te teme su i danas aktualne, a samo pitanje fašizma se unutar MAZ-a ponovno otvara, jer današnji oblici fašizma nisu isključivo vezani za situacije koje su identične onima iz Drugog svjetskog rata. Pojednostavljeno rečeno, današnji fašizam bi bio nacionalizam koji podrazumijeva isključivanje svih osim pripadnika te nacije. Mi se zalažemo za uključivanje svih društvenih skupina kroz različite aktivnosti, pokušavamo stvoriti jednu vrstu zajedništva koje se temelji na suradnji. Često čujemo argument kako je nacionalizam domoljublje, s čime se ne slažem jer domoljublje ne bi trebalo isključivo biti vezano za naciju. Domoljublje podrazumijeva pripadnosti određenom području koje ne mora biti nacionalno, već može biti lokalno, regionalno, nadnacionalno sve dokle god se pojedinac osjeća "kao kod kuće".
Iako smo svjesni kako je fašizam itekako prisutan u društvu nerijetko možemo čuti tvrdnje kako je fašizam stvar prošlosti, a time i antifašizam, kao i da rasprave o fašizmu i antifašizmu zbog toga danas i nisu potrebne. Što bi bio antifašizam danas?
Antifašizam iz Drugog svjetskog rata koji je bio na ovim prostorima nije jednak antifašizmu koji je bio u ostatku Europe. Na ovim prostorima smo imali revolucionarni ustanak kroz Narodnooslobodilačku borbu gdje je promijenjen sustav u kojem smo živjeli i to je ono što drugi antifašisti u Europi uglavnom nemaju. Iz te revolucije proizlazi cijeli niz politika koje su ljudi živjeli 45 godina. Konkretno, uzmimo primjer stambene politike koja je i danas aktualna. Danas imamo situaciju gdje su se ljudi prezadužili u švicarskom franku kako bi došli do jedine nekretnine. Stambena politika kakva je bila u socijalizmu u sebi je sadržavala pravo na stanovanje bez da se ljude dovede na rub siromaštva i proizašla je upravo iz te antifašističke revolucije. To je samo jedan od primjera što bi antifašizam danas uključivao. Naravno, tu su i drugi primjeri pozitivnih socijalnih i Smatram da se Europa još uvijek nalazi u fazi definiranja politike prema izbjeglicama - hoće li ona ostati otvorena za izbjeglice ili će zatvoriti svoje graniceekonomskih politika koje su proizašli iz antifašističke revolucije.
Slažete li se s tvrdnjom da se danas antifašizam javlja samo kao reakcija na fašističke ispade?
Velik broj inicijativa i organizacija koje u imenu ne sadrže pridjev antifašistički upravo svojim radom pokazuju kako one jesu antifašističke organizacije. Jedan od primjera je i inicijativa Dobrodošli! u kojoj i MAZ sudjeluje. Čest je slučaj da je riječ samo o reakcijama na neki napad ili govor mržnje usmjeren prema osobama druge nacionalnosti, ali smatram da postoji generalno neprepoznavanje antifašističkog djelovanja od strane javnosti. Svakako postoje napori da se oformi sustav koji neće biti samo reakcijski, ali za njegovo uspostavljanje treba vremena. Pri uspostavljanju tog sustava sigurno nije pomoglo i to što se država praktički odrekla antifašističkog nasljeđa, ali mi pokušavamo sačuvati ono što je bilo pozitivno u bivšoj državi i promijeniti ono što nije bilo dobro.
Ovaj članak je nastao u sklopu projekta "Dosta je mržnje!", uz financijsku podršku Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške za organizacije civilnoga društva, čiji je provoditelj za Republiku Hrvatsku Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Za sadržaj članka isključivo je odgovorna Udruga za nezavisnu medijsku kulturu i on ni na koji ne način ne predstavlja službene stavove donatora.
