Kako CO2 nakon rujna uobičajeno samo raste, sigurno je da će 2016. godina biti prva godina u kojoj se koncentracija CO2 nije spuštala ispod 400 ppm, piše Climate Central. Koncentracija CO2 u atmosferi raste od početka Industrijske revolucije i ne pokazuje znakove usporavanja.
Nakon što preko ljeta u zapadnoj hemisferi biljke zezelene i pohrane dio CO2 iz atmosfere, rujanske su razine obično najniže, da bi nakon opadanja lišća i kroz proces raspadanja CO2 opet bio oslobođen. Zato nakon rujna CO2 redovito ubrzano raste, pa je nesumnjivo da će tako biti i ove godine, koja osim po rekordnom CO2 galopira i prema tome da bude nova najtoplija godina u povijesti mjerenja.
"Je li moguće da u listopadu mjesečna razina CO2 padne ispod onih u rujnu i ispod 400 ppm? To je gotovo nemoguće", kaže Ralph Keeling, znanstvenik iz Oceanografskog instituta Scripps.
"Po mom mišljenju, nećemo više doživjeti mjesec s koncentracijom ispod 400 ppm-a. Čak i ako se ostvare najbolji scenariji iz klimatskih pregovora i države krenu s drastičnim smanjenjem emitiranja zagađenja, CO2 bi mogao počeo padati tek nakon otprilike jednog desetljeća", kaže Gavin Schmidt, klimatski znanstvenik iz NASA-e.
Mjerenja koncentracije CO2 koja se provode na vrhu vulkana Mauna Loa podsjećaju nas da smo sa svakim proteklim danom, sve dalje od klime kakvu čovječanstvo poznaje i u kojoj je cvjetalo i sve bliže nestabilnoj budućnosti, zaključuje Climate Central.
Iako su posljednjih mjeseci ostvareni određeni pomaci na približavanju ratifikaciji Pariškog sporazuma kroz obećanja Kine i SAD-a, ono što je obećano u Parizu ni izdaleko ne obećaje smanjenje ispuštanja C02 da bi se svijet zadržao na prosječnom globalnom zatopljenju od 2 C, a tamoli 1,5 C što je istaknuto kao cilj, a već je sada gotovo nemoguće ostvariti.
U međuvremenu, u Hrvatskoj su i dalje najvažnija priča ustaše i partizani, a ni svijet ne stoji puno bolje. Dobrodošli u nestabilnu i nepredvidljivu budućnost, glasajte i dalje za one koji mentalno žive u 20. stoljeću ili tamo negdje u srednjem vijeku.