Ratno stanje uma

Prije desetak dana brojni mediji prenijeli su vijest kako je tridesetero djece iz Srbije lani prošlo obuku u Međunarodnom vojno-patriotskom kampu u Rusiji, gdje su između ostalog, učila koristiti hladno oružje te rukovati replikama automatskog oružja i bombi. Odlazak djece iz Srbije u taj vojni kamp organiziralo je Udruženje sudionika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, a vođa puta bio je predsjednik udruženja Željko Vukelić, koji takvu obuku ne smatra spornom.

"Ima jedan dio neke opće obuke o prirodi, o znanju, znači o orijentaciji, o prvoj pomoći… Sve ono što smo mi nekada učili kroz Općenarodnu obranu gdje ima elemenata naoružanja, mina. To je sve ono s čim se djeca u ratu mogu eventualno susresti, pa da budu upoznati da ne smiju nešto dirati nešto što je opasno, što nije dobro", kazao je Vukelić za Radio Slobodnu Europu.

Stručnjaci dječjeg razvoja smatraju da uključenost djece u takve vrste aktivnosti i kampova, u kojima djeca barataju replikama oružjem, vodi k militarizaciji djeceMediji u Hrvatskoj, zgroženi takvim vojnim obukama, također su prije dva mjeseca prenijeli vijest o šokantnim događanjima u BiH gdje "vehabije uče djecu vojnim vještinama", uz komentar kako "sve podsjeća na vojnu obuku uz vjersku islamsku indoktrinaciju". No, mediji u Hrvatskoj pozdravili su održavanje vojnog kampa za djecu u Križevcima u organizaciji Airsoft udruge Podravina i Paintball Pitagora.

"Kamp je okupio 25-ero djece koji su pod vodstvom profesionalaca učili kako se orijentirati u prirodi i pružiti prvu pomoć, a imali su i domovinski odgoj, tjelovježbu, tečaj samoobrane, airsoft, streličarstvo i blowgun", navodi se na službenoj stranici grada Križevaca čiji je gradonačelnik Mario Rajn pohvalio održavanje takvog kampa za djecu pri čemu je izrazio nadu da će se održavanje kampa nastaviti.

E-Podravina pak prenosi kako je na kraju kampa za sudionike održano natjecanje koje je bilo osmišljeno na način da djeca što brže prođu prepreke na poligonu zaustavljajući se na radnim točkama na kojima su im instruktori postavljali pitanja iz tema o kojima su učili na kampu te su na kraju poligona morali gađati padajuće mete airsoft replikom. Također taj isti portal donosi fotogaleriju koja sadrži niz fotografija maloljetne djece s oružjem, vojničko postrojavanje, a Facebook stranica Airsoft udruge Podravina pak video "pozdrava domovini". No, to nije sve. Ista ta udruga početkom travnja, na upit roditelja desetogodišnje djevojčice, organizirala joj je rođendan uz postrojavanje, dizanje zastave i sve drugo po njenim željama, javlja Drava.info.Helenca Pirnat Dragičević: "Načelno, ne uviđamo doprinos dobrobiti i razvojnim interesima djece u baratanju replikama oružja. Naše je stajalište da upoznavanje djece s oružjem može biti korisno jedino ako je usmjereno na osvještavanje opasnosti od oružja"

"Isprva je mislila da ćemo mi to odbiti, međutim, pošto je Jollin bila najmlađa polaznica našeg prošlogodišnjeg kampa za osnovnoškolce i zbog svoje velike ljubavi prema vojnoj tematici, nekako nam je posebno prirasla srcu, te smo taj prijedlog odmah prihvatili", prenosi Drava.info objavu s Facebook stranice udruge uz opširnu fotogaleriju proslave rođendana desetogodišnje djevojčice "u punoj ratnoj spremi". Podsjećamo, replike oružja koje se koriste u airsoftu prema Zakonu o oružju spadaju u D kategoriju, a takvu "opremu" mogu kupiti samo punoljetne osobe.

Za komentar o održanom vojnom kampu upitali smo pravobraniteljicu za djecu Helenca Pirnat Dragičević, koja ističe kako stručnjaci dječjeg razvoja smatraju da uključenost djece u takve vrste aktivnosti i kampova, u kojima djeca barataju replikama oružjem, vodi k militarizaciji djece.

Pirinat Dragičević kaže da u slučaju da se i djeci nude takve aktivnosti, one moraju biti jasno strukturirane te im cilj mora biti osposobljavanje djece za prepoznavanje rizika pri baratanju oružjem i opasnosti od oružja, moraju biti praćene objašnjenjima, stavljene u mirnodopski kontekst i valja voditi računa da neku djecu puške, pucanje i asocijacije smrti, ranjavanja i invalidnosti mogu uznemiriti. Naglašava kako takve aktivnosti moraju biti jasno definirane svojim ciljevima i provedbi, pri čemu s djecom treba postupati na način primjeren njihovoj dobi i zrelosti te njihovim potrebama uz poduzimanje svih potrebnih mjera zaštite sigurnosti i zdravlja djece.

"Načelno, ne uviđamo doprinos dobrobiti i razvojnim interesima djece u baratanju replikama oružja. Naše je stajalište da upoznavanje djece s oružjem može biti korisno jedino ako je usmjereno na osvještavanje opasnosti od oružja. Kontakt s oružjem može potaknuti djetetov interes pa će oružje u roditeljskoj kući također postati predmet interesa, a istovremeno i velika opasnost.

Bačić:"S obzirom na pokazatelje da mladi pribjegavaju nasilju u rješavanju sporova, smatramo da nemaju dovoljno vještina nenasilnog, mirnog rješavanja sukoba pa svakako poučavanje tim vještinama smatramo konstruktivnijim za mlade i građenje drugačije budućnosti"Osim toga, i porast nasilničkog ponašanja u društvu nerijetko je povezana s dostupnošću i nošenjem oružja. Stoga, smatramo da upoznavanje djece s oružjem može biti korisno jedino ako je usmjereno na osvještavanje opasnosti od oružja, upućivanje u to da oružje nije igračka i da ga djeca ne smiju dirati jer mogu teško ozlijediti i sebe i druge te da, ako ga nađu u blizini mjesta igre, trebaju upozoriti odrasle i slično", kaže Pirinat Dragičević.

Lovorka Bačić iz Centra za mirovine studije također drži kako rukovanje oružjem nije vještina koju treba promicati, a pogotovo tome poučavati djecu. "S obzirom na pokazatelje da mladi pribjegavaju nasilju u rješavanju sporova, smatramo da nemaju dovoljno vještina nenasilnog, mirnog rješavanja sukoba pa svakako poučavanje tim vještinama smatramo konstruktivnijim za mlade i građenje drugačije budućnosti", govori nam Bačić i ističe da ako društvo militarizirate, ono će biti spremnije na takav način rješavati sukobe, tj. lakše/spremnije će pribjegavati nasilnim rješenjima.

Napominje kako smo nakon iskustva SFRJ, gdje se poticalo mlade na takve sadržaje pa i kroz obrazovni sustav, gdje se druge prikazivalo kao prijetnju, svjedočili tome kako je lako bilo posegnuti za oružjem. Bačić ističe kako jasno vidimo kakvo je stanje sloboda i kvalitete života u visoko militariziranim državama poput Turske, Izraela, Sjeverne Koreje i drugih.

Bačić, kao i pravobraniteljica za djecu, kao pozitivan primjer uključivanja djece u pojedine aktivnosti u kojima se djecu uči vještine snalaženja u prirodi, pružanja prve pomoći i sl., vide u izviđačkim kampovima, koje smatraju primjerenima jer, osim stjecanja korisnih vještina i znanja, djeca razvijaju konstruktivne socijalne vještine, ali bez militariziranog dijela.Bajkuša:"Je li pucanje iz bilo kakvog oružja, pa bilo ono i replika stvarno nešto što djeca i mladi trebaju znati posebno u vrijeme kada se u cijelom svijetu 'zvecka' oružjem?"

"Možemo izraziti samo i jedino duboko žaljenje. Voljeli bismo da su djeca i mladi taj dan proveli učeći kako razgovarati, kako pomoći drugima, kako riješiti sukob na nenasilan način čuvajući dostojanstvo druge osobe. Je li pucanje iz bilo kakvog oružja, pa bilo ono i replika stvarno nešto što djeca i mladi trebaju znati posebno u vrijeme kada se u cijelom svijetu 'zvecka' oružjem", održavanje kampa komentirao je i Mario Bajkuša iz Foruma za slobodu odgoja.

Posebno zabrinjavajućim ocijenio je činjenicu da je takva aktivnost dobila podršku lokalne vlasti koja je osnivač škola i koja bi trebala brinuti da se djecu i mlade odgaja i obrazuje "u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima i pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva", kako to stoji u Zakonu o odgoju i obrazovanju.

Kao društvo ne prepoznajemo odlučnu i djelatnu usmjerenost na izgradnju mira odnosno onih znanja i vještina kod djece i mladih koje će omogućiti život u miru i konstruktivno rješavanje sporova te usmjerenost na suradnju i razvojS obzirom na to da je Forum za slobodu odgoja ujedno i član GOOD Inicijative koja se zalaže za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovni sustav, Bajkušu smo upitali što bi u ovom slučaju uključivao "domovinski odgoj", a koji je prema Hrvatskoj enciklopediji od sredine 90-ih dio sastavni dio obuke u Hrvatskoj vojsci, te je li djeci uopće potrebna takva vrsta obrazovanja.

"Nismo upoznati s 'kurikulumom' domovinskog odgoja koji se provodio. No, ako je taj program učio djecu i mlade da vole svoju domovinu poštujući zakone, plaćajući poreze, glasajući na izborima nakon što su pročitali izborne programe kandidata, brinući se kako se koristi javni (proračunski) novac, brinući se da hrvatska demokracija bude još kvalitetnija, da se poštuju ljudska prava svih građana i građanski i da Hrvatska bude zemlja kojom će se mladi ljudi ponositi onda se takav program može u svakom slučaju pozdraviti. Sudeći prema medijskim napisima koji govore o tome da se djecu učilo 'kulturi ophođenja oružjem' nismo sigurni da su djeca i mladi bili izloženi navedenim temama", kaže Bajkuša.

Bačić također napominje kako nema uvid u ono što se podučavalo djecu u sklopu "domovinskog odgoja", ali smatra kako bi odobrenje za takav sadržaj trebala dati odgojno-obrazovna institucija.

"Ako je to bilo poučavanje o Domovinskom ratu, pitanje je što takav sadržaj radi u ovom programu kampa odnosno koji su odgojno-obrazovni ciljevi kampa te kako je ovaj sadržaj opravdan/obrazložen. Znači - pitanje je za što se djecu obučava/priprema", kaže Bačić.

Vojni kampovi za djecu nisu novitet, kako u Hrvatskoj tako i u ostatku Europe, posebno na njenom jugoistoku. Tako je još 2016. godine u Dabru, nedaleko od Peručkog jezera, na poligonu BZ Patriot održan "military kamp" za tridesetak djece u dobi od 13 do 17 godina. Bačić: "Medijsko praćenje ovih sadržaja zapravo ocrtava širu društvenu klimu u kojoj strah od vanjskih neprijatelja i stvaranje prijetnji, kako iz susjedstva tako i daljih krajeva, služi kao opravdanje vlastitih politika usmjerenih k militarizaciji i isključivosti"

U sklopu kampa po načelima vojne obuke djeca su prošla "specijalnosti streljaštva s airsoft replikama pravog naoružanja, punjenih bio razgradivim kuglicama, vježbe spretnosti, spašavanja ranjenika, preživljavanja u kriznim situacijama i dr.", javlja Ferata. Očito, domaći vojni kampovi nisu problematični iako se osim nacionalnog i ideološkog predznaka ne razlikuju od onih koji se održavaju u drugim zemljama.

Osvrćući se na održavanje vojnih kampova za djecu u BiH i Rusiji s početka teksta, Bačić kaže kako se vijesti o takvim aktivnostima, održanima u Hrvatskoj, ne uokviruju niti kontekstualiziraju na isti način kao one iz drugih zemalja te da se navedeni programi lako mogu upotrijebiti kao opravdanje za održavanje istih aktivnosti u Hrvatskoj. Napominje kako kao društvo ne prepoznajemo odlučnu i djelatnu usmjerenost na izgradnju mira odnosno onih znanja i vještina kod djece i mladih koje će omogućiti život u miru i konstruktivno rješavanje sporova te usmjerenost na suradnju i razvoj.

"Medijsko praćenje ovih sadržaja zapravo ocrtava širu društvenu klimu u kojoj strah od vanjskih neprijatelja i stvaranje prijetnji, kako iz susjedstva tako i daljih krajeva, služi kao opravdanje vlastitih politika usmjerenih k militarizaciji i isključivosti", govori Bačić i dodaje kako slučaj vojnog kampa treba promatrati u kontekstu širih društvenih zbivanja.

Bajkuša:"Ovakve 'edukacije', bez obzira gdje se održavale, ne doprinose niti miru, a osobito ne doprinose cjelovitom odgoju i obrazovanju djece i mladih"Podsjeća na izjavu ministra obrane Damira Krstičevića koji je rekao kako će vojni rok pripremiti mlade na život, ali i na recentnu angažiranost generalskog zbora i drugih koji "na mala vrata" guraju mlitarizaciju u škole.

"Neodgovornim postupanjem političara u javnosti su poslane sasvim krive poruke o tome na koji način se djecu priprema za život. Ako ovakva priprema i je u skladu s vizijom naših političkih lidera, ona nije u skladu s dobrobiti spomenute djece", smatra Bačić.

Bajkuša pak podsjeća na, kako kaže, jedan dosta zaboravljen dokument – Ustav RH, koji nedvosmisleno stavlja mirotvorstvo kao temeljnu ustavnu vrednotu.

"To nije samo obveza institucija već obveza svih građana ove zemlje. Posebno je to obveza građana koji su ne tako davno iskusili strahote oružja i upravo zbog toga bi se više trebali zalagati za mir i nenasilje", ističe Bajkuša i podsjeća kako je mir vrlo "nježna biljka oko koje se treba svakodnevno i brinuti. Zaključuje kako ovakve "edukacije", bez obzira gdje se održavale, ne doprinose niti miru, a osobito ne doprinose cjelovitom odgoju i obrazovanju djece i mladih.Danas kada se još uvijek desetke tisuća djece regrutira u vojsku, kada im se oduzima djetinjstvo te ih se umjesto u školu šalje na ratište, "igranje" rata uz blagoslov odraslih svakako je zabrinjavajuće

Danas kada se još uvijek desetke tisuća djece regrutira u vojsku, kada im se oduzima djetinjstvo te ih se umjesto u školu šalje na ratište, "igranje" rata uz blagoslov odraslih svakako je zabrinjavajuće. Bačić podsjeća kako je u Jugoslaviji praktički bilo "normalno", odnosno uobičajeno da se djeca igraju rata, kao i što je bio i slučaj 90-ih kada su se sva djeca igrala rata jer ih je rat okruživao, bio njihova svakodnevica. A i bila su izložena militariziranim sadržajima za djecu, poput "domoljubnih" čokoladica s Cro army sličicama za albume.

Ipak, danas takva vrsta igre, smatra Bačić, govori o tome da je vidljivo kako u društvu postoje tendencije veličanja vojske, a k tome se organiziraju vojne parade, kupuju vojni avioni te se najviše ulaže u vojsku.

"Zabrinjava što to djeci postaje blisko i poželjno. Umjesto da se djecu uči posljedicama rata, koje su danas najviše vidljive na Bliskom istoku, rat se predstavlja kao čin ​hrabrosti​. A sve nam to govori da smo na dobrom putu prema potpunom prihvaćanju nasilnih metoda u regulaciji društvenih, političkih i inih odnosa.​ Smatramo da je primjereno, pogotovo u odgojno-obrazovnim aktivnostima za djecu promicati nastojanja izgradnje mira, a ne rata, kao ključan doprinos domoljublju", zaključuje Bačić.