„U Jugoslaviji je sve bilo bolje! Kad hoću ispričati nešto lijepo, pričam o vremenu bivše Jugoslavije. U bivšoj Jugoslaviji ljudi su bolje živjeli nego sad. Bili su veseli, nasmijani, pričali su se vicevi, a sada je na sceni primitivizam..."
Zdravka Mamića, autora ove sentimentanle naricaljke, hrvatski novinari u pravilu opisuju kao „kontroverznog čovjeka". S takvim ličnim opisom Mamić se već ušetao i u enciklopediju, doduše, zasad samo u Wikipediju.
„Željko Kerum, poznati splitski poduzetnik, nedavno je i službeno obznanio svoju kandidaturu za gradonačelnika Splita", piše portal Javno. „Kontroverzni Kerum već je neko vrijeme na naslovnim stranicama svih medija, što zbog tučnjave u zagrebačkom kafiću, što zbog kupnje dionica splitskog Hajduka."
Portal Indeks ovako, pak, opisuje najmoćnijeg živućeg Hrvata. „Dok se tatica Todorić trudi otplaćivati kredite za prezaduženi Agrokor, a Hrvatima kroz reklame zgaditi sve što nije domaće (čitaj Agrokorovo), Todoriću junioru ipak je draže srpsko. Kako Index doznaje, najmlađi sin kontroverznog poduzetnika Ivice Todorića tako je po Miami Beachu prošetao djevojku Milicu s kojom je u vezi već šest mjeseci..."
Najbolje zanimanje
Ante Jelavić nedavno je otet, odveden u Bosnu i onda - vrag će ga znati - pušten, pobjegao, što li... Domoljub koji je toliko volio domovinu da ih je imao dvije, dva je puta prešao granicu bez putovnice, a da ga nitko nije kazneno prijavio. Posjeduje milijune eura i stotine stambenih kvadrata iako je u rat ušao kao kapetan JNA, a nitko ga nije pitao „otkud, pobogu, Ante"?
Ne treba ni napominjati da ga mediji opisuju složenicom - „kontroverzn poduzetnik". On je građevinar, kao i dr. Ivić Pašalić, još kontroverzniji i još zapasaniji u gradnje, od Istre do Turopolja. Kao i Nikica Jelavić i Miroslav Kutle, kao i Vinko Žuljević Klica. Koji su odreda građevinari. Neimari. Kontroverzni, dakako.
Čini se da je nakon zanimanja "političar" u nas u zadnje vrijeme najbolje i najisplativije biti "kontroverzni poduzetnik". Naše novine skoro svakoga dana donose priče o njihovim poduhvatima. Takvi likovi očito spadaju u najuspješnije poslovne ljude u našem posrnulom gospodarstvu. Prema foto-robotu kojega smo stvorili iz serije novinskih napisa, "kontroverzni poduzetnik" u pravilu je milijunaš, multimilijunaš ili pak, milijarder. Za prvi milijun nije ga nikad pristojno pitati. On često ne uživa imunitet od kaznenog progona, kao saborski zastupnici i neki drugi državni dužnosnici, ali eventualni kazneni progon uvijek završava njegovim oslobađanjem, jer kontroverzni poduzetnik nikada nije kriv, nego je samo kontroverzan. On u životu ne zaobilazi trnje, ali preko trnja redovito dolazi do zvijezda. No, ako ne uživa politički imunitet, on uživa političku podršku.
Iza većine kontroverznih poduzetnika stoji uvijek poneki, možda tek na prvi pogled manje kontroverzan političar. Simbioza njih dvojice je nevidljiva, ali ne do kraja. Za izbora, kontroverzni poduzetnik uvijek podmazuje svog političkog mecenu. Konačno, kad se pogleda lista kontroverznih poduzetnika, odmah se uočava da su oni jedna od žila kucavica našeg gospodarstva. Oni su jači od energetike, koju Ukrajinci svake zime bace na koljena, jači su od turizma kojega svaka recesija baca u depresiju, jači su od financijskog tržišta koje kiše kad god se Wall Street prehladi. Oni nikad nisu na koljenima, nikad nisu u depresiji - naprotiv, razuzdano se zabavljaju uz narodnjake i turbo folk - a prehladiti se ne mogu ni na minus četrdeset! Kako ćete ih prepoznati na cesti?
Ovako. Kontroverzni poduzetnik ne nosi sat; on odlučuje koliko je sati. On nikad neće doživjeti srčani udar, jer njegovo srce nije toliko glupo da ga napadne. Kontrovernzni biznismen može pokrenuti auto kablovima spojenim na njegove bradavice. Svi nose pidžamu na kojoj piše Chuck Noris; jedino Chuck Noris nosi majicu na kojoj piše „kontroverzni biznismen..."
Tko je jambio, jambio je
Kontroverzni poduzetnici po slobodnoj procjeni stvaraju više desetaka postotaka bruto domaćeg proizvoda, a u nogometu gotovo u cijelosti kontroliraju ljudske resurse. „Kontroverzan" je Mamić, kontroverzan je Štimac, kontroverzni su Vlatko Marković, Reno Sinovčić, Jako Andabak, Siniša Šošo, uopće, sva je ta nogometna čeljad kontroverzna do balčaka. Kontroverzan je Kutle, Kontroverzan je Luka Rajić, za paradajzbarona, a Stipu Gabrića Jamba malo je reći da je kontroverzan - tko je jambio, jambio je -a kontroverzan je, vidimo, i Ivica Todorić...
Kako to da je Hrvatskom zagospodarila legija kontroverznih likova, moćnija od slobodnih zidara, brojnija od vojske spasa? Gdje god da, naime, zagrebete posvuda se susrećete s tim tipovima. Odeš u Dinamo, kontroverzan gazda, odeš u Agrokor, opet kontroverza, odeš u Osijek, Glavaš, odeš u dolinu Neretve- Jambo, spustiš se do Dubrovnika- Neven Barač...
Posvuda postoje kontroverzni likovi, ali samo kod nas oni su jedini tvorac društvene elite, naročito elite moći i novca, budući da ni uz kakvu kontroverznost ne možete svirati violončelo ili dirigirati orkestrom.
Stupovi društva
Objašnjenje ovoga fenomena razmjerno je jednostavnije no što izgleda na prvi pogled. Riječ je o čistoj semantici. Novinari su, naime, razmjerno rano shvatili da bi ih bilo koji izravan opis ovih „stupova društva" mogao odvesti na sud gdje bi bili nemoćni. Ispunite pojam „kontroverzan" živim sadržajem, opišite kako su naši junaci stekli prvi milijun, i eto vas, učas posla, na sudu gdje ste nezaštićeni jer vi niste kontroverzni. Napišite da je Maminjo primitivna klada, bit ćete prozvani kao žurnalistička nula, „kurvetina" ili štogod slično; napišite da je Štimac nasilnik, pa biste mogli dobiti po njušci kako biste se uvjerili da nije, napišite da je Todorić pošast za niz društvenih oblasti, ostat ćete bez reklama, ali ako napišete da je gospodin „kontroverzan" svi će u tu čarobnu riječ upisati onaj sadržaj koji je možda najbliže istini, a nećete ni pogriješiti ni dobiti po nosu. Vi ste, ipak, samo pošteni i nezaštićeni novinar. A riječ kontorverzan najšira je u hrvatskom jeziku uopće - u nju stanu nasilnici, kriminalci, ratni i mirnodopsku zločinci, reketari, fukare, kurve, ološ od
zla oca i od gore majke - a sve neutuživo...
Inflacija „kontroverznih" likova koji su s poprišta ekonomske otimačine krenuli u juriš na političke pozicije, pokazatelj je potpunog moralnog sunovrata ove zemlje. Fućkaš državu u kojoj je veći dio elite elita kontroverzan do bola: loše joj se piše ali, čini se, najkontroverznije je, na žalost, takvo društvo samo. Desničarski premijer vodi, tvrde njegovi kritičari, i ne samo oni, lijevu politiku. Ljevičarske stranke uhljebljuju glasnogovornike NDH dok je jedini spas liberala tvrdi etatizam i velikodušna sisa državne blagajne. U sferi medija nacionalni liberalno- kritički dnevni list preuzeo je funkciju vladinog glasila; vladino glasilo preuzelo je ulogu partijskog biltena, a ulogu partijskog biltena glumi tv dnevnik.
Ljuta opozicija ne želi žrtvovati vlastiti komfor, sigurnost i život - a treba pogledati Obamu, na čiji se život dan nakon izbora kladio cijeli svijet, jer svi smatraju da mu je glava u torbi - to je pravi reformator! Disidenti su, već po našoj tradiciji, uistinu „disidenti vlastitih disidencija" koji žele kritizirati „staljinističke" ili neke druge devijacije, ali sa obronaka Tuškanca, poput naših bivših generala i udbaša, koji su se kao „žrtve" bivšeg sistema nastanili na proplancima zagrebačkog sjevera, od Rockefellerove do Nazorove. Gdje je to od Kolime ili Irkutska! Sve je to, ukratko, naopako i posve proturječno pa je jasno zašto u takvoj konstelaciji najbolje prolaze kontroverzni likovi: zato što su upravo oni odraz društvenih vrijednosti.
I mi ih se ne možemo riješiti jer smo slabi. Oni se nikad ne povlače, samo ustupaju mjesto boljima od sebe. Kako je nakon atentata na Pukanića rekao sarajevski novinar Senad Avdić, inače i sam pomalo kontroverzan lik: „Stalno govore - Pukanić kontroverzan pa Pukanić kontroverzan! Eto, naletio na kontroverznijeg..."
