Nezadovoljan brojem onih koji su dali njemu nepoćudne odgovore poučio je voditeljicu da treba prikazati podjednaki broj alternativnih odgovora. Znači li to da ako novinar na ulici pita ljude jesu li katolici ili nisu, treba publici predstaviti jednak broj onih koji su odgovorili potvrdno i niječno? Znam da je to bedasto pitanje, ali ono proizlazi iz urednikove pouke.
Dakle, nezadovoljan pristranošću medija koji obavještavaju javnost na način s kojim se ne slaže, glavni je urednik u uvodniku novina koje uređuje prokazao 1. veljače 2009. godine (br. 1806) njihovo podrivačko djelovanje. A za to se poslužio ni više ni manje nego inauguralnim govorom novog američkog predsjednika. I učinio je to upravo na način zbog kojega stalno proziva druge. Pristrano prikazujući događaje, prešućujući ono što mu ne ide u prilog i grubo manipulirajući podacima. Ali još je Platon smatrao da laž dolikuje samo vladarima i odgajateljima kad lažu u korist država. Time je valjda laž primjerenija onima koji lažu u korist carstva nad carstvima.
Ništa u ceremoniji ustoličenja američkog predsjednika glavni urednik nije propustio spomenuti, ako je to mogao ideološki iskoristiti. Pa je spomenuo i izmoljeni Očenaš i bogoslužje u crkvi i predsjednikovo pozivanje na Boga da bi onda zaključio:
Predstavljena slika suvremenog američkog pluralnog i demokratskog društva, u kojem bez sumnje ima, kao i svagdje, i različitih incidenata, može se uzeti kao model ili čak kao uzor osobito u onim društvima koja se, kao i suvremeno hrvatsko društvo, tek izvlače iz ljuštura nedavnog komunističkog i totalitarističkog mentaliteta i oblikovanja društvenoga života.
Ako se Ameriku treba uzeti „kao model ili čak uzor" za suvremeno hrvatsko društvo, ne bi li po tom modelu trebalo religiozno poučavanje u javnim školama postati kazneno djelo?
Ne tvrdim da je dobro što tek 63 posto američke djece odrasta uz oba biološka roditelja, a svaki se drugi brak razvede. Ne tvrdim ni da je dobar konzumerizam protiv kojega se Crkva tu i tamo prigodno oglasi, ili pak ogromne društvene razlike, ali zar i to nije dio ukupne američke stvarnosti koja bi nam trebala biti model i uzor, dok nas ovdje Crkva gnjavi kad se djecu u školama želi podučiti zaštiti od spolnih bolesti. Ako se Ameriku treba uzeti „kao model ili čak uzor" za suvremeno hrvatsko društvo, ne bi li po tom modelu trebalo religiozno poučavanje u javnim školama postati kazneno djelo, a o religijama bi se smejelo predavati samo obavijesno, kao o povijesnim i društvenim činjenicama. Vjerujem da ništa od toga nije ono za što se zalaže i što bi htio glavni urednik. Pa ne znam kako bismo mi to trebali uzeti Ameriku za model i uzor, a da preskočimo sav kulturni sadržaj iz kojega je izrasla ona ceremonija koja se glavnom uredniku tako dopala. Pri čemu je glavni urednik valjda zaboravio spomenuti: američki je predsjednik još jednom ispravo prisegnuo bez Biblije i Očenaša.
Na kraju svog članka glavni se urednik sjetio i mene kao voditelja "Udruge za promicanje ireligioznosti". Da li zbog zaboravnosti ili zbog ideološke tendencioznosti propustio je napisati ispravno naziv udruge Protagora koji glasi: Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta. Ono što je glavni urednik zapazio u nazivu Udruge samo je ono što mu smeta, a o pravima valjda ima smisla govoriti samo kada je religiozna većina „ugrožena" od ateističke manjine. Jer, čuje se stalno, kako bi većina ugrožavala manjinu, pa njezino je pravo da odlučuje, a manjina se mora pokoravati. Ako o ičemu, o odnosima većine i manjina zaista bismo trebali nešto naučiti od Amerikanaca. I na kraju da parafraziram glavnog urednika: njegovo je pravo da ima svoje mišljenje, širi svoje vlastito nepoznavanje demokracije i...