Volonteri koji pružaju podršku izbjeglicama i migrantima u Velikoj Kladuši, već duže vrijeme izvještavaju o teškoj situaciji u tom gradu. Velik dio migranata protjeranih s granice s Hrvatskom završava na području Velike Kladuše, a žale se upravo najgorljivije na hrvatsku policiju. Kako smo na H-Alteru već izvještavali, i mještani Velike Kladuše, pogotovo oni koji svakodnevno pomažu izbjeglicama i migrantima, ističu kako ljudi s granice dolaze izmučeni i gladni, nerijetko s modricama, ožiljcima, otvorenim ranama. Nasilje koje provodi hrvatska granična policija tamo je odavno postalo svakodnevna tema.
"Priču o nasilju migranti će obično završiti rečenicom 'Don't worry, it's normal'",kaže Potočki, ukazujući na apsolutnu normalizaciju nasilja
No nasilje se ne događa isključivo na samoj granici. Pucnjava je sinoć neugodno iznenadila i migrante koji su oko ponoći odmarali u napuštenoj kući blizu ceste, u kojoj se skrivaju od hladnoće, u nemogućnosti da pronađu adekvatnije sklonište. Oko ponoći dvoje je ljudi pucalo na kuću u kojoj trenutno živi 12 ljudi, izbjeglica i migranata koji ondje borave u želji da iz Bosne i Hercegovine pronađu put u bolji život.
"Sjedili smo i kuhali i samo odjednom čuli pucnjeve. Metci su pogodili blizu, u prozore i vrata, ali srećom nitko nije ozlijeđen. Ali ljudi su jako preplašeni. Bio je mrak, uspio sam vidjeti samo da se radi o dvoje ljudi, ali ne znam tko je pucao na nas, možda policija, možda lokalci", govori nam mladić pod nadimkom Na, jedan od migranata koji boravi u napuštenoj kući.
Objašnjava da je ovo prvi puta da svjedoči nečemu ovakvom u Velikoj Kladuši, iako je situacija za izbjeglice i migrante generalno teška. "Deset sam mjeseci ovdje u Kladuši i barem nikada nitko nije pucao na nas", priča. O pucnjavi su spričali volonterima organizacija koje djeluju na području Velike Kladuše, ali nitko od njih ne može samostalno utvrditi tko je usred noći pucao na njihov 'skvot', a neke veće sustavne pomoći i volje za pomoć nema.
"Došli su volonteri organizacije No Name Kitchen, oni su nam pomogli. Donijeli su nam drva da se možemo grijati, jer ovdje zna biti jako hladno", priča Na. Što se pucnjave tiče, ne očekuje se da će se provesti ikakva istraga o ovom događaju, iako postoje i snimke i fotografije, kao i sačuvani metci. Sve nam pokazuje.
"Situacija u Velikoj Kladuši se iz dana u dan pogoršava. Što iz ovog najnovijeg događaja možemo i zaključiti. Ljudi su prepušteni sami sebi i ulici. Oni koji su smješteni u kampu žive u nehumanim uvjetima. Nema humanosti, nema dostojanstva. Oni koji su na ulici pretežito spavaju u Objašnjava da je ovo prvi puta da svjedoči nečemu ovakvom u Velikoj Kladuši, iako je situacija za izbjeglice i migrante generalno teška. "Deset sam mjeseci ovdje u Kladuši i barem nikada nitko nije pucao na nas", pričanapuštenim kućama bez vode, struje, grijanja, a često je upitna i sigurnost samih kuća. Dosta njih je raspadnuto ili pred raspadanje. Tuširanje se u gradu naplaćuje pet eura što je nekome u situaciji golog preživljavanja možda jedino što ima od novca pa se događaju situacije u kojima osoba mora birati hoće li taj dan jesti ili biti donekle čist. Upitno je stanje tuševa jer se mnogo ljudi tušira na jednom mjestu", govori nam Antonija Potočki, volonterka iz Hrvatske koja često boravi u Velikoj Kladuši.
Potočki objašnjava kako migrantima nije dozvoljeno ulaziti u supermarkete, dućane i kafiće, do te mjere da se postavljaju natpisi na kojima piše da im je zabranjen ulaz, što je, kako ističe, izričito policijska naredba.
"Policijski kombiji kruže po gradu konstantno i nasilno skupljaju ljude te ih ostavljaju u Šturliću, malenom mjestu u pograničnom području, 20 kilometara od Velike Kladuše. Velik dio lokalnog stanovništva je izuzetno negativno nastrojen prema migrantima pa i prema ljudima koji pomažu, bili oni lokalci ili netko izvana", govori.
Gotovo svaki migrant kojeg sretnete na ulici će vam pokazati ozlijede nanesene od strane policije, razbijeni mobitel ili vam ispričati koliko puta je doživio nasilno protjerivanje. Border Violence Monitoring Network objavio je nedavno izvještaj za siječanj u kojem se govori o 263 nezakonito protjeranih ljudi tijekom 14 različitih ilegalnih postupanja samo prošlog mjeseca.Potočki objašnjava kako migrantima nije dozvoljeno ulaziti u supermarkete, dućane i kafiće, do te mjere da se postavljaju natpisi na kojima piše da im je zabranjen ulaz, što je, kako ističe, izričito policijska naredba
"Priču o nasilju migranti će obično završiti rečenicom 'Don't worry, it's normal'", kaže Potočki, ukazujući na apsolutnu normalizaciju nasilja.
"Ljudi koje nazivamo ''migrantima' nečija su braća, očevi, sinovi, koji svaki dan hodaju ulicom pognute glave, u strahu, zvjerski isprebijani. Prisiljeni su primati batine, prijetnje, rasizam, diskriminaciju pa čak i metke samo zato što su druge boje kože, samo zato što su siromašni. Samo zato što kao i svi mi žele bolji život za sebe i svoje obitelji", dodaje.
Iz organizacije No Name Kitchen također upozoravaju kako se situacija, pored normalizacije groznih životnih uvjeta u službenim kampovima i drugim mjestima u kojima migranti žive, pretvara u sve brutalnije i eksplicitnije nasilje. To je nasilje sve više normalizirano, institucionalizirano, vidljivo i svakodnevno.Što se pucnjave tiče, ne očekuje se da će se provesti ikakva istraga o ovom događaju, iako postoje i snimke i fotografije, kao i sačuvani metci
"Nedopustivo je da neke organizacije primaju novce, a ni na koji način ne pridonose poboljšanju mentalnog, fizičkog, sigurnosnog i životnog stanja ljudi u potrebi. Nedopustivo je ljudima oduzimati slobodu u bilo kojem obliku. Nedopustivo je da se kriminalizira ljude koji pomažu. Naša je odgovornost reagirati i tražiti pravdu. Ja tražim pravdu, tražim istragu za sva ova zvjerstva, odgovornost za nasilje, istinu. Trebali bi i svi drugi”, zaključuje Potočki.
