Granice između prava na privatnost i prava na informaciju, razlike između informacija interesantnih javnosti i onih od javnog interesa, test javnog interesa i pravo na zaborav, samo su neka od pitanja i izazova koje je otvorio novi Zakon o pravu na pristup informacijama, a bile su tema konferencije Pravo na pristup informacijama i njegova ograničenja u europskom demokratskom društvu koja je jučer okupila brojne stručnjake na čelu sa Povjerenicom za informiranje Anamarijom Musom.
Kevin Dunion: "Povjerenik za informiranje mora biti neovisan u svom radu i stvoriti povjerenje građana u njegove procjene"
Sa zanimljivim iskustvima drugih zemalja okupljene su upoznali prvi škotski povjerenik za informiranje Kevin Dunion i savjetnica u Uredu slovenske povjerenice za informiranje Jasna Duralija.
I dok hrvatska povjerenica ima samo četvero zaposlenih njen kolega u Škotskoj u svom uredu ima 21 djelatnika. Kazao je da se godišnje zaprimi 60 tisuća zahtjeva za pristup informacijama, od toga 578 žalbi, a 73 posto odgovora je na vrijeme. "Povjerenik za informiranje mora biti neovisan u svom radu i stvoriti povjerenje građana u njegove procjene", rekao je Dunion. Naime, u Škotskoj je, kao i odnedavno u Hrvatskoj, povjerenikovo mišljenje presudno u pojedinim situacijama kad se treba odlučiti da li informacija treba biti dostupna javnosti ili ne.
Ispričao je kako je donio odluku u korist novinara koji je tražio objavu korespodencije između direktora posrnule Royal Bank of Scotalnd i tadašnjeg škotskog premijera. "Vjerujem da se još uvijek ljuti na mene, ali u takvim situacijama ne treba dvojiti da li će takva dokumentacija kompromitirati 'gazdu' ukoliko se radi o interesu javnosti", našalio se, dodajući kako je, međutim, u nekim slučajevima odlučio da informacije ostanu nedostupne javnosti.
Naime, kada su pande dopremane u Zoološki vrt u Edinborghu jedna je organizacija za zaštitu životinja tražila pristup korespodenciji između škotske, britanske i kineske Vlade o tom pitanju. Škotska je Vlada to odbila uz obrazloženje da bi to moglo ugroziti međunarodne odnose, a povjerenik je to potvrdio. "Zbog drugih odluka javnost je vjerovala u ispravnost moje odluke", istaknuo je on. Naveo je primjer i kada se tražilo da se objave imena svih kirurga u svim bolnicama te podaci o tome koliko im je pacijenata umrlo za vrijeme operacije. "Iako je na početku ta odluka izazvala otpor, pokazalo se na kraju da ima dobrih i loših bolnica, a ne kirurga. Sad se takvi podaci objavljuju na regularnoj bazi i to je veliki napredak u deset godina", istaknuo je.
Jasna Duralija: "Ministarstvo zdravstva odbilo je dati ugovor o ponudi cjepiva za pandemijsku gripu jer se pozvalo na poslovnu tajnu farmaceutske tvrtke. Međutim, povjerenica je donijela odluku da se treba otkriti sastojak cjepiva, kao i obaveze i odgovornost države po tom ugovoru"
Naveo je također kako se zemlje različito odnose prema privatnim podacima, pa tako primjerice u SAD-u objavlju registar seksualnih prijestupnika s fotografijama i adresama dok je to u Europi i dalje nezamislivo. Više je primjera, prema njegovom iskustvu, u kojima su građani promijenili stvari upravo koristeći svoje pravo na informaciju. Tako je skupina roditelja djece koja su pohađala škole u ruralnim krajevima tražila informacije zašto se pojedine škole zatvaraju. Pokazalo se da su odluke bile donesene na osnovu pogrešnih podataka o broju stanovništva i broju učenika. Na kraju su zaustavili zatvaranje škola, a nakon toga ministar je morao biti uključen u sva pitanja vezana uz ovaj problem. Zaključio je da poslovna tajna ne može biti isprika za tajnost podataka ako se radi o javnim sredstvima. Tako je, iako je bila poslovna tajna, tražio otvaranje dokumentacije od 10 tisuća stranica vezane uz gradnju bolnice u Edinbourgu vrijedne 1,2 milijardi eura.
O poslovnoj tajni kao prepreci u pristupu informacijama i kako joj pristupa slovenska povjerenica za informiranje govorila je Jasna Duralija, savjetnica povjerenice.
"Ministarstvo zdravstva odbilo je dati ugovor o ponudi cjepiva za pandemijsku gripu jer se pozvalo na poslovnu tajnu farmaceutske tvrtke. Međutim, povjerenica je donijela odluku da se treba otkriti sastojak cjepiva, kao i obaveze i odgovornost države po tom ugovoru", ispričala je ona. Isto je odlučila kada je Ministarstvo obrane odbilo otkriti Investicijski plan nabave oružja zbog poslovne tajne. Kada je, pak, postavljeno pitanje koristi li slovenska policija praćenje telefonskih poziva, povjerenica je stala na stranu zaštite državne sigurnosti i podržala ograničenje toj informaciji, jer bi bilo koji odgovor bio otkrivanje tajne. Otkrila je još jedan način na koji tijela javne vlasti pokušavaju onemogućiti pristup informacijama u Sloveniji. "Pet fotkopija znaju naplaćivati 500 eura", kazala je dodavši da povjerenica srećom može te iznose korigirati.
U Sloveniji je zakonodavac za neka pitanja već napravio test javnog interesa pa tako sve vezano uz trošenje javnog novca, javne funkcije i službenike kao i podaci o okolišu ne mogu biti tajni
U Sloveniji je zakonodavac za neka pitanja već napravio test javnog interesa pa tako sve vezano uz trošenje javnog novca, javne funkcije i službenike kao i podaci o okolišu ne mogu biti tajni. Zanimljivost je da su u Sloveniji od travnja ove godine pod tijela javne vlasti podložna ZPPI-u uvrštene i banke koje je država spašavala.
O pravo na zaborav i zaštiti osobnih podataka govorila je zamjenica ravnatelja agencije za zaštitu osobnih podataka Dubravka Dolenec. Ona je govorila o nedavno završenom slučaju u kojem je jedan Španjolac tužio Google španjolskoj agenciji za zaštitu podataka zbog toga što se na toj tražilici pojavljuje aukcija njegove kuće, nakon što su odbili maknuti tu informaciju. Spor je došao do vrhovnog europskog suda koji je presudio u korist "prava na zaborav" odnosno da osoba ima pravo tražiti brisanje pojedinih podataka s interneta. Ipak, moglo se čuti na konferenciji da takve odluke, iako štite pravo pojedinca, također ostavljaju prostor za "krivotvorenje" povijesti.
Toni Gabrić: "U istraživanju koje smo naručili o novinarima i njihvom iskustvu sa ZPPI-jem 37 posto novinara odgovorilo je da ne koristi ZPPI zbog njegove sporosti, a rezultati naših istraživanja govore da su imali pravo"
Glavni urednik H-Altera Toni Gabrić predstavio je rezultate ovogodišnjeg projekta Pravo novinara na pristup informacijama Udruge za nezavisnu medijsku kulturu. "U istraživanju koje smo naručili o novinarima i njihovom iskustvu sa ZPPI-jem 37 posto novinara odgovorilo je da se ne koristi ZPPI zbog njegove sporosti, a rezultati naših istraživanja govore da su imali pravo", rekao je Gabrić. Istaknuo je da tijela javne vlasti odbijaju test razmjernosti pa je tako od 32 slučaja odbijanja davanja informacije, samo 8 imalo pravilno rješenje o odbijanju, četiri testa razmjernosti, a od toga su dva bila čista formalnost.
Kao osnovne zaključke UNMK-ovog istraživanja naveo je da se treba povećati budžet povjerenice i da bi njenom uredu trebalo povjeriti nadležnost za novinarske zahtjeve kada se bude mijenjao Zakon o medijima.
Natalia Mirković, pravna savjetnica u udruzi GONG rekla je da su tijela na najvišoj razini pokazala značajan napredak u poštivanju procedura, ali da još uvijek postoji veliki otpor u pružanju sadržajno osjetljivih informacija i nekoherentna praksa prilikom pružanja informacija. Test javnog interesa, prema njihovom iskustvu, provodi se samo forme radi, a pozivanje na poslovnu tajnu kao razlog ograničavanja je čest problem. Ispričala je da GONG od 2012. godine čeka ugovor Vlade i privatne američke odvjetničke tvrtke Patton Boggs LLP, angažirane za obranu generala Ante Gotovine, koji je klasificiran je kao povjerljiva informacija, ali se naknadno utvrdilo da bi trebao biti dostupan javnosti.
