Otvoreno pismo ministru unutrašnjih poslova RH gospodinu Tomislavu Karamarku, načelniku zagrebačke policijske uprave Tomislavu Buterinu i načelniku I. policijske postaje Velimiru Tišmi.
Poštovana gospodo,
Pišem vam ovo pismo potaknut incidentom na zagrebačkom Cvjetnom trgu kojem sam svjedočio u četvrtak 9. prosinca 2010 oko 10 sati ujutro. Naime, vraćajući se na svoje radno mjesto u srednju školu Katarine Branković, uočio sam da policijski službenici legitimiraju jednog od mojih učenika, 17-godišnjaka koji je netom prije na mojem satu pisao test iz logike (kojeg je, istina, doista loše napisao). Na moj začuđeni upit u čemu je problem i zašto legitimiraju mladića, policija mi je vrlo osorno odgovorila da to nije moj posao i da postupaju po dužnosti. Na moje inzistiranje da je itekako moj posao ukoliko jedan od učenika ima probleme odgovorili su mi da ga legitimiraju jer je bio sumnjiv.
- Kako sumnjiv? - pitam ja.
- Nosi kapuljaču - odgovaraju oni.
- Pa zar je to sumnjivo? - nastavljam.
- Jučer je opljačkana banka u Dubravi te se desilo razbojstvo na Trnju, a ovaj mladić odgovara opisu sumnjivca - neuvjerljivo odgovaraju oni. - Osim toga to se vas ne tiče, maknite se ako ne želite probleme.
Nevjerojatno je da policajci na temelju nošenja kapuljače usred bijela dana (a hladno je!) donose zaključak da je netko sumnjivac. Jednako tako je nevjerojatno da se na pitanja zabrinutih građana odgovara bahato i prijetnjama. Najtužnije od svega je da ovaj incident zapravo nije ništo neobično nego je to posve uobičajeno policijsko postupanje, kojeg se sjećam i iz vremena kad sam i sam bio srednjoškolac.
Zakon propisuje da policija ima pravo legitimirati ako ima osnovanu sumnju da je počinjeno kazneno djelo. Međutim, običan građanin ne može nikako saznati na temelju sumnje u počinjenje kojeg kaznenog djela je legitimiran (jer je to povjerljiva informacija) te su tako de facto policiji odriješene ruke da zaustavlja ljude usred bijela dana usred Zagreba jer nose kapuljaču, imaju predugu kosu ili im na neki drugi način nisu po volji.
To je prvenstveno posljedica preširoko definiranih ovlasti u zakonu, bez učinkovitih mehanizama kontrole. Međutim, to je također posljedica loših unutarnjih propisa policije. Da u njima jasno piše "Ne legitimirajte ljude bez da je kristalno jasna opravdanost vaše sumnje u počinjenje kaznenog djela, inače ćete osobno snositi posljedice", policija bi se drugačije ponašala.
U Londonu policija uopće ne nosi oružje, u Amsterdamu policija se starima i mladima obraća s poštovani gospodine, u Stockholmu se morate jako potruditi da biste uočili ijednog policajca tijekom svog boravka. Željeli mi u Europsku uniju ili ne, moramo prihvatiti nekakve civilizacijske tekovine i maknuti se od protofašističke ideje da je jedina dobra policija stroga policija. Policajci su službenici, oni su ovdje u službi 17-godišnjeg mladića, Vas i mene. Iako imaju zakonsku mogućnost, oni nemaju pravo legitimirati koga hoće i kako hoće ukoliko nemaju izvanredno jake razloge. Ne želimo da mladi ljudi imaju potrebu bojati se i bježati od policije jer znaju da će ih ovi maltretirati - ako policija želi bolje obavljati svoj posao, trebala bi misliti na to kako će u budućnosti mladi ljudi reagirati na pojavu policajaca.
Vladavina strahom ima svoje ime u političkoj teoriji. Mi bismo trebali živjeti u demokraciji. Stoga, molim Vas da donesete jasnije pravilnike o postupanju policije, educirate svoje podređene u pogledu njihovih ovlasti i pooštrite kazne za zlouporebe tih ovlasti. Dugoročno se to isplati.
Iskreno,
Marko Gregović, profesor
