Foto: Prolife.hrFoto: Prolife.hrU prisustvu brojnih "pro-life aktivista" 15. prosinca u zagrebačkoj Tratinskoj 66 otvoren je prvi u nizu Centara za život udruge Hrvatska za život. Ako nije dovoljno jasno iz samoimenovanja aktivista, naziva centra i udruge, radi se o djelovanju za život. Oni su zapravo za stezanje omče koja nam je uz kandilo odavno stavljena oko vrata, a mi im - u ime života - posvećujemo nekoliko redaka u prvom danu 2018. godine.

Centar je prostor udruge Hrvatska za život i inicijative 40 dana za život,  a osim kao uredski prostor, služit će kao "savjetodavno mjesto za trudnice u vezi informiranja o trudnoći, nerođenom djetetu, porodu, kao pomoć osobama koje pate od postabortivnog sindroma te bračnim parovima koji imaju problema s plodnošću". Prostor će od početka ove godine radnim danima biti otvoren od 9 do 19 sati, subotom po dogovoru, a nedjeljom i praznicima/blagdanima u slučaju kriznih situacija i potreba (pobačaj je ipak krizno pitanje broj jedan u Hrvata).Prolajferi, kako se nazivaju, neće se boriti za dostupnost kontracepcije, spolni odgoj u školama, adekvatan rad sa žrtvama seksualnog nasilja, bolji Zakon o radu, bolje uvjete za žene radnice i trudnice, mogućnost lakšeg, kvalitetnijeg i jeftinijeg podizanja djece, javno financirano visoko školstvo, pomoć samohranim roditeljima – za to neće inicirati kampanje, ulagati vrijeme i novac, povezivati se na međunarodnoj razini, otvarati centre za pomoć

Dobrovoljnim prilozima za knjigu 40 dana za život u 2017. godini  pridonosilo se otvaranju ovog Centra, a u 2018. godini planira se otvaranje sličnog centra u Splitu, te 2019.  i u Vukovaru. Podsjetimo se - jesenska kampanja Inicijative 40 dana za život trajala je od 27. rujna do 5. studenog, u njoj je sudjelovalo 27 gradova,  bolnice su svakodnevno terorizirali molitelji, a novi grad koji se uključio u kampanju bila je Makarska. U minibusu je u svaki grad sretno doputovao i kip Gospe. Ukazala se planirano.

Bez Gospe, skoro pa jedine žene na ovakvim događanjima, nije prošlo ni otvaranje Centra u Zagrebu. Program otvaranja započeo je večernjom misom zahvalnicom u obližnjoj crkvi na Trešnjevci, a potom je u prisustvu župnika Damira Ocvirka i patra Marka Kornelija Glogovića, prostor od 30-ak kvadrata otvoren i blagoslovljen - dakako. Okupljenima se obratio predsjednik udruge Hrvatska za život i inicijative Ante Čaljkušić, dok je Glogović donio poklone - raspelo, sliku Gospe Guadalupske, zaštitnice nerođenih i svjetskog anti-choice pokreta, te relikvije sv. Marije Goreti, mučenice čistoće. U cijelom je programu sudjelovao i duhovnik zagrebačkog tima inicijative don Danijel Hranilović. Sve sami muškarci na braniku čistoće - dobro primjećujete. Ipak su oni kraljevi od pobačaja.

Koliko su muškarci bitni (ako to još u životu niste shvatili/e) jasno je elaborirao Damir Stojić, izjavivši prije nekoliko mjeseci (baš na promociji knjige 40 dana za život) kako muškarci moraju biti na "prvoj crti bojišnice", jer "kad god se dogodi jedan pobačaj, iza njega najčešće stoji jedan muškarac, momak, muž, otac koji nije izvršio svoju ulogu. Mi smo prvi odgovorni za život, mi smo oni koji moramo štititi one najslabije i najranjivije, one koji imaju pravo na život, i naše sestre i majke". Iza svega u svemiru stoji jedan muškarac i gdje će muškarac nego na bojišnicu, i tko bi nas drugi i kako štitio?

"Ovo je savjetovalište za trudnice - da trudnice koje dvoje o pobačaju u bilo kojem trenutku mogu doći ovdje i razgovarati s nama. Mi ćemo im ponuditi moralnu, duhovnu i materijalnu pomoć da rode svoje dijete i biti tu uz njih. Velik broj trudnica javno svjedoči koliko je njima značila naša pomoć. Ne samo naša pomoć, mi vjerujemo da Bog djeluje kroz nas", izjavio je pak na otvaranju Centra Čaljkušić.Posve je suludo da se iz grupacije koja (između ostalog) okuplja, organizira i potiče molitelje koji teroriziraju bolnice pozivaju na pravo na cjelovitu i znanstvenu informaciju

Bog djeluje kroz njih - i kad nas guše, oduzimaju nam prava, lišavaju nas slobode, gaze po našem izboru i hvataju se naših tijela – oni nas zapravo štite. Oni stižu, sa svojim pristranim i nestručnim, od Boga blagoslovljenim savjetovanjem, sa svojim vjerovanjem bez znanja, sa stigmama i obmanama, da spašavaju naše živote, u ime života samoga.

Oni djeluju i djelovat će, na svakoj razini. Nedavno su se na konferenciji za medije koja se u sklopu projekta Jačanje kapaciteta udruga za društveno zagovaranje (koji financijski podupire Grad Zagreb), predstavnici udruge Hrvatska za Život založili za "snažnije informiranje o pobačaju putem brošura, reklamnih panoa i dr. u javnozdravstvenim ustanovama i ginekološkim ordinacijama te da Grad Zagreb u proračunu za 2018. godinu izdvoji sredstva za navedene prijedloge kako bi svaka žena mogla ostvariti svoje pravo na potpunu informaciju i stručnu pomoć".

Istaknuli su pritom da pobačaj pogađa i očeve i ostale članove obitelji, te stoga "posljedice pobačaja predstavljaju javnozdravstveni problem na koji nadležne institucije trebaju odgovoriti i informirati žene, jer one imaju pravo na cjelovitu i znanstvenu informaciju".Koliko su muškarci bitni (ako to još u životu niste shvatili/e) jasno je elaborirao Damir Stojić, izjavivši prije nekoliko mjeseci (baš na promociji knjige 40 dana za život) kako muškarci moraju biti na "prvoj crti bojišnice"

Posve je suludo da se iz grupacije koja (između ostalog) okuplja, organizira i potiče molitelje koji teroriziraju bolnice pozivaju na pravo na cjelovitu i znanstvenu informaciju te stručnu pomoć, ali u Hrvatskoj to nije suludo. U Hrvatskoj će njihovi centri osvanuti kao gljive poslije kiše, a naslušat ćemo se i priča o "istraživanjima" koje su provodili i one stare o "znanstveno dokazanom". Sve to dok nam drže omče oko vrata i nariču da je sve "za život". Pričamo, naravno, o životu nerođenih. A tko štiti rođene?

Prolajferi, kako se nazivaju, neće se boriti za dostupnost kontracepcije, spolni odgoj u školama, adekvatan rad sa žrtvama seksualnog nasilja, bolji Zakon o radu, bolje uvjete za žene radnice i trudnice, mogućnost lakšeg, kvalitetnijeg i jeftinijeg podizanja djece, besplatan prijevoz, školske knjige, vrtiće, javno financirano visoko školstvo, pomoć samohranim roditeljima – za to neće inicirati kampanje, ulagati vrijeme i novac, povezivati se na međunarodnoj razini, otvarati centre za pomoć.

Ono za što će se svakako i dalje boriti jest sužavanje prostora slobode (teško izborenog) i stezanje omče koja nam je uz kandilo odavno stavljena oko vrata. Prvi je dan u 2018., započnimo godinu s glasnim i jasnim NE.

<
Vezane vijesti