Velike uštede i bolja kvaliteta ortopedskih i drugih pomagala – tako su najavljivani i hvaljeni budući učinci Pravilnika koji je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nakon nekoliko godina priprema donio početkom svibnja ove godine. Nekoliko mjeseci kasnije posljedice su vidljive - na primjer, djeca s teškoćama u razvoju dobivaju premalo pelena. Takvim prilikama pridonose i članovi nekih udruga u suradnji s birokratima lokalnih ureda HZZO-a.
Slijepi vlastitom krivicom
Prije sam za svoje teško retardirano inkontinentno dijete dobivala oko sedam pelena dnevno, što je za tri mjeseca iznosilo 1 800 kuna, prisjeća se vremena prije novog Pravilnika o pomagalima Dubravka Magaš iz Varaždina, a sada imam na raspolaganju tri pelene ili 618 kuna što je za moje dijete posve nedovoljno. Ona je dala doznake za neka pomagala još prije dvije godine no još joj nisu odobrena. S obzirom na težinu invaliditeta svojega djeteta ona nema vremena obilaziti šaltere HZZO-a.
Birokrati HZZO-a tvrde kako pelena ima dovoljno. To nije jedina ušteda koju su smislili jer su smanjili i broj listića za kontrolu šećera dijabetičarima premda takve preventivne kontrole upozoravaju na teške posljedice dijabetesa – sljepilo i amputacije dijabetičkih stopala. Poput saborske zastupnice HDZ-a Lucije Čikeš i oni vjerojatno misle kako je mladi čovjek koji oslijepi od dijabetesa sam za to kriv jer nije pazio na prehranu. „
Ni jedno povjerenstvo za izradu pravilnika nismo uspjeli uvjeriti jest to da se osobu s invaliditetom ne može promatrati samo kroz dijagnozu, već prema njezinu stanju jer nemaju primjerice svi dijabetičari iste probleme, objašnjava taj pogrešan pristup predsjednik Zajednice saveza organizacija osoba s invaliditetom dr. Zorislav Bobuš.
"Dajte zdravstvenu, sredit ćemo!"
Ni nekvalitetnih pomagala više nema na tržištu, tako barem tvrdi pomoćnik direktora za nadzor poslovanja i kontrolu HZZO-a Marko Reljanović. Što znači da su tvrtke bacile sva nekvalitetna pomagala koja su im ostala na skladištima, a koja nisu mogle prodati do 1. svibnja kad je novi Pravilnik stupio na snagu.
Ono što novi Pravilnik nije regulirao jest suradnja nekih članova udruga osoba s invaliditetom s djelatnicima HZZO-a i trgovaca pomagalima. O tome nam je posvjedočila majka djeteta s teškoćama u razvoju iz Dalmacije koja želi ostati anonimna jer je već dobivala prijetnje telefonom zbog ukazivanja na nepravilnosti. Prije osam godina obratila se splitskoj Udruzi osoba s invaliditetom gdje su joj obećali nabavu pelena. Odmah su počeli problemi jer nam je u udruzi rečeno kako nam ne mogu dostaviti potrebnu količinu, dobivali smo po par paketa uz velike zaostatke, prisjeća se ta majka. Pritom nismo znali na što još imamo pravo ni kako to iskoristiti iako su svako malo tražili zdravstvenu iskaznicu djeteta uz neke izgovore.
U Udruzi osoba s invaliditetom u splitskoj Kliškoj ulici negiraju da su ikada uzimali zdravstvene iskaznice djece s teškoćama u razvoju. Ako je priča istinita, za to zakidanje u isporuci pomagala potrebna je suradnja zaposlenika Udruge i službenika HZZO-a koji potvrđuju doznake za pomagala osobi koja nema veze s korisnikom, a možda i nekog trgovca koji isporučuje posredniku pomagala.
Predsjednica udruge, trgovkinja pomagalima, vijećnica Hrvatskog bloka
Majka djeteta s teškoćama u razvoju obratila se Miri Vuković iz Udruge invalida grada Solina. Opet je zatražena zdravstvena knjižica, nakon čega je dijete s teškoćama u razvoju dobilo pelene u vrijednosti 1000 kuna, a za ostalih 800 ništa. Majka dobiva od Mire Vuković objašnjenje prema kojoj je doznaka oporeziva, pa tih 800 kuna ide na troškove dostave i poreza.
Zdravstvena iskaznica se potom opet koristi za ortopedske cipelice i kolica. Majka je izabrala kolica u ortopedskoj trgovini Dabro. Kad je došla po kolica to je bilo neko drugo, najobičnije pomagalo, neadekvatno za teški stupanj invalidnosti njezina djeteta. Trgovac i Mira Vuković uvjeravaju majku kako nema doznaku tj. odobrenje državnog zdravstvenog osiguranja za bolja. Doznaka je bila na vrijednost od 7 tisuća kuna a obična kolica koja su mi nudili stoje 2 i pol, najviše tri, što sam nažalost kasnije saznala, objašnjava majka. Žao mi je što mi se nije osobno javila, tvrdi danas predsjednica Udruge i solinska gradska vijećnica Hrvatskog Bloka Mira Vuković. Dobila je kolica i tek se nakon dvije godine i četiri mjeseca žalila. Tada sam počela raditi u ortopedskoj kući. Nisam ni znala je li tražila antidekubitalni jastuk (koji sprečava rane od ležanja op.a.). Mislim da je dobila koliko joj Pravilnik dozvoljava i koliko je tražila, a na prijavu ju je nagovorila moja konkurencija u prodaji pomagala!
Razočarana majka uskoro se okreće Udruzi Anđeli te traži pomoć od predsjednice te udruge, Dijane Aničić. Anđeli dobivaju pet kolica iz donacije od 200 kolica koliko ih stiže u Splitsko-dalmatinsku županiju. Dijana Aničić imala je kod kuće pet kolica. Jedna mi je ponudila za moje dijete. Ne sluteći pozadinu, ja sam ih uzela. No kad je došlo vrijeme za dobivanje novih kolica od HZZO-a, tražila je doznaku od mene jer da mi je dala kolica iz donacije, pa da će ih tako pravdati, prisjeća se naša svjedokinja. Zgadilo mi se nakon toga sve, jer vidjela sam da vodi samo daljnjim prevarama.
Predsjednica Udruge Anđeli Dijana Aničić zna za slučaj gospođe X, ali kaže da ona da za svoje tvrdnje nema dokaza: Znam da se prodaju doznake, ali meni doznaka gospođe X. nije trebala jer je moje dijete također teški invalid i imam dovoljno njegovih doznaka za njega. Riječ je o nekom nesporazumu.
Ima Boga, ode noga!
Nedavno je suprug naše svjedokinje bio u područnom uredu HZZO-a jer su im odbili molbu za gumene podmetače za krevet njihovog inkontinentnog djeteta uz objašnjenje kako se ne radi o trajno ležećoj osobi premda nitko iz osiguranja nikad u 13 godina života nije vidio njezino dijete. Nakon malo prepirke podmetači su ipak odobreni, a kad je upitao djelatnicu pravne službe gospođu Radman što je s prijavom protiv Mire Vuković, rečeno mu je: Ipak ima Boga, prijava stoji ali će ta osoba ostati zbog svojih zdravstvenih teškoća bez noge.
Od repa prema glavi
Trgovci su, koji su dobili posao isporuke pomagala vrijedan nekoliko stotina milijuna kuna, odabrani na javnom natječaju. Ipak Hrvatska gospodarska komora našla je čak 10 stavki u grupi proizvoda za inkontinenciju koji su skuplji od najbolje ponude, a tehničke karakteristike spornih pomagala nisu ni zadane, pa nije jasno koji su bili kriteriji. Premda iz HZZO-a sve frca od želje za uštedama, takvi primjeri dokazuju kako se nije otišlo daleko. A kakva će biti kontrola isporučitelja pomagala ostaje tek da se vidi jer su protekle godine kontrolori HZZO-a obavili 62 kontrole ugovornih isporučitelja iako ih je na tržištu bilo više od 500. Samo u dva slučaja nađene su nepravilnosti što je rezultiralo raskidom ugovora. Za jednu je tvrtku sigurno da nisu mogli imati jasne kriterije. Radi se o tvrtki Bauerfeind d.o.o. u kojoj je od 6.12.2004. do 30.11.2005. radila kćer gore navedenog pomoćnika direktora za nadzor poslovanja i kontrolu HZZO-a Marka Reljanovića, što nam je potvrđeno u navedenoj tvrtki.
Predsjednik Saborskog povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa Josip Leko izjavio je za H-alter kako dužnosnici HZZO-a ne spadaju pod odgovarajući Zakon o sprečavanju sukoba interesa. Što znači da je odmor u Španjolskoj nekih dužnosnika HZZO-a koji su, prema neslužbenim informacijama, proveli s direktorom tvrtke, koja dobro zarađuje isporukom pomagala državi, samo društveno neprihvatljivo ponašanje ili nešto već posve uobičajeno oko čega ne treba dizati preveliku prašinu?