Plenkovićevoj vladi se fućka za mentalno zdravlje djece i mladih

U Hrvatskoj je depresivno više od pet posto 16-godišnjaka, svaki četvrti razmišlja o samoozljeđivanju, svaki deseti je pokušao samoubojstvo, a tijekom posljednja dva desetljeća došlo je do značajnog porasta depresivnih tegoba kod mladih u dobi od 16 godina - alarmantni su to podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), koji jasno pokazuju da je potrebno više i jače djelovanje na području mentalnog zdravlja djece i mladih. Odgovornost leži u ponašanju odraslih, podsjećaju iz HZJZ-a ističući da je "važno kako se ponašaju i što čine odrasli u bliskom okruženju djeteta, u školama i drugim obrazovnim institucijama, zdravstvenim institucijama, susjedstvu i široj zajednici te što se čini u javnoj politici za zaštitu i očuvanje mentalnog zdravlja djece i mladih - razvijaju li odrasli zajednicu koja usađuje pozitivne norme i vrijednosti te promiče dobro mentalno zdravlje".

"Zaštita mentalnoga zdravlja djece i adolescenata mora biti osigurana dugoročno, sustavno i kontinuirano na području cijele države. S tim ciljem Posebni problemi javljaju se kad je stacionarno psihijatrijsko liječenje potrebno djeci (maloljetnicima) koja izvršavaju mjeru istražnog zatvora ili odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, koju se najčešće upućuje u Zatvorsku bolnicu za osobe lišene slobode. Tamo borave zajedno s odraslim počiniteljima kaznenih djela te im nije dostupan dječji psihijatar što je u svakom pogledu neprihvatljivotrebale bi biti organizirane lako dostupne službe za zaštitu mentalnoga zdravlja u zajednici, koje će biti kvalitetne i multidisciplinarne te imati dovoljno resursa za osiguravanje dobre procjene i odgovarajućeg liječenja, podrške i pomoći djeci s problemima mentalnoga zdravlja. Također, djeci bi trebala biti omogućena sustavna psihološka podrška unutar obrazovnog sustava", ističe pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.

Međutim, Hrvatska, koja novu Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja čeka već pet godina, nema niti nikakvu strategiju niti akcijski plan rane intervencije za djecu s razvojnim rizicima, razvojnim odstupanjima, teškoćama u razvoju i potrebama u području ponašanja ili mentalnoga zdravlja, a sadašnji uvjeti u kojima psihijatri rade djeluju destimulirajuće na mlade liječnike pa se oni teško odlučuju za tu specijalizaciju i rad s djecom i adolescentima s teškoćama mentalnog zdravlja.

"Programi rane intervencije nisu jednako dostupni svim obiteljima s obzirom na prebivalište te nejednako obuhvaćaju obitelji koje žive u siromaštvu ili pripadaju manjinskim etničkim skupinama. Naime, većina programa rane intervencije grupirana je u urbanim sredinama, odnosno na širem području Zagreba i drugih velikih gradova. Nedovoljan broj usluga pruža se u ruralnim, udaljenim i otočnim područjima, kao i u manjinskim zajednicama, a posebice romskim zajednicama. Također, za većinu programa rane intervencije postoje duge liste čekanja, a stručnjaci nerado rade u udaljenim ruralnim i otočnim mjestima", upozorava se i u izvještaju Kuće ljudskih prava Zagreb "Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2020."

"Zaštita mentalnog zdravlja djece u Hrvatskoj nedovoljna je ne samo zbog nedostatka stručnjaka za područje mentalnog zdravlja, nego i manjka smještajnih kapaciteta, izostanka multidisciplinarnog pristupa, a kada je riječ o nejednakoj dostupnosti na području cijele države zabrinjavajuće je da, primjerice, djeca iz Dalmacije i otoka koja zbog psihičkih teškoća trebaju bolničko liječenje, zbog nedostataka takvih kapaciteta u Splitu moraju doći čak u Zagreb, vrlo daleko od svoje kuće. S druge strane, ohrabruje to što su u proteklom razdoblju znatno poboljšani uvjeti psihijatrijskog liječenja djece u KBC-u Osijek, u pogledu organizacijskih, prostornih i kadrovskih uvjeta", ističe Pirnat Dragičević.

Nužno je da psihološka pomoć bude vidljiva i dostupna svakom djetetu već u školi, a upravo bi psiholozi u vrtićima i školama mogli i trebali biti prvi stručnjaci kojima će se roditelji i djeca obratiti za pomoć. Pravobraniteljica ističe da nam to mora biti prioritet želimo li doista pokazati odgovarajuću brigu o mentalnom zdravlju djece i stoga moramo pronaći način da se takav oblik podrške i pomoći osigura djeci u odgojno-obrazovnim ustanovama: "Pritom je važno osigurati dovoljan broj stručnjaka, a budući da je u nekim sredinama teško pronaći stručnjake za mentalno zdravlje djece, zalažemo se i za osnivanje mobilnih timova stručnjaka koji bi bili dostupni učenicima u školi barem nekoliko puta mjesečno. Također je nužno razviti i službe podrške izvan škole, savjetovališta za djecu, mlade i obitelj kako bi bile dostupne svima i svugdje, a ne samo u Pravobraniteljica Pirnat Dragičević. "Posebno bih upozorila da nije dovoljno razvijen sustav liječenja i tretmana, praćenja te sveobuhvatne zaštite djece koja su pokušala samoubojstvo ili su u riziku da to učine"velikim gradovima. Takve preporuke naš Ured upućuje nadležnima već godinama, pozivajući na ostvarivanje prava djece na odgovarajuću zaštitu mentalnog zdravlja, ali se one presporo ostvaruju'.

U cijeloj Hrvatskoj ukupno radi tek oko 40 dječjih i adolescentnih psihijatara, nedostaje i srodnih stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem djece i mladih te posebice stručnjaka za ranu dijagnostiku, a time i uključivanje u rane intervencije, uz nedostatnu pokrivenost pojedinih regija Hrvatske, upozoravaju i Marija Bogadi, subspecijalistkinja socijalne psihijatrije i psihoterapije, te Ljubica Paradžik, subspecijalistkinja dječje i adolescentne psihijatrije, koje obje rade u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu, jedinoj takvoj ambulanti za dječju i adolescentnu psihijatriju u Hrvatskoj.

Objašnjavaju da je dječja i adolescentna psihijatrija vrlo važna radi preventivnog djelovanja u okviru poteškoća mentalnog zdravlja, ali i skrbi i liječenju djece i mladih s psihičkim poremećajima: "Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež je uključena u rano otkrivanje i dijagnostiku širokog spektra poteškoća te provodimo liječenje svih psihičkih poteškoća, pri tome provodimo različite psihoterapijske postupke kao i liječenje psihofarmacima kroz ambulantni tretman, tretman Dnevne bolnice i liječenje na bolničkom odjelu koji je zatvorenog tipa".

Podsjećaju i kako je važno da su u vrtićima i školama zastupljeni psiholozi, socijalni pedagozi i logopedi radi pravovremenih prepoznavanja odstupanja od uobičajenog razvoja kako bi se moglo reagirati te pravovremeno uključiti dijete u potreban mu tretman - logopedska terapija, razvoj socioemocionalnih vještina, određivanje adekvatnog oblika školovanja te po potrebi uključivanje i u psihoterapije.

U cijelom procesu, a tijek terapije ili tretmana, kao i dinamika kontrolnih susreta i pregleda za djecu s teškoćama mentalnog zdravlja dogovaraju se s psihologom, psihoterapeutom ili dječjim i adolescentnim psihijatrom, ključna je dobra suradnja s roditeljima i njihova podrška djetetu te briga o redovitom odlasku djeteta na dogovorene termine savjetovanja ili psihoterapije.

Pravobraniteljica za djecu napominje da u procesu liječenja mlade osobe vrlo važno ne "izgubiti" je na prijelazu u odraslu dob, kada se očekuje da u potpunosti preuzme odgovornost za nastavak liječenja ili psihoterapije i kada autonomno donosi odluke o nastavku tretmana: "Iako je riječ o U cijeloj Hrvatskoj ukupno radi tek oko 40 dječjih i adolescentnih psihijatara, nedostaje i srodnih stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem djece i mladih te posebice stručnjaka za ranu dijagnostiku, a time i uključivanje u rane intervencije, uz nedostatnu pokrivenost pojedinih regija Hrvatskemladoj odrasloj osobi, u odnosu na koju roditelji više ne ostvaruju roditeljsku skrb, važno je pružiti joj poticaj i podršku za nastavak liječenja, odnosno psihoterapije ako je procijenjeno da je to potrebno. Posebno bih upozorila da nije dovoljno razvijen sustav liječenja i tretmana, praćenja te sveobuhvatne zaštite djece koja su pokušala samoubojstvo ili su u riziku da to učine. Naročito zabrinjava to što ne postoji protokol za pružanje pomoći djetetu i njegovoj obitelji kada dođe do pokušaja suicida djeteta niti dovoljno razrađen sustav kontinuiranog praćenja i rehabilitacije djeteta kojim bi se osigurao određeni nužni standard zaštite djeteta. Svakako je nužno jačati resurse za pružanje psihosocijalne pomoći djeci i obiteljima, posebice u manjim sredinama gdje su zasad izrazito manjkavi, osigurati dostupnost savjetovališta i mjesta za hitnu psihološku intervenciju te 24-satno dostupne telefonske linije za krizna stanja".

Paradžik i Bogadi objašnjavaju da se "djeca i adolescenti koji se liječe u njihovoj Ustanovi prate ambulantno ili bolnički ili kroz Dnevnu bolnicu do 18. godine života ovisno o potrebama i psihičkom stanju djeteta, a svi adolescenti čije stanje nakon liječenja zahtijevaju daljnji tretman upućuju se na odraslu psihijatriju".

Međutim, posebni problemi javljaju se kad je stacionarno psihijatrijsko liječenje potrebno djeci (maloljetnicima) koja izvršavaju mjeru istražnog zatvora ili odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, koju se najčešće upućuje u Zatvorsku bolnicu za osobe lišene slobode, a tamo borave zajedno s odraslim počiniteljima kaznenih djela te im nije dostupan dječji psihijatar što je u svakom pogledu neprihvatljivo. "Riječ je o dvostrukom kršenju prava djece, one lišene slobode te one koja su na liječenju, budući da u oba slučaja postupanje nalaže odvojeni smještaj od odraslih osoba. Navedeno rješenje krši i međunarodne standarde i kaznenopravne i zdravstvene nacionalne propise koji se odnose na djecu lišenu slobode i onu koja su na liječenju", upozorava pravobraniteljica.

Stoga je Upravi za zatvorski sustav i probaciju (UZSP) te Ministarstvu zdravstva uputila preporuku da se žurno osiguraju uvjeti psihijatrijskog stacionarnog liječenja maloljetnika u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, odvojeno od odraslih osoba lišenih slobode, s istodobnim zapošljavanjem psihijatra za djecu i mladež ili da se osiguraju uvjeti za liječenje u ustanovama koje su na listi zdravstvenih ustanova u kojima se mogu stacionarno psihijatrijski liječiti djeca".

Na njezinu inicijativu održan je i međuresorni sastanak na kojem je zaključeno da je potrebno hitno osigurati zdravstvene ustanove za stacionarno liječenje neubrojivih maloljetnih počinitelja odvojeno od odraslih. Također, upućen je na e-savjetovanje Pravilnik o dopuni Pravilnika o listi psihijatrijskih ustanova za prisilni smještaj neubrojivih osoba i psihijatrijskih ustanova u kojima se neubrojive osobe liječe na slobodi, a u kojem "Zaštita mentalnog zdravlja djece u Hrvatskoj nedovoljna je ne samo zbog nedostatka stručnjaka za područje mentalnog zdravlja, nego i manjka smještajnih kapaciteta, izostanka multidisciplinarnog pristupa. Zabrinjavajuće je da djeca iz Dalmacije i otoka koja zbog psihičkih teškoća trebaju bolničko liječenje, zbog nedostataka takvih kapaciteta u Splitu moraju doći čak u Zagreb"se postojeća lista ustanova nadopunjuje Psihijatrijskom bolnicom za djecu i mladež u Zagrebu u kojoj se predviđa dvije postelje za liječenje maloljetnih neubrojivih osoba.

"Smatramo da postoji potreba za forenzičkim odjelom na kojem bi se pružala adekvatna skrb i liječenje maloljetnicima počiniteljima kaznenih djela, a koji su proglašeni neubrojivima. Također postojeći stručnjaci; specijalisti ili subspecijalisti dječje i adolescentne psihijatrije su u kontinuiranim edukacijama te bi se oni koji bi bili planirani za rad na maloljetničkoj forenzičkoj psihijatriji dodatno specijalizirali za tu granu psihijatrije", ističu Bogadi i Paradžik.

Bolnica se u vrijeme pandemije susrela s teškoćama u organizaciji stacionarnog liječenja djece u odnosu na potrebu fizičke distance između djece, ali i između djece i djelatnika, zbog nedostatka primjerenog prostora za izolaciju djece. Spominjalo se i moguće preseljenje bolnice u zaseban dio jedne od psihijatrijskih ustanova za odrasle u široj okolici Zagreba, no s obzirom na to da bi to moglo narušiti prava djece reagirala je pravobraniteljica za djecu te je Gradskom uredu za zdravstvo Grada Zagreba uputila preporuku, koja je prihvaćena, da žurno pruži svu potrebnu pomoć i podršku zdravstvenoj ustanovi za djecu kako bi se navedeni problem riješilo.

Da je bolnica neadekvatna, upozorila je i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slošnjak, uz preporuku da se razmotri mogućnost preseljenja bolnice u arhitektonski prilagođene objekte kako bi se zadovoljili uvjeti i potrebe liječenja djece koja su na redovitom liječenju, pa zatim eventualno i za liječenje djece koja su na prisilnom smještaju zbog neubrojivosti, gdje je potrebno zadovoljiti i uvjet odvojenosti. I sama bolnica je obavijestila Ministarstvo zdravstva o nizu prilagodbi koje su potrebne za ovakvu vrstu hospitalizacije, a ono je uzelo u obzir navode i odgodilo donošenje Pravilnika.

O svemu ovome na sva naša opetovana pitanja u resornom Ministarstvu zdravstva od sebe nisu pustili ni slova, niti glasa, barem ne do zaključenja ovoga teksta. Donošenje Pravilnika se očekuje, baš kao i novi Nacionalni plan za prava djece, za razdoblje 2021.- 2026., čija je izrada najavljena. Pirnat Dragičević vjeruje da će na listi biti i psihijatrijska ustanova za liječenje neubrojivih maloljetnika, a što se strategija tiče - naime, ni nova Nacionalna strategija za prava djece, niti nova Nacionalna strategija za zaštitu mentalnog zdravlja trenutno ne postoje - napominje: "Strateški dokumenti, posebno oni koji u sebi sadrže akcijske planove, s jasno definiranim ciljevima, ishodima, rokovima te nositeljima aktivnosti, važni su jer pokazuju smjer ili tendenciju razvoja i određuju tempo djelovanja. Također je važno jasno odrediti i resurse i ulaganja koja će omogućiti stvarnu provedbu ciljeva. No, ako se strateški dokumenti donose samo radi ispunjenja forme, bez stvarnog osiguravanja potrebnih sredstava i svih drugih potrebnih kapaciteta, tada ostaju 'mrtvo slovo na papiru' i još jedna u nizu lista dobrih želja koje ne pridonose boljitku društva, a ponajmanje djece".