Paradoks obrazovanog Roma

Pitanje obrazovanja Roma široj je hrvatskoj javnosti postalo dostupno slučajem Oršuš i drugi protiv Hrvatske, kada je 2010. godine Europski sud procijenio da je segregacijom došlo do povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kroz neizravnu diskriminaciju romskih učenika. Kako bismo saznali nešto više o trenutnim preprekama koje Romi moraju proći u procesu obrazovanja, obratili smo se Siniši Senadu Musiću iz Romske Organizacije mladih Hrvatske.

Unatoč presudi Europskog suda, nedavna istraživanja o odvojenim romskim razredima i školama u Hrvatskoj dokazuju da je ovakva praksa ne samo nastavljena, nego je stanje pogoršano u odnosu na vrijeme kada je presuda donesena. U školskoj godini 2009./2010. u Hrvatskoj su postojala 44 razredna odjela koja su pohađali samo učenici romskog etničkog podrijetla, a u školskoj godini 2018./2019., takvih je razreda bilo Stvaran broj Roma koji su uključeni u obrazovanje se ne zna, jer se mnogi dobrostojeći Romi zbog društvene stigme koju za sobom nosi ta etnička pripadnost ne izjašnjavaju kao pripadnici romske manjine65. Rezultati istraživanja iz 2017. godine potvrdili su ove službene podatke. Naime, 20,2 posto učenika pripadnika romske populacije u Hrvatskoj pohađa odvojene romske razrede, dok ih je u Međimurskoj županiji 45 posto.

Musić napominje da je svjestan negativnih tendencija što se segregacije tiče i smatra da bi Hrvatska ponovno bila kriva kada bi se tužba po drugi put pokrenula. Međutim, ističe da bi to trebala biti krajnja metoda te da je potrebno sjesti, ozbiljno porazgovarati o tome, kvalitetno istražiti problem i napraviti jasan plan za poboljšanje situacije.

"Glavni razlog segregacije je rezidencijalan. Ako je škola okružena većim romskim naseljima, Romi će joj gravitirati. Doduše, neromski su roditelji znali ispisivati svoju djecu iz tih škola i prebacivati ih u druge, a Romi uglavnom nemaju financija za prebaciti djecu i voziti ih u neku udaljeniju školu gdje bi se dogodila integracija. No, postoje razni načini kako preventirati rezidencijalnu segregaciju. U Kutini je, recimo, organiziran javni prijevoz koji je vozio djecu u više različitih škola... Postoji mogućnost i takozvanih magnet škola, koje podrazumijevaju ponudu besplatnog dodatnog obrazovanja i drugih aktivnosti koje privlače učenike iz neromskih obitelji. Možda je rješenje i u nekom drugom resoru, dakle ne u Ministarstvu znanosti i obrazovanja već u pružanju stanovanja, što bi Romima omogućilo lakši pristup boljim školama. Međutim, moramo biti svjesni da je to nemoguće ostvariti preko noći."

Što se tiče važnosti toga da romska djeca pohađaju nastavu s ostalom djecom, Musić naglašava:

"Ako dolazite iz romskog naselja, okruženi ste ljudima koji su vašeg etniciteta i vladaju drugačija pravila nego u gradu gdje živi većinsko stanovništvo. Djetetu je teško htjeti naučiti nešto više ako se cijelo vrijeme kreće u krugu ljudi koji ne znaju puno o mogućnostima koje pruža obrazovanje. Ja sam iz Zagreba, išao sam u Osnovnu školu Izidor Kršnjavi, imao sam prijatelje Rome i nerome i bilo je normalno htjeti ići u srednju školu. S druge strane, moji prijatelji Romi koji su također iz Zagreba, ali su išli u romske razrede i škole, razmišljali su već malo drugačije, a u romskom je naselju potpuno drugačije. Đaci koji pohađaju romske škole i razrede imaju puno uži socijalni krug. Moj se sastojao od Roma, ali Od 1550 anketiranih romskih kućanstava 11,2 posto nema električnu struju, vodu dobivenu putem vodovoda nema 43,3 posto kućanstava, a kanalizaciju nema čak 73,3 postoi neroma koji su postali pravnici, liječnici, kuhari ili političari. Ako ne dolazi do integracije, romskoj djeci je onemogućeno ostvariti svoje potencijale i nemaju motivacije za napredak jer nijedno dijete nije samo po sebi sretno kada upiše školu, potreban je netko tko će mu objasniti zašto je to važno i koje mogućnosti mu ona nudi."

Nedavno je istraživanje o uvjetima života Roma u RH pokazalo da od 1550 anketiranih romskih kućanstava 11,2 posto nema električnu struju, vodu dobivenu putem vodovoda nema 43,3 posto kućanstava, a kanalizaciju nema čak 73,3 posto. Razlika između romske i ostale djece posebno je došla na vidjelo tijekom pandemije jer po istraživanju samo 19,6 posto romske djece u kućanstvu ima osobno računalo, laptop ili tablet, što znači da većina nije mogla sudjelovati u online nastavi.

Čak 80 posto romske djece u dobi od 15 godina živi u riziku od siromaštva, 78 posto ih živi u vlažnim uvjetima, a trećina u uvjetima koje ocjenjuju previše mračnima. S obzirom na navedeno ne čudi što čak 69 posto romske djece u dobi od 3 do 6 godina ne pohađa ni dječji vrtić ni predškolu. Samo 31 posto Roma u dobi od 15 do 18 godina pohađa srednju školu, pri čemu je utvrđena statistički značajna razlika po spolu – 36 posto dječaka pohađa srednju školu, dok isto vrijedi za 26 posto djevojčica.

S druge strane, potrebno je naglasiti da se stvaran broj Roma koji su uključeni u obrazovanje ne zna jer se mnogi dobrostojeći Romi zbog društvene stigme koju za sobom nosi ta etnička pripadnost ne izjašnjavaju kao pripadnici romske manjine. To dovodi do još većeg jaza jer asimilirani Romi, odnosno oni koji se tako ne identificiraju, bivaju obrazovani, a oni koji se identificiraju kao Romi, ne. U tom kontekstu, zbog Razlika između romske i ostale djece posebno je došla na vidjelo tijekom pandemije jer po istraživanju samo 19,6 posto romske djece u kućanstvu ima osobno računalo, laptop ili tablet, što znači da većina nije mogla sudjelovati u online nastavirasne diskriminacije, biti Rom počinje značiti biti neobrazovan, a obrazovani Rom postaje paradoks.

Musić smatra da je potrebno bolje obrazovati učitelje koji podučavaju romsku djecu:

"Za početak, mnogi uopće nisu vidjeli romsko naselje u kojem njihovi učenici romskog podrijetla žive i zbog toga ne mogu razumijeti stanje u kojem se nalaze. Recimo, ako dijete hoda dva kilometara kroz šumu i snijeg kako bi došlo do škole, pitanje zašto je došlo prljavo u školu je suvišno i ponižavajuće."

Spomenuli smo da 11,2 posto romskih kućanstava nema električnu struju, a čak trećina djece živi u uvjetima koje ocjenjuju previše mračnima. To znači, ističe Musić, da u zimsko doba kada dijete ima školu ujutro naprosto ne može napraviti domaću zadaću jer brzo padne mrak.

Kada je prisustvovao jednoj konferenciji za učitelje, Musić je primijetio tendenciju da mladi učitelji aktivno traže metode kako bi poboljšali obrazovanje svojih romskih učenika, ali stariji nastavnici ne. "Oni pričaju cinične anegdote kako su se, recimo, trudili oko jednog romskog učenika koji se zatim rano oženio. Ističu kako je Romima naprosto potrebno davati dvojke jer više od toga ionako ne mogu. Ako imate nastavnike koji tako razmišljaju, ne možete napredovati"

Što se strategije za napredak tiče, Musić smatra da je nužno osigurati potrebne kanale u civilnom društvu, a prije svega omogućiti mladim Romkinjama i Romima koji su prošli kroz taj proces da pomažu djeci.

"Mi trenutno imamo romske studente i one koji su završili fakultet, koji su prošli osnovnu i srednju školu i znaju što je bilo dobro, a što ne. Treba navesti tu mladost da budu mentori romskoj djeci te im pomažu u nastavi i van škole. Romska Organizacija mladih Hrvatske je organizirala jedan takav projekt za vrijeme korone gdje su upravo mlade Romkinje i Romi bili mentori i tutori toj djeci. Imamo određeni broj Romkinja i Roma koje zanima razvoj zajednice i koji daju svoje vrijeme u tom smislu. Naravno, kada ste već prošli kroz obrazovanje ne možete samo volontirati. Budući da kao romska zajednica primamo izdvajanja od države za zapošljavanje i obrazovanje, meni je stvarno nevjerojatno da ne financiramo više sličnih projekata. Evo u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje primamo 10 milijuna kuna, potrošimo 8 milijuna, a 80 posto toga ide na javne radove, iako znamo da je obrazovanje ključ. Ja bih taj novac uložio u mlade osobe i obrazovanje jer na taj način radimo više stvari – zapošljavamo mlade Romkinje i Rome koji su prošli srednje škole i fakultete, oni zatim dolaze nazad i postavljaju primjer koji u romskim Ako ne dolazi do integracije, romskoj djeci je onemogućeno ostvariti svoje potencijale i nemaju motivacije za napredaknaseljima nije dostupan, a glasi 'ja zbog svojeg obrazovanja sada radim' te aktivno usmjeruju i pomažu novoj generaciji u obrazovanju. Nema bolje osobe za mentora i medijatora između škole, učitelja, romske djece i roditelja, nego ljudi koji dijele romsko životno iskustvo i jezik. U zemljama oko nas se to radi. Recimo, projekt Veritas koji djeluje u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji povezuje mlade i djecu na takav način."

Na upit koja bi točno bila uloga mladih Romkinja i Roma u takvom projektu, Musić ističe pomoć u pisanju zadaća i učenju, komuniciranju s roditeljima i pomoć pri upisu u srednje škole. Naime, u mnogim se romskim obiteljima uopće ne vodi razgovor o toj temi jer roditelji ne znaju puno o tome, što često dovodi do toga da dijete uopće ne upiše srednju školu, što je nemoguće ako se priroteti djece mijenjaju ovisno o bodovnom pragu. Musić je naveo primjer jedne zaposlenice u romskom vrtiću koja je pomagala romskoj djeci pri učenju jezika, kontaktirala roditelje i radila niz drugih stvari za koje su odgajateljice smatrale da može raditi budući da nema obrazovanje za odgoj predškolaca. Vrtić je pohvalio taj projekt i tražio da se nastavi, a odgajateljice su prepoznale da im je jedna takva medijatorica između njih, romskih roditelja i djece prijeko potrebna.

Što se tiče egzaktnih pomaka nabolje, Musić navodi:

"Trenutno Romska organizacija mladih Hrvatske osniva radnu skupinu u kojoj, među ostalima, sudjelujem i ja, a koja će utjecati na i kreirati Nacionalni plan za uključivanje Roma od 2021. do 2027. Naš glavni cilj je staviti mlade i obrazovanje u fokus. Mladi u prošloj Nacionalnoj strategiji jesu bili definirani kao podskupina izložena dvostrukoj diskriminaciji, ali nismo imali direktne mjere kako im pomoći. Sada nam je cilj izboriti se za to te ojačati obrazovanje, zapošljavanje i stjecanje financijske autonomije među Romima."