Dragi građani i građanke ove prelijepe nam naše domovine, dogodilo se upravo ono što smo u zadnje vrijeme navikli gledati na svakom koraku. Dogodila se nepravda, prekršena obećanja, zanemarivanje temeljnih načela demokracije i to samovoljom autokratskog vođe koji se u slobodno vrijeme naziva i rektorom Sveučilišta u Zagrebu, prof. Damira Borasa.
Unatoč silnim naporima studenata Hrvatskih studija (HS) da se izbore za ono što im je više puta obećano, a to je pravni status fakulteta, uoči Rektor je relativizirao temeljna načela demokracije, učinio štetu za koju nije preuzeo odgovornost, prekršio obećanja koja je dao, a sve pod krinkom djelovanja za opću dobrobit i u najboljoj namjerijučerašnjeg prosvjeda ispred Rektorata Senat Sveučilišta je ipak donio odluku o promjeni statusa HS-ima iz Sveučilišnog centra u Sveučilišni odjel. Obećanje ludom radovanje, mnogi bi rekli i ništa im se uistinu ne može zamjeriti. Pitamo se, kako je to prelazak iz nečega što nije pravna osobnost u nešto što također nije pravna osobnost – korak naprijed? U navedenu se besmislenu ideju studente i zaposlenike HS-a već duže vrijeme pokušava uvjeriti, a bez ikojeg argumenta, pisane potvrde, primjera u praksi i slično.
Nakon što je prekinuo višemjesečni rad prošle Uprave i Znanstveno-nastavnog vijeća na otklanjanju nedostataka HS-a odlukom o blokadi institucije, a potom i samovoljno imenovao voditelja prema vlastitom nahođenju, rektor je sebi i užim suradnicima širom otvorio vrata kako bi nesmetano manipulirao najboljim visokim učilištem u društveno-humanističkom području.
Ta je farsa započela prije gotovo godinu dana, a danas je u punom sjaju doživjela svoju kulminaciju. U tom su procesu zanemarivani svi profesori, djelatnici i studenti HS-a osim oktroirane Uprave koja kao stado ovaca bleji u pastira Borasa te čeka usmjerenje ka daljnjim koracima. Zanemareni su, dakle, svi oni koji su doprinijeli radu institucije i njenom profiliranju ka dostizanju najviših ocjena u postupku reakreditacije. Čini li vam se to logično ili tu nešto ipak smrdi? Kome to smetaju Hrvatski studiji i što žele s njima?
Nažalost, konačan odgovor na to pitanje ne mogu dati. I sam ga još uvijek tražim. No, ako samo pogledamo sve što se dogodilo u zadnjih godinu dana, vjerujem da ćemo naći mnoge nepravilnosti, mutne zakulisne igre onih koji imaju moć i sustavno je zloupotrebljavaju.
Kako Sveučilište primjerice može objasniti imenovanje odbora za rješavanje pravnog statusa, profila i ustroja HS-a koje u 9 mjeseci nije donijelo nijednu preporuku. U tih 9 mjeseci HS su bili u potpunoj blokadi, zbog čega su sudbine nekih djelatnika bile upitne, pa je tako u studenom jedan ostao bez posla zbog neproduljenog ugovora. Iz navedenog se doima da je rektoru Borasu najzanimljivija igra baš ona s ljudskim životima, a to nije jedini ni, nažalost, zadnji primjer nemoralnog iskorištavanja i zloupotrebe moći.Kako je prelazak iz nečega što nije pravna osobnost u nešto što također nije pravna osobnost – korak naprijed? U navedenu se besmislenu ideju studente i zaposlenike HS-a već duže vrijeme pokušava uvjeriti, a bez ikojeg argumenta
Imenovanjem novog voditelja pokazao je kako djeluje – samovoljno i odriješito, u potpunosti zanemarujući da ga zaposlenici i članovi ZNV-a nisu podržali. Činjenica je da rektor prema Statutu imenuje voditelja što objašnjava da se radi o legalno postavljenom čelniku, no gdje je tu legitimitet?! Biti čelnik ustanove čiji te djelatnici u većini ne podupiru karakteristično je totalitarnom sustavu, a ne demokraciji koju danas živimo i slavimo.
Tim postupcima, rektor je relativizirao temeljna načela demokracije, učinio štetu za koju nije preuzeo odgovornost, prekršio obećanja koja je dao, a sve pod krinkom djelovanja za opću dobrobit i u najboljoj namjeri. Sve ostalo što je proizašlo kao posljedica navedenih akcija, nastalo je kao truo plod anti-demoktratskih načela na kojima je utemeljeno i odlučivanje o sudbini Hrvatskih studija, a kao što smo vidjeli i nekih drugih sastavnica Sveučilišta.
Nakon svih njegovih postupaka, ukoliko bi se našla individua koja bi dovela u pitanje rektorovu neizmjernu dobrotu i poštenje, često bi naišla na etikete teoretičara zavjere, neinformiranog dibidusa ili, jednostavno, jugonostalgičara i mrzitelja svega hrvatskog. Štoviše, u stvarnosti se radi o potpuno suprotnoj situaciji jer bi šutnja nakon svjedočenja nepravilnostima bila bliža mržnji ili pak neljubavi prema Hrvatskoj.Biti čelnik ustanove čiji te djelatnici u većini ne podupiru karakteristično je totalitarnom sustavu, a ne demokraciji koju danas živimo i slavimo
Svi oni koji se trude ukazati na kršenje etičkih i zakonskih normi, koji ukazuju na nepravdu, nemoral i nepoštenje upravo su ti koji najviše vole svoju domovinu i žele joj sve najbolje. I zato ne odustajte ako naiđete na ovakve neugodnosti, već znajte da ono što radite jest vrijedno spomena.
Možda je jučerašnja bitka izgubljena, no to nikako ne znači poraz, bar znamo da nije kraj. Jednim za društvo nepoželjnim ishodom, "predstavnici demokracije" neće ušutkati tisuće glasova, neće ugušiti tisuće umova, neće zaustaviti tisuće srca. Glasovi će uvijek biti spremni prigovoriti što ih žulja, umovi smjelo i odlučno evaluirati svaki problem, a ta srca će još jače kucati za pravdu, poštenje i moral.
