Od 12. lipnja na stranicama Agencije za ugljikovodike stoji priopćenje da kanadski Vermilion započinje s izradom "svoje" prve bušotine u Hrvatskoj - Cerić-1 u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Radovi započinju sutra.Prije 23 godine izbušena je prva horizontalna bušotina u sklopu rudarskih radova koje je sprovodila INA d.o.o, uz tehničku pomoć američke naftne kompanije
U istom priopćenju najavljuju izradu druge bušotine Berak-1, također u Slavoniji. Ta ista Agencija za ugljikovodike već tri mjeseca ne želi dostaviti izvješće o radovima kompanije Vermilion za 2018. godinu, a kojeg je obavezna dati na uvid na zahtjev.
Tehnička Vlada Republike Hrvatske, premijera Tihomira Oreškovića, je u lipnju 2016. godine s Vermilionom sklopila ugovor o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika. U hrvatski sudski registar ova naftna kompanija je upisana u siječnju 2015. punim imenom Vermilion Zagreb Exploration, pod kojim je osnovana u Zagrebu 30. prosinca 2014. godine. Oreškovićeva Vlada je dodijelila koncesije na 30 godina; pet godina istraživanja nakon kojih slijedi 25 godina eksploatacije.
Vermilion Energy, matična kompanija, je specijalizirana za eksploataciju nekonvencionalnim metodama, u Francuskoj su na prvom mjestu proizvođača plina, a mnoga svoja istraživanja i eksploataciju Vermilion provodi u ležištima škriljevca i drugim ležištima i to metodom hidrauličkog frakturiranja, skraćenog naziva fraking.
U istom danu 2016. kada je potpisan ugovor s Vermilionom, Vlada je potpisala ugovor o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika i s Inom. Agencija za ugljikovodike, s tadašnjom predsjednicom Barbarom Dorić (sadašnjom direktoricom uprave LNG Hrvatska), postala je nadležna za praćenje radova tih kompanija te za informiranje javnosti.Fraking koristi ogromne količine vode, zagađuje vodonosnike i sustav opskrbe pitkom vodom. Pored toga, fraking inducira potrese, uzrokuje propadanje i urušavanje tla, zagađenje zraka. Činjenice su to koje su bile nijekane na svjetskoj razini, još od početka kontroverze o HF-u
Godinu dana ranije, u lipnju 2015., objavljena je Studija utjecaja na okoliš radnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na kopnu. No u njoj se nisu navodili programi radova kompanija koji se obavljaju u sklopu novih koncesija, bile su to okvirne smjernice.
Studija se mogla javno komentirati tokom mjesec dana na internetskoj stranici e_savjetovanje. Nakon isteka roka od mjesec dana održano je javno izlaganje studije u trajanju od četiri sata u prostorijama zagrebačkog hotela Esplanada.
U komentarima te internetske javne rasprave zanimljiv je dio prepiske između autora studije i naftne inženjerke Darie Karasalihović Sedlar. U studiji utjecaja na okoliš radnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na kopnu iz 2015. navodi se da je stav Republike Hrvatske kako se hidrauličko frakturiranje u Hrvatskoj ne primjenjuje, te da se neće u budućnosti primjenjivati, na što naftna inženjerka Karasalihović Sedlar objašnjava da je kompanija Ina već privela proizvodnji ležišta ugljikovodika u slabopropusnim pješčenjacima, te je nedavno provela simulacijske radove i frakturiranje na nekonvencionalnim ležištima.
Karta predloženih i dodijeljenih istražnih prostora za prvo nadmetanje za kopno. Svi blokovi su dodijeljeni izuzev DR-03 za kojeg Vlada RH nije sklopila ugovor s nigerijskom kompanijom Oando te je ponuđen u drugom nadmetanju za kopno.
Svi koncesijski blokovi u Hrvatskoj (Foto: M.J.)
Bušenje krškog vodonosnika
Kakve će radove istraživanja i eksploatacije obavljati Vermilion i Ina, koje će se metode primjenjivati? S obzirom da su radni programi kompanija tajni, a Agencija za ugljikovodike ne želi dostaviti izvješća za prošlu godinu, koji način ostaje za dobivanje informacija? Putem platforme Imamo pravo znati i korištenjem Zakona o pravu na pristup informacija još uvijek nije moguće doći do dokumenata o planiranim radovima. No ako se dovoljan broj ljudi zainteresira za problematiku može doći do prevage javnog interesa nad poslovnom tajnom.Od 2016. godine naovamo otvorena su tri koncesijska nadmetanja za hrvatsko kopno, tj. pozivi svjetskim naftnim kompanijama da dođu u Hrvatsku kako bi mogli istraživati i eksploatirati za naknadu od 400 kuna po kilometru kvadratnom godišnje. Bez zakonske obveze da sirovinu prodaju na hrvatskom tržištu
Ne iznesu li hrvatska tijela javne vlasti u javnost takve i slične podatke o frakingu u Hrvatskoj, ti podaci moraju se zatražiti. Zakon o pravu na pristup informacijama tu dolazi kao alat, no s jednim nedostatkom - pristup informaciji bit će odbijen ili vrlo zakompliciran ako zatraženo predstavlja poslovnu tajnu koja je štićena Zakonom o zaštiti tajnosti podataka. Naime, ako nakon tzv. testa razmjernosti javnog interesa mašinerija za informiranje donese odluku kako je interes za čuvanje poslovne tajne veći u odnosu na javni interes, onda informacija ostaje nedostupna i skrivena.
Kod zahtjeva koji se tiču korporativnih aktivnosti i podataka koji se inače smatraju poslovnom tajnom postoji šansa da se Zakonom o pravu na pristup informacija te informacije daju na uvid, no izričito u slučaju kada je traženo u interesu javnosti. Potreban je stvaran interes javnosti. Što za planirane radove u Slavoniji ne postoji, jer se nije raširilo saznanje aktualnosti radova i o njihovoj štetnosti, a kamoli stvorila kritična masa.
Ono što se u zakonu naziva javna rasprava u slučaju novih blokova u Slavoniji svelo se na internetski prostor za sićušni broj već zainteresiranih (koji znaju gdje iskopati informaciju) i hotelske prostorije za još zainteresiranije. Javna rasprava o konkretnim radovima istraživanja nafte i plina na konkretnim lokacijama je izostala, ljudi nisu informirani.
A isti ti ljudi još manje znaju da je na glasovanju o uvrštavanju prava na pristup pitkoj vodi u osnovna ljudska prava UN-ove konvencije o ljudskim pravima Hrvatska bila suzdržana. Ako hrvatski državni predstavnici pitku vodu očito ne smatraju osnovnim ljudskim pravom, možemo li pretpostaviti da je u Hrvatskoj voda u interesu javnosti?
Budu li se i dalje radila istraživanja i eksploatacije konvencionalnim i/ili nekonvencionalnim metodama, sigurnost i opstojnost zdravog vodonosnika regije je ugrožena. Krški vodonosnik koji se proteže od Slovenije preko Hrvatske, Bosne, dijela Srbije, Crne Gore, Albanije i dijela sjeverne Grčke je jedan od ključnih dijelova našeg okoliša, njime se opskrbljuje puno više ljudi no što na njemu živi, tako da nije samo okoliš i zdravlje zajednica navedenih zemalja ugroženo.Kakve će radove istraživanja i eksploatacije obavljati Vermilion i Ina, koje će se metode primjenjivati? S obzirom da su radni programi kompanija tajni, a Agencija za ugljikovodike ne želi dostaviti izvješća za prošlu godinu, koji način ostaje za dobivanje informacija?
Od 2016. godine naovamo otvorena su tri koncesijska nadmetanja za hrvatsko kopno, tj. pozivi svjetskim naftnim kompanijama da dođu u Hrvatsku kako bi mogli istraživati i eksploatirati za naknadu od 400 kuna po kilometru kvadratnom godišnje. Bez zakonske obveze da sirovinu prodaju na hrvatskom tržištu, što znači: ispumpati sirovinu, trajno zagaditi okoliš, izvesti sirovinu, platiti naknadu neusporedivu s posljedicama zagađenja i nakon 30 godina napustiti područje prema volji.
Ugovori koji se sklapaju između naftnih kompanija i vlada su izuzetno štićeni dokumenti. Naftna kompanija je ta koja državi ponudi već sastavljeni ugovor, te državno povjerenstvo za pregovore s predstavnicima kompanije može samo to - pregovarati. Jasno je tko postavlja uvjete. Najčešće odabrani model podjele dobiti je Production Sharing Agreement, s famoznim koeficijentom za izračunavanje profita.
Problem za vlade država je što često taj koeficijent nikada nije zadovoljen, te se ne isplaćuju royalties, tj. dodatni iznosi, već samo standardna naknada koja je jako niska u usporedbi s količinom novca koja se uvlači i izvlači tokom eksploatacije, te koja nikako ne može pokriti troškove saniranja zagađenog okoliša. U ugovoru, koji je u ime Vlade RH potpisao Tomislav Panenić, s obje kompanije nalazi se upravo Production Sharing Agreement.
Rezultati prvog nadmetanja otkrili su da Ina i Vermilion dobivaju blokove u Istočnoj Hrvatskoj. Krajem prošle godine otvoreno je drugo nadmetanje, za sjeverozapadnu Hrvatsku, a rezultati o odabiru kompanija trebali bi biti objavljeni ovog mjeseca. U siječnju ove godine je i područje Dinarida ponuđeno u koncesije, u trećem krugu nadmetanja. U rujnu, nakon objave rezultata za dodjelu Dinarida, čitava će Hrvatska biti pod koncesijama za istraživanje i ekspolataciju nafte i plina, izuzev Istre i otoka.
Drugo nadmetanje, kopno (Foto: M.J.)
Kako se obavlja hidrauličko frakturiranje?
Potrebno je objasniti prostor radnje i početi od površine. Postoji više vrsta ležišta. Ležište je prostor koji sadržava plin i naftu. Nekoliko milijuna godina potrebno je da se organske tvari iz dubine uz prisustvo visoke temperature kemijskim reakcijama pretvore u plin i naftu koji potom migriraju do gornjih slojeva. Takva su ležišta lako dostupna, a u današnje vrijeme čovjekovim su djelovanjem djelomično i potpuno ispražnjena u ekonomske svrhe.Ono što se u zakonu naziva javna rasprava u slučaju novih blokova u Slavoniji svelo se na internetski prostor za sićušni broj već zainteresiranih (koji znaju gdje iskopati informaciju) i hotelske prostorije za još zainteresiranije. Javna rasprava o konkretnim radovima istraživanja nafte i plina na konkretnim lokacijama je izostala, ljudi nisu informirani
Ispod ležišta nalaze se vodonosnici. Ispod vodonosnika su razne vrste stijena, poput škriljevca i propusnog pješčenjaka, u kojima su zatočeni plin ili nafta koji još nisu migrirali prema površini. Tu ih se hvata nekonvencionalnim metodama, prekidajući prirodni proces razvoja i migracije.
Tu se koristi hidrauličko frakturiranje na sljedeći način - u krajobrazu se postavlja postrojenje za rudarske radove, toranj i popratna oprema. Buši se vertikalna bušotina od 2000-4000 metara koja prolazi kroz vodonosnik, te se obloži cementnim cijevima. Dalje se izrađuje proizvoljan broj horizontalnih ili dijagonalnih bušotina čije duljine sežu od 1000 do 3000 metara u prostoru kako bi se pokrila što veća površina.
Cijevi horizontalnih bušotina se perforiraju eksplozivom i time se stvataju rupe kroz koje će se u okolnu stijenu utiskivati fluidi pod velikim atmosferskim pritiskom. Pritisak potreban za razaranje stijene uz pomoć tvari fluida stvaraju brojne mikro pukotine-frakture koje se dalje granaju. Stijena je izmrvljena. Pijesak iz fluida drži mikro pukotine otvorenima i propusnima kako bi čestice, najčešće plina, tekle u cijev te se sirovina pumpa na površinu.
Kemijski koktel koji se utiskuje u bušotinu
Fluidi za frakturiranje su na bazi vode te se klasično sastoje od mješavine 90% vode, 8 do 9.5% pijeska i do 2% kemijskih aditiva. Do 2010. sastav fluida za HF kompanije su držale tajnim. Od 396 tvari korištenih u sastavu fluida 220 ih je moguće jasno znanstveno klasificirati. Količina vode koja se koristi, pri postupku ili čitavoj operaciji frakturiranja, premašuje desetke tisuća litara.
Kompanije 30-80% tog koktela ostavljaju u slojevima. Ostatak izlazi u obliku otpadne vode koja je obogaćena tvarima i elementima koji su toksični i vrlo toksični za ljude - metalima, nemetalima i radioaktivnim elementima pokupljenima iz slojeva zemlje tokom procesa HF-a.Budu li se i dalje radila istraživanja i eksploatacije konvencionalnim i/ili nekonvencionalnim metodama, sigurnost i opstojnost zdravog vodonosnika regije je ugrožena. Krški vodonosnik koji se proteže od Slovenije preko Hrvatske, Bosne, dijela Srbije, Crne Gore, Albanije i dijela sjeverne Grčke je jedan od ključnih dijelova našeg okoliša
Fraking koristi ogromne količine vode, zagađuje vodonosnike i sustav opskrbe pitkom vodom. Pored toga, fraking inducira potrese, uzrokuje propadanje i urušavanje tla, zagađenje zraka. Činjenice su to koje su bile nijekane na svjetskoj razini, još od početka kontroverze o HF-u.
Dokazi za izradu izvještaja stanja okoliša skrivali su se sve do objave posljednjeg i trenutno najrelevantnijeg izvještaja američke agencije za okoliša (Environment Protection Agency) iz 2016. Kada bi uzimali u obzir ovaj izvještaj, a ne njegove prethodnike koji su izostavljali krucijalne dokaze zagađenja, mišljenje hrvatskih inženjera o utjecaju HF-a na okoliš moglo bi se značajno promijeniti.
Svaki znanstvenik ima izbor: na koje će činjenice obratiti pozornost i kako će ih potom uklopiti u praksu, te hoće li znanosti pristupiti savjesno. (Science sans conscience n'est que ruine de l'àme; znanost bez savjesnosti je ništa drugo, no uništenje duše, Rabelais).
Hidrauličko frakturiranje u Hrvatskoj
Prije 23 godine izbušena je prva horizontalna bušotina u sklopu rudarskih radova koje je sprovodila INA d.o.o, uz tehničku pomoć američke naftne kompanije. Nastavljeni su testni radovi i simulacije bušotina frakturiranjem do kraja 90-ih na poljima gdje se hidrauličko frakturiranje primjenjivalo i prethodnih godina. Nakon 2000. INA na poljima u Hrvatskoj primjenjuje hidrauličko frakturiranje i masivno hidrauličko frakturiranje.
Za primjer su radovi na poljima Molve, Zebanec, Ferdinanovac, u Murskoj, Savskoj i Podravskoj depresiji Panonskog bazena.
Studija utjecaja na okoliš iz 2015. koja je izrađena za istraživačke i eksploatacijske radove u području novo-iscrtanih koncesijskih blokova za kopno iznosi stav koji je suprotan stanju na terenu; u studiji je navedeno da se u Hrvatskoj ne frakira jer je to opasno za okoliš, te da stoga niti nije potrebno stvoriti zakonski kadar za HF. Na taj način ostavlja se nejasan prostor kojim je omogućeno frakirati na teritoriju RH. A službeni stav Ministarstva energetike i zaštite okoliša je da se masivno hidrauličko frakturiranje u Hrvatskoj ne obavlja.
