U kampanji za parlamentarne izbore po prvi put se kao tema nametnula i migracijska politika u kontekstu sve većeg dolaska izbjeglica u Hrvatsku. Iako su se sve političke opcije načelno složile kako treba pomoći izbjeglicama koji prolaze kroz Hrvatsku, ksenofobnih izjava nije nedostajalo niti s jedne strane. U nastavku vam donosimo listu ksenofobnih izjava o izbjeglicama tijekom izborne kampanje.
Prvo mjesto pripalo je predsjednici Kolindi Grabar–Kitarović koja poziva na "zajedništvo u ovako teškim vremenima". Predsjednica načelno žali izbjeglice, ali smatra da riječ o velikom broju ekonomskih migranata. Kako bi imala nadzor nad situacijom oformila je operativnu skupinu za izbjeglice u kojoj su se našli "old school" HDZ-ovci Mate Granić i Andrija Hebrang. Dok su predstavnici vrsne komisije bili na terenu, predsjednica je s kolegama na summitu Višegradske skupine razmjenjivala teorije o izbjeglicama.
"Prije svega moramo osigurati i strogo kontrolirati tko sve prelazi granice. Tko, zašto, u kojem trenutku. Ne smijemo dopustiti da se među izbjeglicama nađu, kao što se dosad i dokazalo, potencijalni teroristi i krijumčari ljudi i droge, odnosno ljudi koji mogu predstavljati određenu opasnost za naša društva", izjavila je predsjednica. Retoriku o zaštiti granica i ekonomskim migrantima nastavila je i nakon nenajavljenog posjeta Opatovcu gdje je izbjeglice ispitivala tko su, odakle su i gdje idu.
"Većina ih je migranata i imaju ekonomske razloge. Koliko god se sažalili nad njima, činjenica je da ni EU, ni Hrvatska ne mogu primati sve siromaštvo i mizeriju ovoga svijeta", zaključila je predsjednica i poručila– vi niste izbjeglice i niste dobrodošli. Kada ni teroristi, a ni ugroza suvereniteta nisu proizveli željeni efekt, predsjednica je zaključila kako izbjeglice štete hrvatskom turizmu što je više puta demantirano službenim podacima. Iako se predsjednica ne natječe za saborsku fotelju u izbornoj kampanji od početka sudjeluje.
Osim što dijeli stavove predsjednice Tomislav Karamarko, potencijalni premijer, u izbjeglicama vidi i osobe koje će hrvatskim građanima oteti radna mjesta.
Na posljednjoj redovitoj sjednici Sabora (da, jedan od rijetkih trenutaka kada je Karamarko bio u Saboru), rekao je: "Naši članovi Vlade pričaju o nekakvoj socijalizaciji. Mi na taj način ne znamo čemu služi Hrvatska u cijelom tom projektu i da li Europa ima zajednički plan. Što to znači socijalizirati i što to znači dati im radna mjesta u situaciji kada veliki broj naših građana seli van zato što nema to radno mjesto?". Priče o oduzimanju radnih mjesta uz naglašavanje pripadnosti drugoj kulturi spadaju u domenu anti-imigrantskih pokreta koji svakim danom jačaju u Europi. Iako je Karamarko identificirao i izbjeglice kao neprijatelje, primarni fokus i dalje ostaje na unutarnjim neprijateljima koji se treba riješiti u Domovinskom ratu 2.0.
Sljedeća je na listi "heroina hrvatske civilno-društvene scene" Željka Markić sa strankom/udrugom U ime obitelji.
"Islamska država godinama stvara 'nekontrolirane izbjegličke krize' kako bi potencijalne džihadiste, pomiješane sa stvarnim izbjeglicama, ubacivala u zemlje u kojima želi stvarati kaos. Poznato je da IS tim potencijalnim džihadistima izdaje lažne sirijske putovnice", upozorila je Markić na teroriste i ekonomske migrante u otvorenom pismu gdje je ponudila i rješenje o prihvatu izbjeglica. Markić izbjeglice vidi van Europe, po mogućnosti negdje oko Sirije, a sve u duhu kršćanstva.
Na tragu heroine je i najpoznatija migrantkinja i povratnica iz Kanade Ruža Tomašić koja sve osim Hrvate vidi kao goste. U duhu gostoprimstva iznijela je prijedlog o privremenom zbrinjavanju izbjeglica u vojne objekte.
"Riječ je o privremenom zbrinjavanju u praznim vojnim objektima ili kampovima dok rat u Siriji ne završi, a logično je da za takve stvari koristite objekte i zemljište u rijetko naseljenim područjima gdje potencijalna šteta može biti najmanja i gdje je sigurnost građana najmanje ugrožena. Treba biti dobar kršćanin i pomoći sukladno svojim mogućnostima, ali ne na štetu vlastitih građana. Smatrala sam i još smatram da je Hrvatska na početku ove krize trebala iz prepunih kampova u Turskoj, Libanonu i Jordanu preuzeti nekoliko tisuća provjerenih ljudi koji tamo već dvije godine čekaju kraj rata i povratak svojim kućama. To su prave izbjeglice, a ne ovi koji idu za Njemačku iz država u kojima uopće nema rata", izjavila je Tomašić koja nikada nije skrivala netrpeljivost prema drugačijima i Drugima. Zagovaranje stalnog nadzora i izolacije sugerira da je riječ o ljudima koji su počinili kriminalno djelo, a ne o ljudima koji bježe od rata, što Tomašić očito ne predstavlja problem.
Tomašić slijedi i uskrsnuli Anto Đapić koji je među prvima izrazio zabrinutost za turizam, ali i za dolazak nabildanih muškaraca iz Sirije. "Nama treba politika koju zagovaraju Mađarska, Slovačka i Poljska, jer s ovakvom više nećemo biti turistički sigurna i stabilna zemlja. Jesam za privremeni prihvat žena i djece, ali ne i mladića koji izgledaju kao da su upravo izašli iz teretane", istaknuo je Đapić, predsjednik stranke DESNO. Izbjeglice očito moraju biti pothranjene, iscrpljene, bolesne i neugledne da bi ih Đapić "prihvatio". Retoriku o nabildanim muškarcima slijedi i pitanje "zašto se nisu ostali boriti za svoju zemlju".
Što bi bila lista bez Branimira Glavaša, nepravomoćno osuđenog ratnog zločinca koji posljednjih nekoliko mjeseci marljivo uvježbava stranačku vojsku, tj. Slavonsku sokolsku gardu.
"Nećemo dozvoliti da Europska unija, uz asistenciju i pomoć hrvatske Vlade, napravi od Slavonije i Baranje deponij za izbjeglice. Ako želi pokazati humanost neka Vlada sagradi logore na Zagrebačkom velesajmu, ili neka ih smjesti u napuštene hrvatske vojarne u Dalmaciji, Istri, Zagorju i Međimurju", odlučan je Glavaš u zaštiti Slavonije i Baranje. Glavašev stav o izbjeglicama nije potrebno dodatno elaborirati jer već samim korištenjem termina deponij sugerira kako ih ne smatra ljudima, već smećem.
Ništa bolji nisu ni "treći putevi" koji smatraju da su među izbjeglicama infiltrirani teroristi. Ivan Vilibor Sinčić, čelnik Živog zida, tvrdi "kako se zna da je Islamska država poslala više tisuća terorista u EU u ovom izbjegličkom valu", pozivajući se na izvore poput Daily Maila, BuzzFeeda i sličnih portala koji stalno objavljuju neprovjerene informacije o teroristima među izbjeglicama. Također, i Sinčić zagovara segregaciju izbjeglica od "ekonomskih migranata i terorista", iako nikome nije jasno kako bi je proveo.
Iako podržava dolazak izbjeglica, Mirelu Holy, kao i Sinčića, brinu teroristi. "Izbjeglička kriza je i veliki sigurnosni problem, o čemu se u Hrvatskoj gotovo uopće ne govori. Među ljudima koji bježe od sigurne smrti i neimaštine zasigurno ima i ubačenih terorista što će se, realno je očekivati, pokazati izuzetno velikim sigurnosnim problemom za cijelu EU, a time i za RH", konstatirala je Holy otvorenom pismu koje je ORaH uputio Vladi.
Da ksenofobija nije samo desničarska odlika pokazuje i Damir Kajin, donedavni IDS-ovac, koji smatra "kako bi ISIL mogao biti svladan u deset dana da su izbjeglice pokazali samo deset posto agresivnosti koju su pokazali spram hrvatske policije". Stav da je ISIL samo problem Bliskog istoka ignorantski je kao i Kajin sa svojim stavovima o izbjeglicama kao divljacima koji napadaju policiju.
Iako je trenutna Vlada pokazala vrlo humani pristup prema izbjeglicama, činjenica je da ne želi izbjeglice u Hrvatskoj, što je više puta potvrdio Zoran Milanović u svojim izjavama.
"Zemlje koje su najmanje ugrožene, kao Mađarska, izvode show. Zašto? Za to će pred Bogom odgovarati. Srbiju ne prozivam, ali mogu joj poručiti da malo snizi ton. Šalji malo gore u Mađarsku i Rumunjsku. Šalji u Hrvatsku. Mi ćemo dalje slati na sve strane. Sutra ćemo u Bruxellesu, gdje neće biti Vučića i ekipe, razgovarati kako da stvar riješimo na izvoru, u Turskoj i Grčkoj. I to je važno. Ja civilizirano i normalno razgovaram s onima kojima je najteže, Austrijom i Njemačkom. A tko je najglasniji? Oni koji su obični koridor", rekao je Milanović. Inzistiranje na tome da je izvorište problema u Turskoj i Grčkoj samo je prebacivanje odgovornosti na te zemlje, daleko od Lijepe naše. Uz to se konstantno ignorira činjenica da je Hrvatska poslala nekoliko tona oružja pobunjenicima u Siriju i time postala jedan od aktera koji su zaslužni za čitavu humanitarnu krizu.
Iako svaka politička opcija zagovara jednu vrstu humanog rješenja, svi se načelno slažu da izbjeglicama nije mjesto u Hrvatskoj. Pri tome nastupa kolektivna amnezija o ljudima koji su prije dvadeset godina otišli iz Hrvatske kao izbjeglice. Također nastupa kolektivna amnezija o 90-ima i gotovo milijunskom prihvatu izbjeglica iz BiH. Naravno, nitko ne spominje građane koji posljednjih godina odlaze diljem Europe i svijeta u potrazi za boljim životom, ali valjda jer su "naši ekonomski migranti". Ali građani i građanke ne zaboravljaju. Građani koji svakodnevno pomažu izbjeglicama i u kojima vide ljude, a ne bezimenu masu koja će ugroziti njihov dosadašnji način života. Izbori će proći, obećanja će se zaboraviti, a građani i izbjeglice i dalje će ostati izigrani ljudi u vječnoj nadi za boljim životom, unutar i izvan Hrvatske.
Ovaj članak je nastao u sklopu projekta "Dosta je mržnje!", uz financijsku podršku Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške za organizacije civilnoga društva, čiji je provoditelj za Republiku Hrvatsku Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Za sadržaj članka isključivo je odgovorna Udruga za nezavisnu medijsku kulturu i on ni na koji ne način ne predstavlja službene stavove donatora.
