Odlazeći na ovaj intervju očekivali smo, recimo, bradatu sablast, nekakvog Panteliju drhtavih ručica i klimava zubala, kad mi tamo, a ono međutim - živahan čičica, sa sjekutićima oštrim poput velebitskog risa! Karl Marx po mnogima je bio šesti i najmanje duhoviti od braće Marx. No, istina je upravo suprotna: Karl je, uvjerili smo se, jedna od najvećih šala povijesti, koja ga je, nakon prvotnog fijaska, pozvala na bis.
Long time no see, druže - ili gospodine - Marx, kako želite?
Svejedno, samo ne Karlo... To je tak nekako...
Morbidno? I vi gledate "Nepokoreni grad"!? No, dobro, nema veze. Znate li da Žižek priča viceve o vama? I još vam dodjeljuje epizodnu rolu.
Buržoazija je sa svih dostojanstvenih profesija, na koje se gledalo sa strahopoštovanjem, skinula svetiteljski oreol. Ona je ljekara, pravnika, svećenika, pjesnika i znanstvenika pretvorila u svoje plaćene najamne radnike. A kako glasi vic?
Vas, Engelsa i Lenjina pitalo što bi radije imali: ženu ili ljubavnicu? Vi, kaže Žižek, odgovarate: "Ženu!", a Engels koji je u većoj mjeri bio bon vivant priželjkuje ljubavnicu. Lenjin odgovara: "Želio bih imati obje!" Šok i nevjerica! Pa zašto!? Zbog čega? Skriva li se u asketskom revolucionaru neki dekadentni jouisseur? Ne baš, objašnjava Lenjin: "Želio bih obje zato jer bih ženi mogao reći da idem kod ljubavnice, a ljubavnici da moram biti sa ženom...". "A što bi onda napravio?" "Pa onda bih mogao otići na neko mirno mjesto i učiti, učiti i samo učiti!"
Ha, dobar! A vidite, Žarko Puhovski priča da sam ljubavnici napravio dijete pa ga pripisao Engelsu. To recimo niste čuli?
Jesam, kako ne. Pričao je u sedmici na Filozofskom i svako malo se zagledao u obližnje ogledalo. To mi je rekao Mario Ujević, ja nisam primijetio.
Ujević?
Da, onaj što tvrdi da se grčka tragedija bazirala na mitu, a naša na korupciji.
Ahaha, razvalit ću se od smijeha! To je smješnije od razlike Demokritove i Epikurove filozofije prirode.
A vidite, Žarko Puhovski priča da sam ljubavnici napravio dijete pa ga pripisao Engelsu. To recimo niste čuli?
Ma nemojte reći? Vratimo se mi, ipak, ozbiljnim temama. Evo recimo, srpski folk pjevači u Zagrebu danas bez problema napune Dom Sportova. Severina je u Čačku "Dalmatinku" pjevala kao "Srbijanku". Miljenko Jergović je kolumnist Politike. Ivica Todorić sponzor je srpske nogometne reprezentacije. Na Dolcu je opet šumadijski kajmak. Znači li to da bauk jugobalkanskih integracija ponovo lebdi nad našim vodama?
Buržoazija je eksploatacijom svjetskog tržišta dala kosmopolitski karakter proizvodnji i potrošnji svih zemalja. Na veliku žalost reakcionara, ona je izvukla nacionalno tlo ispod nogu industrije. Uništene su prastare nacionalne industrije i uništavaju se svakodnevno još uvijek. Potiskuju ih nove industrije, koje po cijenu života više ne prerađuju domaće sirovine, već sirovine koje dolaze iz najudaljenijih oblasti, čiji se proizvodi ne troše samo u zemlji, već u isto vrijeme i u svima dijelovima svijeta. Na mjesto starih potreba, zadovoljavanih domaćim proizvodima, stupaju nove koje za svoje zadovoljenje traže proizvode najudaljenijih zemalja. Na mjesto stare lokalne i nacionalne samodovoljnosti i ograđenosti stupa svestrani promet, svestrana uzajamna zavisnost nacija. Ali- da vam odgovorim u cijelosti i na ovo oko Jergovića i Severine- kako je u materijalnoj, tako je i u duhovnoj proizvodnji. Duhovni proizvodi pojedinih nacija postaju općim dobrom. Nacionalna jednostranost i ograničenost postaje sve više nemoguća, a iz mnogih nacionalnih i lokalnih književnosti stvara se svjetska književnost.
To je prešlo i na nogomet. Čak je i Zdravko Mamić hvalio Jugoslaviju kao divnu državu u kojoj se najljepše živjelo? On zaziva stvaranje jugoslavenske lige, kako bi još više zarađivao. Podsjećamo vas da je dr. Franjo Tuđman jugobalkanske integracije smatrao baukom.
Beskrajno olakšanim prometom, buržoazija uvlači u civilizaciju sve, pa i najbarabarskije nacije. Jeftine cijene njenih roba jesu teška artiljerija kojom ona ruši sve kineske zidove, kojom ona i najuporniju mržnju barbara protiv stranaca prisiljava na kapitulaciju. Ona prisiljava sve nacije da prihvate buržoaski način proizvodnje, ako ne žele propasti; ona ih prisiljava da same kod sebe uvedu takozvanu civilizaciju, tj. da postanu buržuji.
I Hegel primjećuje negdje da se sve velike svjetskopovijesne činjenice i ličnosti pojavljuju tako reći dva puta. Zaboravio je dodati: jedanput kao tragedija, drugi put kao farsa
Ma kako vam to čudno zvučalo, Mamić već jest buržuj. Građanin. Kapitalizam ima čudesne moći transformiranja...?
Životinjsko postaje ljudsko, a ljudsko postaje životinjsko.
To je ipak dosta neobično nakon epohe u kojoj je Tuđman glumio hrvatskog Tita. Znate li da je vašeg starog neprijatelja Jelačića vratio na Trg, a skoro da je vratio i korijenski pravopis. Bilo je to prilično smiješno...
I Hegel primjećuje negdje da se sve velike svjetskopovijesne činjenice i ličnosti pojavljuju tako reći dva puta. Zaboravio je dodati: jedanput kao tragedija, drugi put kao farsa.
To ste vi rekli. Tuđman je bio pomopozan, ali da ste tek čuli govore generala Rosu - pa taj je govorio kao da uzima sate jezika kod Kukuljevića-Sakcinskog kao da nikad nije čuo za Anić-Silića...
Primjera imate sijaset - jel se tako kaže na hrvatskom? Mnoštvo, da. Caussidière umjesto Dantona, Louis Blanc namjesto Robespierrea, sinovac umjesto strica.
Tuđman namjesto Broza?
Ista karikatura u okolnostima pod kojima se pojavljuje drugo izdanje. Ali ljudi prave svoju vlastitu povijest ne po svojoj volji ne pod okolnostima koje su sami izabrali, nego pod okolnostima koje su neposredno zatekli, koje su zadate i naslijeđene.
Naš narod voli bijelu uniformu, a naša gospoda bijelo. No, zavio nas je u crno - kad smo već kod te povijesne bojanke....
Cijeli jedan narod koji vjeruje da je revolucijom dao sebi ubrzanu snagu kretanja nalazi se odjednom vraćen u minulu epohu, a da ne bi bilo nikakve sumnje o povratku na staro, ponovno ustaju stari datum i staro računanje vremena, stara imena, stari edikti za koje je izgledalo da su odavno predati antikvarskoj učenosti, i stari žbiri, za koje se činilo da su odavno istrulili.
Nacija sama sebi izgleda kao onaj ludi Englez koji vjeruje da živi u doba starih faraona i svakodnevno jadikuje zbog teškog posla koji radi u etiopskim rudnicima kao kopač zlata, uzidan u tu podzemnu tamnicu, s lampom koja, pričvršćena na njegovoj glavi, oskudno svijetli, a iza njega nadzornik robova s dugačkim bičem i na izlazima rulja barbarskih vojnika koji ne razumiju ni robijaše u rudnicima niti jedni druge jer ne govore zajedničkim jezikom. "I sve to se traži i od mene", uzdiše ludi Englez - "od mene slobodnorođenog Britanca".
Nacija sama sebi izgleda kao onaj ludi Englez koji vjeruje da živi u doba starih faraona i svakodnevno jadikuje zbog teškog posla koji radi u etiopskim rudnicima kao kopač zlata
To ste baš lijepo rekli.
Hvala vam, pristojan ste mladić, to se odmah vidi. Otkuda ste ono?
Iz Donjeg Lapca.
Tamo je bilo dosta dobrih komunista, mada su se vremenom malo pokvarili.
Naš kapitalizam nije daleko dogurao. Moram vas obavijestiti da su naši tajkuni iz 90-ih, izuzev Todorića i Luke Rajića, bankrotirali, povukavši za sobom stotine tisuća radnika. Ako sam dobro razumio vaše radove, oni zapravo, premda bogataši, i nisu bili kapitalisti nego nešto znatno primitivnije - zgrtači?
Voljom i sviješću obdareni kapital funkcionira samo ukoliko je sve veće prisvajanje apstraktnog bogatstva jedina pobuda njegovih operacija. Upotrebnu vrijednost, dakle, ne treba nikad uzimati kao neposrednu svrhu kapitaliste. Isto tako ni pojedinačnu dobit već samo neumorno kretanje dobijanja. Ovaj nagon za apsolutnim bogaćenjem, ovaj strastan lov na vrijednost zajednički je u kapitaliste i u zgrtača blaga, ali dok je zgrtač blaga samo lud kapitalista, dotle je kapitalista racionalan zgrtač blaga. Neumorno oplođavanje vrijednosti, koje zgrtač blaga teži postići nastojanjem da novac izuzme iz prometa, pametniji kapitalista postiže time što ga vazda nanovo prepušta prometu.
Dakle, tu smo krahirali. Uostalom, kapitaliste se ne može proizvesti dekretom. Naši su radnici, pak, samoupravljanje skoro plebiscitarno zamijenili nacionalizmom koji je poslužio kao sjajna maska za veliku pljačku. Tvornice su takoreći dobrovoljno gurnuli novoj eliti, s puno prezira prema svemu što miriše na socijalizam. Usta puna domoljublja ostala su prazna, kad je o hrani riječ...
Sve te konzekvence nalaze se u formulaciji da se radnik prema proizvodu svoga rada odnosi kao prema tuđem predmetu. Jer prema toj pretpostavci je jasno: ukoliko se radnik svojim radom više eksteriorizira, utoliko moćniji postaje tuđi, predmetni svijet koji on stvara sebi nasuprot, utoliko postaje siromašniji on sam, njegov unutrašnji svijet, utoliko njemu samome manje pripada. Isto je tako u religiji. Ukoliko čovjek više stavlja u boga, utoliko manje zadržava u sebi. Radnik stavlja svoj život u predmet. Ali sad život ne pripada više njemu, nego predmetu. Ukoliko je, dakle, veći taj proizvod, utoliko je manji on sam. Pospoljavanje, eksteriorizacije radnika u njegovu proizvodu znači ne samo da njegov rad postaje predmet, vanjska egzistencija, nego da rad egzistira izvan njega, nezavisno, tuđe, i postaje samostalna sila nasuprot njemu. Život koji je dao predmetu suprostavlja neprijateljski i strano.
Vlada Jadranke Kosor ovih dana ukida i zadnje oaze radničkih prava u Zakonu o radu...
Moderna državna vlast samo je odbor koji upravlja općim poslovima cijele buržoaske klase!
Ukoliko se radnik svojim radom više eksteriorizira, utoliko moćniji postaje tuđi, predmetni svijet koji on stvara sebi nasuprot, utoliko postaje siromašniji on sam, njegov unutrašnji svijet, utoliko njemu samome manje pripada
Šta galamite, čitatelji H-altera dobro čuju. Dobro vladate teorijskim stvarima, ali možete li, štajaznam, popraviti getribu od Fapa ili promijeniti gumicu na slivniku. Meni je to misterija.
Sav društveni život u suštini je praktički. Sve misterije koje teoriju navode na misticizam, nalaze svoje racionalno rješenje u ljudskoj praksi i u shvaćanju te prakse.
Slažem se. Recite nam kakvim to moćima raspolaže Dikan kada se uspio oženiti za onu krasoticu, Avu Gardner iz Pakova sela?
Kolika je snaga novca, tolika je moja snaga. Svojstva novca su moja - njegova posjednika - svojstva i suštinske snage. To što ja jesam i što mogu, nije, dakle, nikako određeno mojom individualnošću. Ja jesam ružan, ali mogu kupiti najljepšu ženu. Dakle, ja nisam ružan, jer je djelovanje ružnoće, njena odbojna snaga, uništena pomoću novca. Ja sam - prema svojoj individualnosti - hrom, ali mi novac pribavlja 24 noge; dakle, ja nisam hrom; ja sam zao, nepošten, nesavjestan, glup čovjek, ali je novac cijenjen, dakle, cijenjen je i njegov posjednik. Novac je najviše dobro, dakle i njegov posjednik je dobar, novac me, osim toga, oslobađa muka da budem nepošten; dakle, unaprijed se pretpostavlja da sam pošten; ja sam bez duha, ali novac je zbiljski duh svih stvari, pa kako bi njegov posjednik bio bez duha? Osim toga, on može kupiti umne ljude, a onaj koji ima moć nad umnim ljudima, nije li on umniji od umnijih! Ja, koji pomoću novca mogu sve za čim čezne ljudsko srce, ne posjedujem li ja sve ljudske moći! Ne pretvara li, dakle, moj novac sve svoje nemoći u njihovu suprotnost?
Ali zašto Dikan, zašto ne Frano?
Ako je novac veza koja me vezuje za ljudski život, za društvo, za prirodu i ljude, nije li novac veza svih veza! Ne može li on razriješiti i vezati sve veze! Nije li on zato i opće svojstvo razdvajanja? On je prava moneta razdvajanja kao što je i pravo sredstvo veze, galvanska kemijska snaga društva!
Kao moć koja izopačava novac se pojavljuje i prema individuumu i prema društvenim vezama koje pretendiraju na to da za sebe budu biće. On pretvara vjernost u nevjernost, ljubav u mržnju, mržnju u ljubav, vrlinu u porok, porok u vrlinu, slugu u gospodara, gospodara u slugu, glupost u razumnost, razumnost u glupost!
Malo tiše, molim vas.
Budući da novac, kao postojeći djelotvorni pojam vrijednosti, zamjenjuje i razmjenjuje sve stvari, on je opća zamjena i razmjena svih stvari, dakle, izopačeni svijet, zamjena i razmjena svih stvari prirodnih i ljudskih kvaliteta. Tko može kupiti hrabrost, taj je hrabar ako je i plašljiv. Budući da se novac razmjenjuje ne samo za određeni kvalitet, za određenu stvar, za čovjekove suštinske snage, nego za cjelokupan ljudski i prirodni predmetni svet, on onda zamjenjuje - gledano sa stanovništva njegova posjednika - svako svojstvo za svako svojstvo - pa također i za njemu protivrječno svojstvo i predmet; on je bratimljenje nemogućnosti, on prisiljava protivrječnosti da se ljube.
Zašto Vlatka voli kožne i krznene bunde? Je li vama to normalno? Jeste li s Dikanom pirčali na tu temu i što je on rekao?
Ospoljenje samosvijesti postavlja predmetnost (Dingheit). Budući da je čovjek = samosvijest, njegovo ospoljeno predmetno biće ili predmetnost (ono što je za njega predmet, a predmet je uistinu za njega samo ono što je njemu suštinski predmet, što je dakle njegovo predmetno biće. Budući da ni zbiljski čovjek kao takav, pa zato ni priroda - čovjek je čovječna priroda - nije učinjen subjektom, nego samo čovjekova apstrakcija, samosvijest, to predmetnost može biti samo ospoljena samosvijest) jednaka je ospoljenoj samosvijesti, a predmetnost je postavljena tim ospoljenjem.
Veoma ste to lijepo rekli. I Vama je prirodno da ona nosi baš pravo krzno?
Sasvim je prirodno da živo, prirodno biće, obdareno i obskrbljeno predmetima, tj. materijalnim suštinskim snagama, ima isto tako zbiljske prirodne predmete svoga bića, kao i da njegovo samoospoljenje znači postavljanje zbiljskog predmetnog svijeta, ali u obliku spoljašnosti, svijeta koji, dakle, ne pripada njegovu biću, koji mu je nadmoćan.
Meni to ipak nikako ne ide u glavu.
Nema tu ničeg neshvatljivog i zagonetnog. Naprotiv, suprotno bi bilo zagonetno!
Vi mislite da je ona obdarena?
Nepredmetno biće je nebiće (Unwesen).
I što sad da radimo?
Filozofi su svijet samo različito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni.
Recite mi još za kraj, kad pogledate vašu idejnu baštinu u Hrvatskoj, socijaldemokrate...
Oni su peti točak na kolima europske socijalne demokracije!
Samo malo tiše, molim vas. Ovdje vam mnogi pripisuju i rečenicu koju kod vas nismo našli, mada zgodno zvuči: "Vlasnici kapitala i biznisa kod radnika poticat će i stimulirati potrebu da kupuju njihovu skupu robu: stanove, kuće i tehnologiju, obvezujući ih pritom da ulaze u skupe hipotekarne kredite do nivoa neizdrživosti I na kraju ti neplaćeni dugovi će izazvati bankrot banaka, koje će morati biti nacionalizirane, a država će onda krenuti putem koji vodi u komunizam..." Gospodine Marx, hvala vam, na ovoj, što bi rekao Bulczu Laszlo, subesjedi.
The pleasure is mine...
