"Restartovu Školu upisala sam bez ikakvog prethodnog znanja o pravljenju dokumentarnog filma. Nisam se znala služiti kamerom, program za montažu susrela sam tek tamo, da ne pričam o kadriranju, svjetlu, režiji i ostalome. Zbog rada na osmišljavanju i organizaciji 12. Festivala prvih te Inkubatoru umjetničkih projekata, baziranih na tragovima industrijske baštine socijalizma, pokazalo se kako je u zadatom vremenskom okviru, najjednostavnije snimati svoju mamu", govori nam o odabiru teme za dokumentarni film koji nastao u sklopu Restartove Škole dokumentarnog filma, autorica Ana Janjatović-Zorica.
Njena majka je osamdesetogodišnjakinja koja je nekada radila u Radničko-narodnom sveučilištu Moša Pijade u Zagrebu, kao andragog. Kako kaže, majka joj je vitalna intelektualka, humanistkinja, duhovita i zanimljiva žena koja je oduševljava političkim analizama hrvatske stvarnosti i odnosom prema življenju. Danas su kao zrele žene dobre prijateljice.
"Predloživši temu mentorima na Školi dokumentarnog filma, zaključili smo kako je mama filmična, a ja osobno zainteresirana da film dovršim. Konačan rezultat samo je segment snimljenog materijala. To nije rad s kojim sam potpuno zadovoljna, jer je nužna redukcija. Smatram da do neke mjere funkcionira kao cjelina. Radeći različite stvari naučila sam kako je ono što trenutačno možeš napraviti, s ograničenim resursima znanja i vremena, dovoljno dobro da može izaći. Budući jde trebalo poštovati rokove snimila sam kroki kojeg možemo nazvati i obiteljskim, jer je glazbu radio moj bratić, Tomislav Miljak, sin majčinog pokojnog brata", govori nam autorica.
Autorica nam govori kako za iskorak u svijet izrade filma u pedesetima može sama sebe potapšati po ramenu i reći kako je samo snimanje bilo sjajno iskustvo.
"Atmosfera na školi je odlična, stavljeni ste u vatru istraživanja sa sjajnim mentorima. Naučila sam dosta, kao apsolutna početnica imam još brdo prostora za razvoj. Odnos s majkom je odnos povjerenja i uzajamne zainteresiranosti, mogućnost ljudske razmjene. Svaki je čovjek, osobito onaj koji je imao sreću živjeti dugo, živi arhiv priča, sjećanja i životnog iskustva. A dobro je što se mama, iako smo za film odabrali sekvencu koja svjedoči o zaboravljanju i relativnosti sjećanja još je uvijek prepuna priča", objašnjava autorica koja trenutno s montažerom Viktorom Krasnićem završava dokumentarni film o Kugla glumištu kojeg je započeo i režijski postavio njen pokojni suprug Željko Zorica-Šiš.
"Postoji mogućnost da nakon toga krenemo završavati još jedan kraći eksperimentalni film kojega su njih dvojica započeli. Mene osobno zanimaju marginalne socijalne grupe i aktivistički film s jedne strane, ili pak vrlo osobni eksperimentalni pristup", govori autorica Ana Janjatović-Zorica o daljnjim filmskim planovima.
Dokumentarni film Sipanje nastao je u sklopu Restartove Škole dokumentarnog filma koja kroz četiri mjeseca intenzivnog programa uz međunarodne i domaće tutore polaznicima pruža osnovne i napredne vještine potrebne za snimanje vlastitog dokumentarca. Za razliku od tradicionalnog načina podučavanja filma koji proces razlaže na odvojene faze i postupke, Restartova Škola filmu pristupa kao cjelovitoj djelatnosti te je program organiziran kao organski sustav koji polaznike uči vještinama potrebnim za stvaranje dokumentarnog filma- osnovama snimanja, montaže slike i zvuka, produkcije, dramaturgije i režije, omogućavajući polaznicima da postanu "kompletni autori". Svi koje zanima dokumentarni film imaju priliku prijaviti se na natječaj Škole dokumentarnog filma čije su prijave u tijeku.
Ana Janjatović-Zorica diplomirala je sociologiju (područje sociologije prehrane) i godinama se bavi prirodnom prehranom, kao učiteljica i autorica kuharica. Surađuje na organizaciji ZWMF Nebo, radi kao producentica i organizatorica Festivala prvih, voditeljica je umjetničke organizacije Studio Artless. I obožava plesati.
