Kanadske vlasti pokušavaju ušutkati glasove za prava urođenika na zemlju. Sve ide prema tome da će 29. lipnja, za kada su zakazani prosvjedi diljem zemlje, biti dan kada će urođenici djelovati, a mi ostali ćemo kukati o zakašnjelim vlakovima i prometnim zastojima. Ali slušajući Shawna Branta, shvatila sam da bi taj dan mogao biti i nešto drugo: opći dan akcije za prava kanadskih urođenika, dan kada svi odbijamo šutjeti.

Nakon što je grupa Mohawk Indijanaca iz rezervata Tyendinaga prije dva tjedna blokirala željezničku prugu između Kingstona i Toronta, sa uredničkih stranica novina i radija u Ontariju čuo se gotovo jednoglasan zahtjev: Uhvatite Shawna Branta. Brant je potom ušetao u krcatu sudnicu s lisicama na rukama, nakon što se predao policiji Ontarija.

Prema sudskom zapisniku, nalog za uhićenje – na temelju optužbi za neposluh, nepoštivanje sudskih naredbi, te pružanje otpora – bio je prekršaj dogovora policije i prosvjednika, kojima je dan imunitet kada su mirno prekinuli blokadu. Ali Brant se brinuo da će nalog za njega biti iskorišten kao izgovor za raciju na kamenolom koji su on i nekoliko drugih članova zajednice iz Tyendinage okupirali zadnjih šest tjedana. Ne želimo ih u logoru, rekao mi je.

shawnbrant.jpg

Sud je odobrio Brantu jamčevinu pod uvjetom da ne planira, potiče, inicira, ohrabruje ili sudjeluje u ikakvom nezakonitom prosvjedu, uključujući one koji na bilo koji način utječu na komercijalni ili nekomercijalni promet na svim javnim i privatnim cestama, aerodromima, željeznicama ili vodenim putevima.

Zašto ta odlučnost da se uhvati Brant, i samo Brant? Na površini, čini se da će prekršeni dogovor o imunitetu sigurno potpaliti napetosti. I kakve god da je zločine Brant možda počinio, imao je brojno društvo. Ali Brant ima teoriju: Sada sam ja glas. Misle da će ljudi prestati prosvjedovati ako im oduzmu glas. Vidjet će da su u krivu.

Brant je više od glasa. On je postao simbol nove ratobornosti koja se širi urođeničkim zajednicama u Kanadi. Sjedeći prije nekoliko dana kraj logorske vatre u okupiranom kamenolomu, rekao mi je da su mu ljudi u zajednici od djetinjstva govorili neka šuti. Nekad je bilo: 'Shawn, ušuti, ne govori takve stvari o vladi, ukinut će nam financiranje.' Sada kažu: 'Shawn, ušuti, otići će sa pregovaračkog stola.'

kartarezervat.jpg

Brant nije voljan pustiti pregovore da idu svojim tijekom zato što su oni dizajnirani tako da traju desetljećima. A kako vrijeme prolazi, zemlja nestaje. Šume se sijeku, planine smanjuju, predgrađa se šire. Neučinkoviti pregovori ne održavaju liniju već neprihvatljivog statusa quo – oni pridonose stvarnom gubitku zemlje.

U kamenolomu pokraj Deseronta, gubitak zemlje je bolno, uvredljivo doslovan. Kamenolom u zaljevu Quinte nalazi se na zemlji koju Mohawk Indijanci nikada nisu ustupili, to je činjenica koju je priznala i federalna vlada. Jedino je pitanje kakvu će kompenzaciju uzeti za lopovluk. Vijeće okruga Tyendinaga i Ottawa pregovaraju o tome od studenog prošle godine. Problem se pojavio zato što su za vrijeme dok su dvije strane razgovarale, kamioni odvozili 10 000 pošiljaka novo iskopanog šljunka iz kamenoloma svake godine – procijenjeno je da su ukupno odvezli oko 100 000 tona. Dok su pregovarali o zemlji, zemlja je nestajala.

 

 

Stvari su se još više pogoršavale. Na rubu iskopine nalazila se gomila drveta koje su ljudi nakon okupacije kamenoloma koristili za vatru. Kako se gomila smanjivala, postalo je očito da je skrivala hrpetinu smeća: stare strojeve za pranje rublja, procurjele industrijske baterije, hidraulične tekućine, antifrize, okvire od kreveta. Istražili su dublje i otkrili da su posvuda po iskopini hrpe slabo prikrivenog smeća, dio napola spaljen, velik dio toksičan.

Nije iznenađujuće da je rudnik postao moćna metafora, slikovita ilustracija propasti pregovora i problema sa strpljivošću. Dok stručnjaci razgovaraju zemlja se odvozi, a dovozi se toksičan otpad. Ta slika ima svoj odjek u rezervatima diljem Kanade. Očito je zašto sve više ljudi govori Shawnu Brantu da nastavi govoriti.

Konačna uvreda stigla je kada je federalna vlast predložila budžet sa gotovo ničim novim što bi popravilo siromaštvo Prvih Naroda. To je potaknulo vođu Skupštine Prvih Naroda, Phila Fontainea, da za 29. lipnja sazove nacionalni dan akcije. Iako Fontaine inzistira da ne poziva na blokade, mnogi prvi narodi ih već planiraju diljem zemlje, razgovarajući o koordiniranom ciljanju na ključne infrastrukture, od željeznice do cesta. Ideja je ista kao opći štrajk, objašnjava Brant s osmijehom.

Sve ide prema tome da 29. lipnja bude dan kada će urođenici djelovati, a mi ostali kukati o zakašnjelim vlakovima i prometnim zastojima. Ali slušajući Branta, shvatila sam da bi taj dan mogao biti i nešto drugo: dan akcije za prava urođenika Kanade u cjelini, dan kada svi odbijamo šutjeti.


Prevela: Marina Kelava

Članak prenosimo iz Guardiana od 23. svibnja. Nova knjiga Naomi Klein, The Shock Doctrine: The Rise of Disaster Capitalism, bit će objavljena u rujnu.

Od istog autora/ice:

"NIKAD PRIJE": NAŠA ZABORAVNA RASPRAVA O MUČENJIMA

Ključne riječi: Mohawk, Indijanci, prava urođenika
<
Vezane vijesti